Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Kako iskoristi Noć vrjedniju od hiljadu mjeseci na Allahu najljepši način?

Kako iskoristi Noć vrjedniju od hiljadu mjeseci na Allahu najljepši način?

Hvala Allahu na svoj toj milosti koju nam pruža kroz razne zadivljujuće načine kako bismo povećali tas dobrih djela mizan vage.

Da nije svih tih duplanja djela s deset, stotinu pa i hiljadu, Allah najbolje zna kako bismo mi uspjeli na Sudnjem danu. Jedna od Njegovih najboljih gesti jeste računanje noći Kadr kao hiljadu mjeseci. Interesantno je to da nema drugog lažnog boga niti nijednog vladara koji na ovako plemenit način raduje svoje robove. Zaista to može samo Gospodar nebesa i Zemlje, Allah.

U našoj domovini, pa i u ostatku cijelog svijeta, za tu noć imamo razne svečanosti, manifestacije, zajedničke ibadete i mnogo hajrata kojim se ostatak svijeta može samo ibretiti i to je ono zbog čega smo mi, muslimani, što se tiče robovanja Stvoritelju, posebni. Radimo to najbolje i najveličanstvenije. Međutim, postoji nešto, Allah najbolje zna, još bolje, i to bolje i od cijelonoćnog zikra, padanja na sedždu i veličanja Allaha.

Rekao je imam Eš-Ševkani, Allah mu se smilovao, za ajet Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci (El-Kadr: 3): Rečeno je da je vrijednija od hiljadu mjeseci zbog toga što se u ranijim narodima pobožnjakom ne bi smatrao osim onaj koji bi hiljadu mjeseci činio ibadet Allahu. To znači – osamdeset i tri godine i četiri mjeseca! Rečeno je i to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio da je životni vijek njegovog ummeta relativno kratak, pa se pobojao da oni ne dostignu djela onih naroda koji su imali dug život. Zbog toga mu je Allah dao Lejletul-kadr koju je učinio boljom od hiljadu mjeseci drugih naroda… (Fethul-Kadir: 5/634)

Imam Eš-Ševkani, Allah mu se smilovao, također je rekao: Mnogi komentatori ‘Kur'ana’ su kazali: ‘Koje god da se djelo u njoj učini, ono je vrijednije od hiljadu mjeseci u kojima se ne nalazi Noć kadra!’ (Fethul-Kadir: 5/633) Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: Ko provede Lejletul-kadr sa imanom, nadajući se nagradama, bit će mu oprošteni svi protekli grijesi! (Buharija, 1910; Muslim, 760.)
Koja djela činiti za tu noć i kako? Ono što ću, inšallah, navesti, ne osporava ni zikr, ni namaz, a ni dovu, nego čini tu noć samo još boljom. Prije svega, trebamo imati na umu da su zikr, namaz i dova nešto što je u islamu čast. O čemu je riječ? Sjetimo se dijaloga meleka Džebraila i Allahova Poslanika, salallahu alejhi ve sellem.

̶ O, Muhammede, obavijesti me o Islamu! – reče Džebrail, alejhiselam.

̶ Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti – odgovori Prvak svijeta, salallahu alejhi ve sellem.

Obavijesti me o Imanu! – reče Džebrail, alejhiselam.

Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro ili bilo zlo – odgovori Muhammed, salallahu alejhi ve sellem.

Obavijesti me o Ihsanu (savršenstvu u vjeri)!– reče Džebrail, alejhiselam.

Ihsan je da robuješ Allahu, kao da Ga vidiš jer, ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi – odgovori Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem.
Da bi čovjek postao musliman, on mora posvjedočiti šehadeta dva, obavljati namaz, davati zekat, ako je obavezan, postiti ramazan ili se iskupiti, ako nije u mogućnosti te, ako je u mogućnosti, obaviti hadž. Bez toga nema islama i bez toga niko ne može biti musliman.

Da bi čovjek mogao svjedočiti dva šehadeta i klanjati, on mora za to već biti spreman, mora dostići stepen muslimana, a da bi dostigao tu fazu, on ne smije biti pronađen u ovom ajetu: (…) zaista Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže. (Gafir: 28) Što znači da ta osoba mora biti dobričina, ako želi da je Allah uputi!

To je prvi stepen i nakon toga dolazi drugi, a to je iman. Možemo mi biti muslimani, klanjati, postiti, ali to nas i dalje ne čini vjernicima. Mi smo islamom pokorni, pa i Faraonovi robovi su Faraonu bili pokorni, ali imanom smo vjernici. Šta podrazumijeva vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i sve ostalo? Podrazumijeva to da se bojimo Allaha u pogledu grijeha, da budemo svjesni postojanja meleka pisara te da pazimo kako se ponašamo, da vjerujemo u Objavu i njene propise tako što ćemo ih ispunjavati, da vjerujemo u Poslanike i praktikujemo njihove sunnete te da se pripremamo za Sudnji dan, odnosno za smrt, kao da će se sutra desiti, da živimo svaki dan kao da ćemo sutra umrijeti jer Allah je taj koji daje smrt i On je daje kad ju je on odredio. Kad to postignemo, mi onda idemo na treći stepen, a to je Ihsan (savršenstvo u vjeri). Ovo nema potrebe objašnjavati jer Poslanikova rečenica je i više nego jasna: Ihsan je da robuješ Allahu, kao da Ga vidiš jer, ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.

To ne dolazi samo od sebe. Kako postići savršenstvo u vjeri? Ona se ne postiže za noć koja vrijedi kao hiljadu mjeseci, odnosno osamdeset i tri godine i četiri mjeseca, već se postiže van te noći. Ako postignemo to savršenstvo van te noći, onda će i ta noć biti divna i neće biti potrebe da se pitamo kako ćemo je najbolje provesti. Neće nam ta noć biti poteškoća kakva je mnogim ljudima koje gledamo dok se pate proučiti neki zikr hiljadu puta (na licima im se vidi da im je dosadno, zaista jeste) ili da klanjaju noćni namaz klimajući nogama i jedva čekajući da sve to što prije prođe.

U čemu se ogleda to savršenstvo? Ne ogleda se ono u zikru, namazu itd. Sjetimo se: zikr, namaz i dova su na prvom stepenu – Islam. Mi smo sada već, inšallah, na trećem stepenu i na tom stepenu mi trebamo činiti veća dobra djela od namaza, zikra i ostalog. Koja su to djela?
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anh, rekao je: Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koje je to djelo najdraže Allahu?’ Rekao je: ‘Namaz u njegovo vrijeme.’ Upitao sam: ‘Koje nakon toga?’ Rekao je: ‘Dobročinstvo roditeljima.’ Ponovo sam upitao: ‘A koje nakon njega?’ Rekao je: ‘Džihad na Allahovom putu.’ Rekao je: ‘O ovome mi je pričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a da sam ga još zapitkivao, on bi mi odgovarao.’ (Buhari)

Hvala Bogu, već na prvom stepenu imamo namaz u njegovo vrijeme i za to ne trebamo brinuti, ali, zaista, dobročinstvo prema roditeljima je nešto najprisnije i najdivnije. Zamislite da dođete na Sudnji dan, a na vašem tasu vage je 60.000 mjeseci, odnosno 5.000 godina dobročinstva prema roditeljima. Ovakva je računica ako smo šezdeset noći Kadr proživjeli i tu noć proživjeli u dobročinstvu prema roditelju. Naši roditelji su svoja leđa slomili nas podizajući, zašto ih ne bismo izmasirali? Njihove noge ih bole, tragajui za nafakom da nas nahrane? Zašto se s njima ne bismo družili, uz spomen o Allahu, pa tako imali i zikr.

Esbahani bilježi od Ibn Omera, r. a., da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i rekao: Ko je najdraži Allahu, Allahov Poslaniče? On reče: ‘Najdraži Allahu je onaj ko najviše koristi ljudima. Najdraže djelo Allahu je da uneseš radost u srce muslimana tako što ćeš otkloniti od njega nedaću, dug mu vratiti ili mu glad utoliti. Da pomognem bratu u njegovoj potrebi draže mi je nego da budem u itikafu cijeli mjesec u ovoj mojoj džamiji. Onaj ko ide sa ciljem da pomogne svom bratu, Allah će mu stope učvrstiti na dan kada drugi budu posrtali.’
To je treći stepen: savršenstvo u vjeri, a Allah najbolje zna!

Za Akos.ba piše: Selim Alijj

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top