Kako da se izborite sa destruktivnim narcisima u svakodnevnom životu

Autor: Sanja Dutina

Ukoliko je vaš odgovor na većinu pitanja potvrdan, moguće je da imate posla sa nekim ko pripada Destruktivnom narcističkom obrascu. Nije u pitanju dijagnoza već samo neke od karakteristika patološkog narcizma, tako da ukoliko bismo narcizam zamislili kao kontinuum, destruktivni obrazac bi se nalazio na prvoj polovini. Ovaj termin koristi Nina W. Brown u svojoj knjizi Coping with Infuriating, Mean, Critical People: The Destructive Narcissistic Pattern, koju toplo preporučujemo, a osnove ideje, objašnjenje i savjete ćemo vam iznijeti u daljem tekstu. Nina je profesor na Old Dominum Univerzitetu, i ekspert je na temu narcizma.  Knjiga se fokusira isključivo na odrasle osobe čiji destruktivni narcizam vuče korjene još iz ranih porodičnih odnosa. Ukratko, karakteriše ih egocentričnost, nedostatak empatije, površan emocionalni život, arogancija, potreba za divljenjem i nesposobnost da održe zdrave i zadovoljavajuće odnose.

Detaljniji opis ponašanja podrazumjeva slijedeće: potreba da uvek budu u centru pažnje– nezavisno od situacije, uvek pronalaze način da skrenu pažnju na sebe, bilo to povišenim glasom, neprikladnim ponašanjem, provokativnim oblačenjem, flertom, upadanjem u riječ ili uvlačanjem u raspravu; ljubomorni su kada je pažnja usmjerena na nekog drugog; zahtjevaju da im laskate i dajete komplimente– što može biti zamaskirano potrebom za savjetovanjem, dok u stvari samo traže vaše odobravanje ili kompliment; tipična situacija je kada se pohvale nekim dostignućem očekujući divljenje,a postignuće je obično preuveličano da bi mu pridali na značaju; uvek su bolji od drugih– šta god da neko uradi, oni to mogu bolje, a njihova iskustva su uvijek značajnija, bila pozitivna ili negativna; samo oni znaju šta je najbolje za druge–   drugima prosto nije dozvoljeno da imaju drugačija osjećanja ili misli, toliko su superiorni da su tuđe ideje i stavovi  beznačajni i odmah podliježu kritici; nerealistično sagledavaju sopstvene sposobnosti- tačnije, precjenjuju ih; očekuju da uvijek budu prioritet prijateljima i partneru i da imaju njihovu punu pažnju; očekuju da im čitate misli; skloni su neprijatnim opaskama– čak i kada djeluje da se samo šale, u pitanju su omalovažavajuće, sarkastične opaske koje sagovorniku veoma teško padaju, dok tim istim napadom izdižu sebe iznad drugih ljudi; sarkazam je način uspostavljanja kontrole i moći, a ako se pobunite označeni ste kao „partibrejker“; uvek su u pravu i uvijek prebacuju krivicu na drugoga; nepovjerljivi su, ogorčeni i zavidni– konstantno preispituju vaše motive i sumnjaju na „teoriju zavere“; moguće je da namjerno iznose neke proračunate izjave kako bi izazvali vašu reakciju; ne podnose tuđi uspjeh i pokušavaju da ga umanje; skloni su napadima, direktnim ili indirektnim i suptilnim– po principu napad je najbolja odbrana, u samom startu se od vas očekuje da se na neki način branite, a rasprava traje u nedogled; džangrizavi su– nije vam dozvoljeno da sami organizujete svoje vrijeme već morate da se prilagodite njima i to u svakom momentu jer su oni najvažniji; tvrdoglavi su– ne postoji način da im promjenite mišljenje vezano za bilo koju temu, nove informacije koje se kose sa njihovim ubjeđenjima uopšte ne uzimaju u obzir; vaše mišljenje je nebitno, a ako čak i nagovjestite da možda griješe izazvaćete lavinu kritike i bijesa; jedine vrijedne ideje su njihove ideje; uvek moraju biti vođe i glavni– jer oni znaju najbolje, a ukoliko nisu glavni potrudiće se da se udruže sa ostalima i učine da izgledate nesposobno i tupavo, glasnom pričom će skrenuti pažnju na sebe i uporno pokušavati da dokažu da znaju više i bolje od onoga ko je na čelu na grupe.

Najveći problem sa destruktivnim narcisima je što ne možemo da ih promjenimo niti da utičemo na njihovo ponašanje. To jako teško ide i samim terapeutima, i to samo u onim slučajevima kada su i sami visoko motivisani za promjenu i spremni da sarađuju. Nema te ljubavi, pažnje, ponašanja, rasprave, suočavanja i slično, koja bi mogla da ih motiviše da promjene kako se odnose prema vama. Kada pokušamo da im se suprotstavimo, najčešće se osjećamo još gore jer su njihovi mehanizmi odbrane (posebno poricanje) toliko jaki, da ih je teško slomiti. Održavati kontakt na svakodnevnom nivou je izuzetno teško jer u drugim ljudima često provociraju frustraciju i bes, dok su oni potpuno indiferentni i nesvjesni svoje destruktivnosti.

Odakle potiče ta indiferentnost? Za destruktivne narcise sve i svi predstavljaju produžetak selfa, što znači da su pod njihovom kontrolom i da postoje samo da bi zadovoljili njihove potrebe. Ukoliko se pokaže drugačije, dolazi do narcističkog bijesa. Sebi ne postavljaju nikakva ograničenja i smatraju da su svemoćni, sveznajući. Drugi ljudi moraju konstantno da im se dive, a svako ko odbije zaslužuje da ga ignorišu, uvrijede ili odbace.  U nedostatku empatije, toliko su fokusirani na sebe da nisu ni svjesni kako se drugi osjećaju. Grandioznost im dozvoljava da misle da mogu da kontrolišu druge ljude i da krše njihove granice, da imaju odgovore na sva pitanja, da budu arogantni i samouvjereni. A onda kada ne dobija ništa od onoga što su zamislili i očekivali, postaju nezadovoljni odnosom i traže slijedeću žrtvu. Drugi ljudi su vrijedni samo onoliko koliko su spremni da zadovolje njihove potrebe.

Postoji nekoliko tipova destruktivnog narcizma. Zahtjevni narcisi su zavisni, posesivni, pasivno agresivni i prilično iscrpljuju bliske osobe. Traže pažnju i posvećenost, ali nikada nisu zadovoljni.Što se tiče emocionalnih kapaciteta, uopšte nisu sposobni za emocionalnu intimnost. Uzimaju, a nisu spremni ništa da pruže, fizičko zadovoljstvo je primarno.  Kritični narcisi su ljubomorni, zavisni, grandioznog selfa, skloni okrivljavanju i učitavanju prikrivenih i zlih motiva. Od drugih očekuju savršenstvo ali da se suzdrže od bilo čega što može izazvati ljubomoru ili zavist, i da bespogovorno prihvataju omalovažavajuće opaske koje im upućuju. Nepovjerljivi su. Kada kritikuju ili vrijeđaju, potpuno su nesvjesni kako to deluje na druge, a bila koja reakcija je dokaz koliko ti drugi ne prihvataju ličnu odgovornost i odbijaju da priznaju svoje greške. Sa druge strane preosjetljivi su na svaki vid kritike usmjeren na njih same, postaju veoma uznemireni što je primjer narcističke povrede koja vodi do narcističkog bijesa. Obmanjujući narcisi  isprva deluju zabavno, šarmantno, moćno i uticajno. Izuzetno su društveni, ali iza većine njihovih društvenih odnosa krije se manipulacija, obmana ili ogorčenost. Egzibicionistički narcisi uvek moraju da se pokažu, arogantni su, skloni rizičnom ponašanju. Sve što rade motivisano je ciljem da povećaju svoje samopouzdanje tako što će pokazati da su bolji, jači ili iznad svih drugih bilo po pitanju  materijalnih stvari ili kršenja pravila i socijalnih normi.

Iako je dijelom izvor problema jasan iz gore navedenog, potrebno je da budete svjesni da na određeni način stresu doprinosite i vi sami, i upravo to je jedino što možete da promjenite. Obratite pažnju na slijedeće: koliko ste emocionalno osjetljivi; koje su to poruke iz djetinjstva koje i dalje utiču na vaše ponašanje, stavove, osjećanja, sliku o sebi, potrebe, želje; da li i vi posjedujete neke od karakteristika narcizma; kakve granice postavljate u odnosu sa drugima.

Destruktivni narcisi obično imaju jak mehanizam odbrane po imenu projekcija; odriču se svih neželjnih misli i osjećanja o sebi ili neispunjenih potreba i projektuju ih u druge ljude, a onda na iste te misli i osjećanja reaguju kao da pripadaju drugima.  Recimo iza rečenice „Niko nije iskren!“ krije se „Ja nisam iskren“, ili, kažu „Divna si“ a misle „Nekad sam stvarno predivna“. Strah ili bijes momentalno odbace projekcijom. Drugi ključan mehanizam odbrane je projektivna identifikacija, a dešava se onda kada prihvatimo tuđu projekciju, identifikujemo se i ponašamo se u skladu sa njom. Upravo zato se mnogi ljudi nakon interkacije sa destruktivnim narcisima osećaju bijesno, anksiozno, neadekvatno, nesposobno, napadnuto, zbunjeno, poniženo i pitaju se odakle sve te neprijatne i intenzivne emocije. Da bi druge ljude mogli uspješno da zarazimo svojim emocijama potrebno je prije svega da ih snažno osjećamo, da umijemo jasno da ih izrazimo rečima, stavom ili izrazom lica i da u isto vrijeme u potpunosti zanemarujemo emocije koje se razlikuju od naših. Sve te karakteristike narcisi posjeduju, ali mora biti nešto i u primaocu. Pored identifikovanja sa projekcijom, problem su neadekvatne granice u odnosu sa drugima, najčešće slabe i nestabilne, i moramo prepoznati u kojim situacijama ih je potrebno dodatno izgraditi ili ojačati. Ponekad nam se čini da je naša sposobnost za empatiju u stvari slabost koja omogućava da budemo iskorišćeni i izmanipulisani, ali to nije empatija, problem su opet nedovoljno razvijene granice. Pa čak, u određenim situacijama nije ni korisno empatisati jer se tako štitimo od jakih negativnih osećanja koja destruktivni narcisi nesvjesno projektuju na nas.

Pomenuli smo da se narcistički bijes javlja onda kada osjećaju duboku povredu selfa ili osjećaju da postoji mogućnost da budu napušteni ili ocjenjeni kao neadekvatni ili defektni, i to najčešće onda kada su odbačeni: nakon raskida veze, kada se osjećaju izdano, izgube nekoga za koga su se emotivno vezali ili kada se kritikuje nešto nad čim nemaju kontrolu (fizički izgled, finansijska situacija, inteligencija). Nedostatak kontrole i osjećanje bespomoćnosti izaziva narcistički bijes u vidu ponižavanja drugih, verbalnih napada, ljubomore, durenja, intelektualizacije, sarkazma, sumnjičavosti. Znajte da ništa što kažete ili uradite ne može umanjiti ovaj bijes jer je on snažan štit koji onemogućava druge da vide kako se zaista osjećaju. Ali možete da odbijete da budete dio ovakve dječje igre. Ne da ignorišete ono što je izrečeno, već da svjesno odlučite da se ne branite i da ne podižete raspravu na još veći nivo- mirnim tonom, pažljivo biranim rečima, izbjegavanjem kontakta očima, blagim okretanjem položaja tijela i promjenom teme. Jako je teško ostati smiren, indiferentan i izgraditi zid kao emocionalnu odbranu, ali tako najbolje možete poštedeti sebe osjećanja frustracije, bijesa i povrijeđenosti. Drugi način je da se jednostavno povučete- napustite prostoriju, prosto, odlučili ste da ne želite da budete dio takve interakcije. Jačanje sopstvenog samopouzdanja i bezuslovno prihvatanje sebe je također od pomoći, a i umanjuje mogućnost projektivne identifikacije.

Ukoliko često u njihovom prisustvu osjećate potrebu da se branite i pravdate, objašnjavate i izvinjavate- moguće je da imate problem sa osjećanjem krivice. Destruktivni narcisi ne prihvataju svoje greške i zato ih prenose na vas, a dok se trudite da se opravdate, sve više postaju sigurni da su u stvari dobro procjenili da je krivica vaša. Ako baš morate da objašnjavate, budite kratki i jasni uz što manje neverbalnih pokazatelja koji vape za razumjevanjem i oproštajem. Još bolje, sačekajte da vas sami pitaju jer na taj način jasno ističete da niste požurili da se branite već prosto odgovarate na njihov zahtjev. Uradite to u četiri oka, jer u društvu postoji opasnost da proradi njihova potreba za pažnjom i osjećanje grandioznosti i da iskoriste „publiku“ da vas ponize dok sebe uzdižu. Pa i na kraju, niste u sudnici i nema potrebe ikome da dokazujete ispravnost svojih postupaka ili zašto i šta osjećate.

Mnogi zamjeraju da sve ove taktike podrazumjevaju potiskivanje sopstvenih potreba i želja u odnosu sa destruktivnim narcisima, ali ukoliko želite da održite adekvatan odnos u vezi, na poslu, sa članovima porodice- ovo je vjerovatno jedini način.  Stoga budite uvek svjesni svojih reakcija, održite zamišljenu emocionalnu  barijeru kao odbranu i ne pokušavajte da im podmetnete ovaj tekst kako bi se prosvjetlili i promjenili- neće vam uspjeti.

https://psihobrlog.wordpress.com