Kad ste vi bili dijete, jeste li naučili kako voljeti?
Ukoliko u vlastitom djetinstvu niste dobili mnogo ljubavi, to može biti jedna od najvećih zapreka da svoju ljubav pustite da poteče – možda niste „naučili voljeti“. Ali, nikad nije prekasno.
Generacija naših roditelja voljela je svoju djecu – ali to nisu uvijek pokazivali, niti su to često govorili. Mnogo današnjih roditelja, u dobi dok su bili male bebe ili tek prohodala djeca, nisu bili odgajani tako da im se iskazivala ljubav. U „ledenim 1950-ima“, kada je medicina upravljala rođenjem i odgojem male djece, biti ljubazan prema djetetu smatralo se „kvarenjem“ djeteta. Roditelji su bili upućeni da male bebe ostave plakati, bojali su ih se nahraniti dok im sat ne bi rekao da je vrijeme hranjenja, brinuli su se da će nježnošću razmaziti svoju djecu. Čak i danas neki autori i pedijatri savjetuju roditeljima da djecu ostave samu u njihovoj sobi kako bi isplakala svoj jad. Kakva katastrofa!
U jednom članku objavljenom u časopisu Mothering, Jean Liedloff zaključuje da postoje dva temeljna osjećaja koja su potrebna svim ljudskim bićima. To su osjećaj dobrodošlice i osjećaj vrijednosti. U pedesetim i šezdesetim godinama, roditelji su često bili prilično dobri u mehaničkoj strani roditeljstva – hranjenju, odijevanju i brizi o zdravlju. To je bio sasvim dobar početak. No, imali su poteškoća biti srdačni i bliski, a češće su stid i krivnja bili veliki dio discipline. Čovjek je jednostavno odrastao s osjećajem nedobrodošlice i bezvrijednosti!
U „starim vremenima“ djetinstvo je imalo i određene prednosti. Ljudi su uglavnom imali mnoštvo djece i živjeli su u blizini rođaka, pa su starija djeca, nećaci i nećakinje, tete i bake, pomagali oko djece. Na taj način čovjek može steći dosta prakse u roditeljstvu i prije nego što sam postane roditelj. (U današnje vrijeme četvrtina novih roditelja do dana kada su prvi put primili svoje vlastito dijete, nikad u životu nije držala dijete u rukama. Nikakvo čudo da su prestravljeni.)
Da biste izbjegli da vam roditeljstvo postane veliki napor, morate potražiti dodatnu pomoć – naučiti primati ljubav da biste mogli voljeti svoje dijete kako treba. Ovo učenje počinje veoma rano. Istraživanja su pokazala da prisutnost osobe koja će rodilji pri porodu pružiti podršku – netko tko voli majku i kome je stalo do nje – dramatično smanjuje postotak carskih rezova i epiduralnih injekcija (a time i poroda uz pomoć kliješta). Emotivna briga – u ovom slučaju o majci – ima stvarne tjelesne posljedice.
Ljubav je stvarna, opipljiva tvar, i život je bolji kad je u blizini više ljubavi. Jednom kad se vaše dijete rodi, najbolja ljubav koju vam ljudi mogu dati je često praktična: masaža (vas), posebni obroci, vrijeme i pažnja, kao i pomoć da zaštitite svoju privatnost. Sve ove vrste iskazivanja ljubavi mogu probuditi vašu vlastitu sposobnost voljenja.
Ukratko, ukoliko ste imali sigurno djetinstvo puno ljubavi, i odgoj vaše djece vjerovatno će ići dobro. Ali, čak i ako niste imali takvo djetinstvo – a mnogi od nas to nisu – još uvijek možete okrenuti situaciju u korist sebi i svojoj djeci.
Izvor: Steve i Shaaron Biddulph, Nove tajne sretne djece, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008., str. 20 – 22.
