Kada je halal prerastao okvir vjerske obaveze i etablirao se kao globalni fenomen, nastala je halalonomija

Već osamnaest godina u Bosni i Hercegovini se djelovanjem Agencije za certificiranje halal kvalitete razvijaju koncept i standardi halala. Međutim, doskora ovo veliko ovdašnje iskustvo u toj oblasti nije bilo predstavljeno kroz odgovarajuću naučnu knjigu. Knjiga Halal kvalitet – koncept i standardizacija, čiji su urednici prof. dr. Midhat Jašić i dr. sci. Damir Alihodžić, a koju je izdala Agencija za certificiranje halal kvalitete Bosne i Hercegovine, tek je četvrta knjiga na bosanskom jeziku iz ove oblasti.

Knjiga sadrži jedanaest poglavlja, koja je napisalo devetnaest autora. Za sada je izdana samo na bosanskom jeziku, a plan je i prevođenje na engleski. Ona je priča o općem konceptu halala.

Prema njegovim riječima, ako možemo govoriti o nečemu što je naš pristup razvijanju halala ovdje, jeste to da je halal inkluzivan, otvoren i da svako može participirati u nekom njegovom segmentu, bilo da je to proučavanje šerijatskih osnova halala, standardizacija, certificiranje, pružanje usluga, bavljenje statistikom tržišta, ili kao konzument. Kolač je dovoljno velik da svi koji imaju interesa mogu učestvovati, halal-ekonomijom može se baviti i neko ko nije musliman.

HALAL JE INKLUZIVAN

“Moj je dojam da je javnost u Bosni i Hercegovine tako i percipirala. Dakle, ne moraš biti musliman, nositi mahramu ili bradu da bi ušao u radnju i kupio nešto što je halal. Halal živi sasvim prirodan život u društvu i ekonomiji u Bosni i Hercegovini. Kada smo kretali s ovim, imali smo značajnu rezervu čak i kod vlasnika kompanija muslimana hoće li oni moći prodati nešto nekome ko nije musliman ako to bude halal certificirano. Te kompanije danas su perjanice halala, one su bile halal i prije izdavanja halal-certifikata, njihova percepcija oduvijek je bila takva da su njihovi proizvodi halal i da tu niko ne treba ništa certificirati. I od takvih kompanija smo nailazili na bojazan kako će to javnost prihvatiti”, kaže Sakić.

Rezultat tog otvorenog pristupa Sakić nam je objasnio jednom anegdotom: “Negdje 2016. godine došli smo u jednu mesnu industriju u kojoj su skoro svi zaposleni bili katolici. Dočekao nas je njihov glavni veterinarski inspektor, također katolik. Kada smo mu počeli objašnjavati koncept halala, rekao je: Nema potrebe da mi objašnjavate ja znam sve o halalu, mi smo to učili na fakultetu. Završio je Veterinarski fakultet u Sarajevu. U to vrijeme o temi halala bio je urađen jedan diplomski rad na Fakultetu islamskih nauka, nijedan doktorat, nijedan magistarski rad, ni jednog slova o halalu nije bilo u udžbenicima za islamske fakultete, medrese, vjeronauku. Promjenu koja je uslijedila smatram uspjehom ovog koncepta.”

^{Amir Sakić}

Nakon što su uspostavljeni koncepti, standardi, procedure, došlo je vrijeme da se sve to zapiše i naučno obradi, a ova knjiga prvi je korak ka tome. Agencija je u tom kontekstu inicirala na nivou Instituta za standardizaciju i mjeriteljstvo islamskih zemalja (SMIIC) da se usvoje preporuke za halal-prehranu, zato što pravilna prehrana podrazumijeva raznolikost sastojaka, jer neka hrana može biti halal, ali konzumiranje uvijek iste hrane u prekomjernim količinama može imati negativne posljedice za organizam.

Dva su poglavlja iz knjige Halal kvalitet – koncept i standardizacija, koja ćemo u ovom tekstu posebno izdvojiti. Naime, poglavlje “Ambalaža u procesu halal certificiranje” autora prof. dr. Benjamina Muhamedbegovića s Tehnološkog fakulteta Tuzla skraćena je verzija njegovog doktorskog rada o temi ambalaže u halal-industriji. Rijetki su naučnici koji su se uopće bavili temom halala i ambalaže i to je vjerovatno jedini doktorat o ovoj temi u svijetu. Za relativno malu ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka i relativno malo govorno područje ovo je veliki iskorak.

Profesor s Ekonomskog fakulteta u Tuzli dr. Kadrija Hodžić objavio je u ovoj knjizi rad pod naslovom “Halalonomija: islamski ekonomski sistem i halal tržište”. Halalonomija je novi termin u teoriji o halalu i obuhvata cijeli aspekt halal-ekonomije.

Hodžić halalonomiju opisuje kao zaokružen koncept islamskog ekonomskog sistema. Halalonomija (nacionalni sistem halal-ekonomije – pojmovni ekvivalenti: islamska ekonomija, halal-industrija) egzistira kao zvanična, zasebna društveno-ekonomska paradigma u ekonomskoj misli. Ključni je faktor generiranja islamske ekonomije u svjetskoj zajednici, a njeno snaženje tumači se i kao kulturološka reakcija na prodor Zapada u islamski svijet. Halalonomija je danas dio državnih uređenja islamskih zemalja, dok marketinško-tehnološki koncept halala postaje atraktivan u znatnom dijelu svjetskih proizvodnih i distribucijskih lanaca prehrambene industrije od farme do potrošača.

I NEMUSLIMANI SU SNAGA HALALA

“U hermenautičkom krugu halalonomije stoje temeljni pojmovi, s jedne strane, halal i haram, a s druge, odnos prema kamati (riba). Halal je arapska riječ koja označava ono što je dozvoljeno, za razliku od harama koji označava ono što je zabranjeno. S vremenom je halal prerastao okvir primarno kulturno-vjerske i etičke obaveze muslimana i etablirao se kao globalni fenomen i jaka tržišna snaga za čitav svijet. Na ovakvim osnovama razvila se halal poslovna praksa, koja je, holističkim zaokruživanjem uputa za primjenu halala od proizvodnje do finansiranja, izrasla u nacionalne sisteme islamskih zemalja. Za islamske ekonomiste halalonomija jeste sistem koji čak nadilazi ekonomske sisteme konvencionalne (mainstream) ekonomije. Neki su halalonomiju s ushićenjem označili kao ‘treći put’, zasnovan na kur’anskim propisima i vjerovanju. U istom kontekstu halalonomija se predstavlja ‘idealnim sredstvom bez ikakvih nedostataka druga dva sistema’ – kapitalizma i socijalizma, koji su u ovakvom ozračju prokazani za materijalizam, pohlepu i generiranje jaza bogatih i siromašnih”, piše Hodžić.
On navodi kako je nesporno da je u islamu “sve halal (dozvoljeno) osim ako nije proglašeno haramom (zabranjenim)” te, posljedično tome, “islamski ekonomski model utemeljuju se na slobodi trgovine i slobodi ugovora sve dok je u okvirima dozvoljenih islamskih propisa”. Na ovaj način halalonomija egzistira kao paralelni ekonomski sistem s ekonomskim sistemima konvencionalne ekonomije.

Govoreći o halal-tržištu, Hodžić ističe da ono podrazumijeva ponudu i potražnju, kao i opskrbne lance proizvoda i usluga koji nose halal-certifikat. Njegova rasprostranjenost rezultat je povećane potražnje halal-hrane koja se vremenski poklapa s migracijom većeg broja muslimana u zapadne nemuslimanske zemlje 1960-ih. Bez obzira na determinističko kulturološko-religijsko ishodište, i time vezane kulturološke antagonizme koji dolaze iz dijelova nemuslimanskih društava, halal-tržište podupiru i one kompanije koje nemaju vjerske pretenzije, već samo odgovaraju na zahtjeve svojih kupaca. Otuda se u nemuslimanskim društvima u ime ogromne zarade često izbjegavaju vjerske rezonancije halala.

Halal-tržište se, navodi on, u početnoj fazi svog nastajanja, što vrijedi i za muslimanske i za nemuslimanske zemlje, oblikovalo kao tržište halal-hrane, primarno mesa, a potom se diversificiralo unutar poljoprivredno-prehrambenog sektora (naprimjer, među najpoznatije halal-proizvode svrstavaju se meso, supe, mlijeko u prahu, dodaci za kuhanje i sokovi) i globaliziralo na čitavu lepezu proizvoda, poput lijekova, kozmetike, predmeta za opću upotrebu, te različitih vrste usluga – od finansijskih, bankarskih, transportnih i špediterskih, usluga skladištenja, carinjenja i rukovanja proizvodima, pa sve do uslužne i trgovinske, a u posljednje vrijeme i turističke djelatnosti, kao i na tržišta vrijednosnih papira. Time je halal postao ishodište poslovnih ugovora i oznaka komercijalne kvalitete.

U posljednjih nekoliko godina u literaturi nalazimo izraze kao što su “procvat halal-tržišta”, “ogromni potencijal”, “neiskorišteni rudnik zlata” ili “halal kao motor rasta i prilika”. Jedan od rijetkih zapadnih učenjaka koji proučava halal Joe Regenstein s američkog Sveučilišta Cornell čak je izjavio da “prehrambene kompanije ne mogu biti globalne ako nisu halal”.

“Posljednji Izvještaj o stanju globalne islamske ekonomije 2020/2021. navodi da je halal-tržište u 2019. godini bilo teško 2,02 biliona USD, a odnosilo se na prehrambeni, farmaceutski, kozmetički, modni, putničko-transportni i medijsko-rekreacijski sektor, a s uključenjem islamskih finansija ova cifra se penje na 4,9 biliona USD (prema izvoru Dinar Standard 4,6 biliona USD). U 2020. godini islamski finansijski sektor zauzimao je najveći udio 60,8%, slijedio ga je sektor halal-hrane (24,6%), islamski lifestyle sektor (13,4%) i halal-turizam (1,2%). Predviđa se da će potrošnja na halal-tržištu doseći 2,4 biliona USD do 2024, a s islamskim finansijama do 2024. mogla bi doseći iznos od čak 6,0 biliona USD”, navodi Hodžić.

Rastu halal-tržišta doprinose ne samo muslimani nego i nemuslimanski potrošači. Tokom posljednjih nekoliko godina halal prehrambeni artikli postali su popularni među muslimanskim i nemuslimanskim potrošačima jer su evoluirali od identifikacijske oznake vjerske usklađenosti do potvrde sigurnosti hrane, higijene i pouzdanosti. Naprimjer, zaklane halal-životinje prolaze dva zdravstvena pregleda, u usporedbi s jednom inspekcijom na drugim konvencionalnim pregledima.