Kako dvogodišnjaci zaista razmišljaju: Gospodin i gospođica “Mogu sam/a”

Šta da uradite sa vašim iracionalnim i burnim dvogodišnjakom?

Ukoliko imate/ste imali dvogodišnjaka sigurno su vam poznate slijedeće situacije. Pročitajte i pokušajte primjeniti savjete koje vam prenosimo s portala predskolska.ba.

Kraljica i vitez pravednosti

Scena u kojoj vaš kćerka odlučno lupa šakom, jer joj ne dajete krušku, svima je jako poznata. Strpljivo objašnjavate da nemate u kući kruški i nudite bananu, jabuku, kivi, ali ništa od toga je ne može umiriti. Ona jedino želi krušku.

Ako ste ikad pokušali da urazumite dvogodišnjaka onda ste shvatili i pravo značenje riječi “uzalud”. Oni su predivno radoznali i sposobni da vas u momentu razoružaju. Takođe su iracionalni, egoistični i ubjeđeni u svoju moć. Ali ih nemojte kriviti zbog toga, jer njihov mozak trenutno radi na taj način. S obzirom da su u početnoj fazi kognitivnog (mentalnog) razvoja, njihovo razmišljanje se razlikuje od razmišljanja starije djece i odraslih. Na svu sreću, razumijevanje kako vaš dvogodišnjak razmišlja, može vam pomoći da lakše podnesete taj period, pa čak i uživate u njemu. Evo nekoliko savjeta o tome kako oni razmišljaju i na koji način izaći na kraj u takvim situacijama.

Scena 1 – Drama Queen/King – Kraljica/Kralj drame

Vaše dijete se uštinulo. Vi trčite, pregledavate prste u potrazi za ranom. Međutim, na svu sreću, ne nalazite ništa. Ponudite poljubac u bolno mjesto, ali ništa ne pomaže. Dijete i dalje konstantno kmeči.

Ono govori: “Treba mi flaster!”

Ti misliš: “Daj saberi se više!”

Ono misli: Pomozi mi! Slomljen sam, popravi me!

Tovah Klein, doktor psihologije i direktor Centra za razvoj djece na Bernard koledžu u New Yorku, primjetio je da bebe nemaju predstavu o tome da njihova stopala i prsti pripadaju njima samima. Međutim, dvogodišnjaci to znaju. Oni ne prave razliku između fizičkog, mentalnog ili emocionalnog “ja”, tako da je svaka mala nezgoda (stvarna ili zamišljena) ustvari uvreda prema njihovom cijelom biću. Flasteri nude konkretnu pomoć. Za njih to znači kao da ste im rekli da razumijete koliko su povrijeđeni i da im nudite nešto od čega će se osjećati bolje. Za roditelje je najbolje da se ostave ubjeđivanja i da uvijek imaju kutiju flastera u kući. Iskoristite njihovu magičnu moć u zaustavljanju plača.

Scena 2 – Cjenkaroš

Dajete djeci poslije ručka desert. Dvije kugle sladoleda svakome. Međutim starijoj sestri ili bratu stavljate dvije iste kugle sladoleda u veću zdjelicu. Vaš dvogodišnjak se odmah počinje buniti i govori da je starije dijete dobilo više sladoleda.

Ti misliš: “Pa dala sam vam isto sladoleda!”

Dijete misli: “Ja sam dobio manje sladoleda!”

Dvogodišnjaci ne mogu shvatiti da različiti oblici i veličine mogu sadržati istu količinu stvari. Ova kognitivna sposobnost se razvije tek u 6. ili 7. godini. To možete testirati tako što ćete istu količinu vode nasuti u manju, ali širu čašu i veću, ali užu čašu. Mlađe dijete će uvijek reći da u većoj čaši ima više vode. Zato je bespotrebno ulaziti u rasprave. Za njih veće znači više. Rješenje je u korištenju identičnih posuda.

Scena 3 – Gospodin i gospođica “Mogu sam/a”

Imate 30 minuta da se vaš dvogodišnjak obuće i doručkuje, pa da krenete na posao. Ti počinješ pomagati u skidanju pidžame, ali dijete insistira “Mogu sam/a”. Gledaš ga kako se muči i nezadovoljno mrmlja u sebi. Ti opet pokušavaš pomoći, ali dijete i dalje ponavlja “Mogu sam/a”.

Ti misliš: “Aaaaaaaaaaa!”

Ono misli: “Znam da to mogu!”

Djeca u ovoj dobi razmišljaju o sebi kao zasebne individue i često žele testirati svoju autonomiju. Ova želja za nezavisnošću je dobra stvar, iako može biti frustrirajuća za roditelje. Svaki roditelj želi da njegovo dijete postane samostalno, međutim ponekad poželi da uradi većinu stvari za njih. Djeci u ovom periodu treba više vremena da se obuku, jedu, operu zube, hodaju, a roditelji to moraju prihvatiti. Planiranje i započinjanje bilo kakvih aktivnosti ranije nego inače može uveliko pomoći. Na taj način smanjujete pritisak sa sebe i svog djeteta i povećavate šanse za djetetov uspjeh. Ono što dvogodišnjaci stvarno žele jeste da osjete ponos za vlastita postignuća.

Scena 4 – Nasilnik

Vaše dijete udara drugo dijete u glavu s plastičnom lopaticom i uzima kanticu iz njegovih ruku. Drugo dijete plače, dok se vaše dijete veselo nastavlja igrati u pijesku. Vi trčite do djeteta, opominjete ga i insistirate da vrati kanticu. Međutim, vaše dijete odlučno govori “Moje”.

Ti misliš: “Postoji li neka popravna škola za dvogodišnjake!”

Dijete misli: “Želim kanticu!”

Dvogodišnjaci su egoistični. Tek oko treće godine razvijaju osjećaj empatije. U međuvremenu, ako vaše dijete insistira na uzimanju tuđih igračaka, najbolje je da izbjegavate takve situacije. Nemojte ignorisati agresivno ponašanje. Ako vaše dijete udara drugu djecu spustite se u visinu njegovih očiju i recite nešto poput: “Pogledaj bracu kaka plače, njega to boli”. Na ovaj način učite svoju djecu o osjećanjima, pa su veće mogućnosti da neće htjeti udarati drugu djecu u trećoj godini.

Scena 5 – Imitator

Vaša djevojčica vidi da se starija sestra igra sa barbikom. Slijedeće što čujete je da i ona želi istu tu barbiku. Ubjedite stariju kćerku da joj dadne tu igračku, na šta ona plemenito pristaje. Starija kćerka uzima poni konjića i počinje se igrati. Međutim, mlađa sestra baca barbiku i govori kako i ona sada želi tog istog konjića.

Vi mislite: “Odustajem!”

Mlađa kćerka misli: “Ja želim da radim isto što i ona!”

Dvogodišnjaci uče tako što gledaju druge šta rade i kopiraju to. Na taj način uče jezik i socijalne vještine. Pokušajte njihove zahtjeve shvatiti kao želju za učenjem. Na taj način ćete biti manje iritirani zbog toga. Pokušajte imati duple jeftinije igračke u kući, ali nikada ne pristajte na sve njihove nerazumne zahtjeve.

Scena 6 – Nerealan

Želite okupati vaše dijete u kadi i inače to nikada do sada nije bio problem. Ali večeras vaše dijete histerično odbija kupanje, jer misli da će ga odvod od kade usisati i odnijeti u cijevi.

Vi mislite: “O, to znači imati dvogodišnjaka!”

Dijete misli: “Odvod će me usisati i odnijeti!”

Djeca u toj dobi imaju poteškoća da odvoje imaginarne i realne stvari. Često daju predmetima osobine karakteristične živim bićima. Zato ih često čujete kako govore da ih mjesec prati, drveće im maše, auto spava u garaži, a odvod guta vodu iz kade, pa zašto ne i njih. Možete ih ubjeđivati da oni nikako ne mogu stati u odvod, ali je možda jednostavnije da prekrijete odvod gumenim ukrasima i riješite problem. Njihov način razmišljanja im pomažu da izađu na kraj sa stvarima koje ih plaše. Roditelji mogu npr. otpuhati ružne snove ili stara majica može, dok spavaju, pobijediti čudovište.

Scena 7 – Gospodin i gospođa Ovdje i Odmah

Rekli ste djetetu u četvrtak da ćete ga u subotu odvesti na zabavu kod prijatelja. Slijedećih nekoliko sati će vam svakih pet minuta postavljati pitanje da li je vrijeme da idete. Iako mu strpljivo objašnjavate da treba proći nakoliko dana do subote, to uopšte neće umanjiti njegova zapitkivanja.

Vi mislite: “Ja i moja velika usta!”

Dijete misli: “Mama me ne želi odvesti na zabavu!”

Dvogodišnjaci shvataju samo sadašnjost. Oni ne razumiju koncept broja tri, a još manje za tri dana. Poštedite sebe beskorisnog objašnjavanja i ne govorite djetetu o planiranim aktinostima do onog dana kada ih mislite uraditi ili čak nekoliko sati prije toga. Trebate imati na umu, da kako god ne mogu da čekaju, tako ne mogu da požure. Zato nemojte izreći prijetnje koje ne možete do kraja ispuniti. Nemojte se iznenaditi kada kažete da ako ne požuri obući cipele nećete ići u park, dijete jednostavno kaže ok i nastavi se igrati sa kockicama.

Scena 8 – Nježni diktator

Vaše dijete želi jedino da pije iz plastične čaše, odbija da pojede sendvič ako nije izrezan u trokutiće i može da legne spavati jedino ako su njegove igračke poredane pored kreveta.

Vi mislite: “Moje dijete je neurotično!”

Ono misli: “Ja kontrolišem sve!”

Iako djeca trebaju i žele istraživati svijet oko sebe, ona također žele određenu rutinu, jer im ona pruža sigurnost. Činjenica je da oni većinu stvari u svom životu, ne mogu kontrolisati, osim par sitnih detalja. Nema ništa loše u tome da im dopustite par razumnih zahtjeva, jer im to pomaže u suočavanju sa njihovim strahovima. Svijet oko njih je ogroman i to može izgledati strašno. Npr. ako želi obući dinosaurus pidžamu dozvolite mu, ali ne da vas ucjenjuje s time da uopšte ode na spavanje. Iako djeca teže nezavisnosti, oni itekako žele znati da su njihovi roditelji glavni.

Imati dvogodišnjaka može biti jako zahtjevno za roditelje, ali može pomoći činjenica da vaše dijete nije neko manipulativno čudivište, već jednostavno prolazi kroz normalnu razvojnu fazu.

Akos.ba