Kako džumu učiniti još svrsishodnijom i korisnijom?

 U okviru opće islamske koncepcije, džuma ima veoma važno mjesto. Ona je javni sedmični dogovor džematlija – muslimana sa određenog područja. U tom dogovoru hutba ima značaj referata u kojem hatib kao glavni predstavnik islama iznosi osnovnu aktuelnu problematiku svog područja. 

 Očito je da se ne bi udovoljilo koncepciji džume ako na njoj ne bi bilo dogovora. Nije dosta što će hatib preko hutbe upoznati prisutne o problemima trenutka. Potrebno je da se čuje i njegovo mišljenje i da se čuju određeni zaključci i pokrenu potrebne akcije. Ovaj dio dogovora treba bezuvjetno uključiti u obred džume. Gdje će on naći svoje mjesto, kako će se organizirati, stvar je tehnike obreda. Prem mome shvaćanju, ovaj dogovor bi mogao doći odmah poslije klanjanja dva rekata džume. Umjesto onih deset rekata koji se kod nas obavljaju poslije dva rekata farza, bilo bi važnije da se obavi ovaj dogovor. Prosto čovjek ne može da shvati odakle je i kako došao kod nas i još u nekim krajevima ovoliki dodatak džuma – namazu. Zna se da Muhammed a.s. nije nikada poslije dva farza džuma – namaza klanjao u džamiji i jedan rekat. Navodi se da bi kod kuće klanjao još dva rekata.

 Nema nikakvog opravdanog osnova za klanjanje deset rekata poslije farza. Ustvari, radi se o podne namazu, koji treba da se obavi za svaku sigurnost, ako ne bi bio ispravan džuma namaz, i to u mjestu gdje se u više džamija obavlja džuma. Motivacija je vrlo smiješna. Ovakav pristup namazu koji u sebi krije smisao neispravnosti toga namaza, zaista je nedopustiv. Obavljam džuma namaz a nisam siguran da postoje uslovi njegovoj ispravnosti. Sa istom predstavom istodobno obavljam podne – namaz za koji nisam siguran da li ga obavljam kao drugi ili nafilu.

Čak i oni koji su otkrili da bi trebalo u određenim slučajevima, pored džuma namaza, obaviti i podne, nisu to propisali u formi neke obaveze. Evo šta se o tome kaže u fikhu: Prema Ebu Hanifi, jedan od uvijeta za valjanost džume je da se obavlja u gradu. Dozvoljeno je obaviti džumu u više džamija u jednom gradu, iako se u jednoj obavi prije nego u drugima. Ne bi bilo loše da se, zbog toga što postoji mogućnost da se u nekoj drugoj džamiji obavlja džuma prije, klanja četiri rekata ahiri – zuhra poslije dva rekata džumanskih farza. Mnogo je bolje da se ova četiri rekata klanjaju kod kuće.

Iz ovoga se jasno vidi da poslije dva rekata džumanskih farza nema nikakvog obaveznog klanjanja u džamiji, a naročito tamo gdje se samo u jednoj džamiji obavlja džuma. Kod skupnog, zajedničkog obavljanja obreda bilo bi veoma važno i potrebno kloniti se nepotrebnih i neobaveznih dodataka i predugih dova. U takvim slučajevima obred treba svesti na ono što je zaista obavezno. Druga je stvar kada se obred obavlja pojedinačno. Tu se mogu obavljati svi dodaci, kao i razne nafile, ako čovjek za to ima i vremena i sluha.

Autor: Husein ef. Đozo

Izvor: Izabrana djela, Knjiga 4, Fetve I, El-Kalem, 2006., Sarajevo 

P.S.

Bilo bi veoma korisno kad bi svaki džemat, po uzori na ove Đozine prijedloge, imao svoj sedmični sastanak (sohbet, ders) na kojem bi se razgovoralo o aktuelnostima džemata. Ukoliko to ne bi moglo biti petkom poslije džume, onda bi svakako termin između akšama i jacije, petkom naveče ili vikendom, bio koristan vid druženja stanovnika jedne mahale, ulice ili sela, to jest džemata. Na tom postnamaskom druženju razgovaralo bi se o porukama i poukama posljednje hutbe, te o bitnim korisnim aktivnostima za širu društvenu zajednicu.

Neka ovaj sadržaj bude koristan poticaj onim džematima u kojima još nisu zaživjela ova druženja, da ona što prije postanu naša džematska stvarnost.

                                                                                                                                                                                                        Akos.ba