Jusuf el-Karadavi: Lider vesatijje i sahve – islamske umjerenosti i buđenja muslimana

 Savremeni muslimanski učenjaci

U Dohi, glavnom gradu Katara, početkom marta 2014. godine, održan je susret učenika šejha El-Karadavija. Ovaj, četvrti po redu susret, organizirala je Internacionalna liga učenika šejha El-Karadavija (Rabita Talamiz al-Qaradawi), koja je osnovana u februaru 2010. godine. Na ovom skupu prisustvovali su učenici i poštivaoci misli i djela šejha Jusufa el-Karadavija iz više od četrdeset zemalja svijeta, faktički sa svih kontinenata: od Australije, preko Azije, Afrike, Evropskih zemalja do SAD-a. Sa područja Balkana učestvovali su dr. Safvet Halilović iz Bosne i Hercegovine i Bedri-ef. Sulja, imam u gradu Skenderaj na Kosovu. U ovom prilogu prenosimo najznačajnije detalje skupa u Dohi kao i nekoliko važnih poruka šejha El-Karadavija.
Piše. dr. Safvet Halilović

Učenici šejha Jusufa el-Karadavija, koji su učestvovali na ovom skupu, su istaknuti profesori, alimi, daije, pisci, novinari, dekani, rektori, kaligrafi, naučni radnici i druge javne ličnosti, koji u svojim sredinama obnašaju različite funkcije i uživaju respekt i poštovanje od strane svojih sugrađana. Neki od njih su konvertirali u islam, poput npr. Line iz Norveške, Anne iz Poljske i Davida W. iz Velike Britanije, a želja da upoznaju islam, onakav kakav on jeste u svojoj punini i univerzalnosti, motivisala ih je da temeljito nauče arapski jezik, upoznaju se s idejama i djelima šejha El-Kardavija i postanu njegovim učenicima.
Na ovom susretu okupilo se blizu 150 učenika šejha Jusufa el-Karadavija, istaknutog savremenog muslimanskog učenjaka koji uživa ugled i poštovanje u srcima milona ljudi. Skup je protekao u predivnoj atmosferi, trajao je pet dana, sa dvije jutarnje i dvije večernje sesije svakoga dana, a izloženo je ukupno 37 referata. Potpisnik ovih redova imao je priliku da učestvuje u brojnim diskusijama nakon izloženih referata, a također i da govori o djelima šejha El-Karadavija koja su prevedena na bosanski jezik i njihovom uticaju na očuvanje islamskih konstanti (sawabit al-islam) u Bosni i Hercegovini i na području Balkana.
Cijenjeni šejh El-Karadavi, koji je inače porijeklom iz Egipta a posljednjih pedeset godina živi u Dohi, bio je prisutan cijelo vrijeme održavanja Multeke – Susreta. I pored svojih punih 88 godina života, uvaženi Šejh je, hvala Allahu, dobroga zdravlja, veoma je vitalan, hoda na svojim nogama i, što je posebno važno, u punoj je intelektualnoj snazi. Ovakvi susreti su, zapravo, izvanredna prilika da učenici i učenice (na skupu je bilo dvadesetak Šejhovih učenica) razgovaraju sa svojim učiteljem, pitaju ga u vezi mnogih detalja, fetvi, stavova, promišljana itd., a istovremeno i da on, šejh El-Karadavi, pita svoje učenike i razgovara sa njima u vezi svojih ideja, knjiga, djela i projekata.

Put ravnoteže i središnjosti (al-wasatiyya al-islamiyya)
Šejh Jusuf El-Karadavi je istaknuti savremeni islamski učenjak, pravnik, pisac i erudit. Autor je preko dvije stotine knjiga i studija o islamu, islamskom zakonodavstvu (fikh i fetve), kulturi, civilizaciji, etici, odgoju i obrazovanju. Predsjednik je Svjetske unije islamskih učenjaka, Evropskog vijeća za fetve i istraživanja i brojnih drugih muslimanskih internacionalnih asocijacija. Poznat je kao pobornik srednjeg ili umjerenog pravca (al-wasatiyya al-islamiyya) u tumačenju vjere i vjerskih propisa. To je pravac koji ne dopušta bilo kakav ekstremizam, ali, istovremeno, ne dozvoljava ni opuštenost u vjeri. Zahvaljujući toj činjenici šejh El-Karadavi uživa povjerenje ogromnog broja muslimana diljem zemaljske kugle, od Indonezije do Maroka, od Južne Afrike do Rusije, a posebno među muslimanima koji žive u zemljama zapadne Evrope i Amerike. Šejh El-Karadavi često ističe da je ponosan na takav pristup, da je uložio veliki trud radeći na njegovom utemeljenju i da će mu ostati vjeran do kraja života. Sva njegova djela prožeta su idejom el-vesatijje el-islamijje, što bi se moglo prevesti kao islamska središnjost. U takvom pristupu tumačenju islama nema mjesta ektremizmu ili pretjerivanju bilo koje vrste.
S druge strane, El-Karadavijev pristup islamu, kao što ne dopušta ekstremizam, istovremeno ne dozvoljava ni opuštenost, proizvoljnost ili tumačenje islama “po narudžbi” ili, pak, zarad nečijeg hatara, interesa, naklonosti ili zadovoljstva. El-Karadavi često naglašava da je Božije zadovoljstvo iznad bilo čijeg drugog. Opušteno, neodgovorno i tendenciozno tumačenje islama veoma je opasno i štetno za muslimanski ummet. To je, zapravo, jedna od najvećih opasnosti za muslimane savremenog doba i upravo zbog toga šejh El-Karadavi često ističe da je dovođenje u sumnju islamskih konstanti (at-taškik fi sawabit al-islam), tj. relativiziranje i diskreditovanje onoga što je trajno i nepromjenjivo u islamu, mnogo opasno za islam i muslimane. Vjerovatno zbog takvih shvatanja, ovaj istaknuti učenjak nije dobrodošao u krugove, bilo na Zapadu ili na Istoku, koji bi htjeli mijenjati ili, na neki način, prekrajati islam. Ali, hvala dragom Allahu, to nimalo nije umanjilo veličinu šejha El-Karadavija i respekt spram njega koji osjećaju milioni ljudi diljem svijeta.
Šejh El-Karadavi ističe u svojih djelima da je jedna od vrlo važnih specifičnosti islama u činjenici da je riječ o učenju u kojem su spojeni nauka i vjera, uspostavljena ravnoteža između duha i materije i nije razdvojen ovaj od budućeg svijeta. To je, zapravo, bitna odlika islama u odnosu na druge svjetonazore koji primarnu pažnju poklanjaju materijalnoj strani života, tjelesnim potrebama i ljudskim porivima, pridajući, putem iznalaženja mogućnosti što bržeg zadovoljenja potreba za užitkom, veću pažnju ovosvjetskom životu, ne nalazeći odgovarajuće mjesto za Boga i budući svijet u svojoj filozofiji i svome misaonom i obrazovnom organizovanju. Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Bogom, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, te napravila spoj između nauke i vjerovanja – podigavši značaj moralnog uzdizanja na razinu značaja materijalnog uspona. Zahvaljujući tome, islam i njegovi sljebenici dali su veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije.
Polazeći od ovakvih osnova, jasno je zašto je cijenjeni šejh El-Karadavi u svojim djelima tretirao razne teme i područja ljudskog djelovanja i egzistencije; u svakom segmentu treba ljudima približavati Allahovu vjeru i iznijeti stav islama, jednako se čuvajući pri tome i pretjerivanja i umanjivanja. Sa idejama uravnoteženosti i islamske središnjosti prožeta su sva djela i fetve cijenjenog šejha El-Karadavija. O tome se naširoko razgovaralo i diskutovalo u referatima i naučnim sesijama susreta u Dohi. Također, u iznesenim referatima je naglašeno da je važna odlika davetske metodologije šejha El-Karadavija je tzv. silmijjet (ar. as-silmiyya), tj. poziv na mirno rješavanje problema i izbjegavanje upotrebe sile. U svojim djelima, istupima, govorima i hutbama šejh El-Karadavi nigdje ne poziva u nasilje (‘unf), naprotiv on se suprotstavlja nasilju. Među prvima, ili još preciznije: on je prvi među muslimanskim učenjacima, koji je osudio napade 11. septembra 2001. godine u SAD-u i nazvao ih terorističkim činom, a vijest o tome su prenijeli svjetski mediji.
No, i pored svega navedenog, kao i pored činjenice da je cijeli svoj život posvetio borbi protiv ekstremizma i pretjerivanja, evidentno je da je šejh El-Karadavi u posljednje vrijeme meta brojnih medijskih napada koji se vode protiv njega, čak i iz nekih arapsko-islamskih zemalja. To je, uistinu, jedna vrlo loša i zabrinjavajuća pojava, koja, ukoliko se tako nastavi, može dovesti do brojnih implikacija, među kojima bi svakako bila radikalizacija muslimana i nastanak ekstremnih grupa koje ne uvažavaju autoritet bilo kojeg alima i koji postupaju po svom vlastitom viđenju stvari i daju odgovore na njih. Takav ishod ne bi bio nimalo dobar, ni za muslimane niti za ostale, posebno ne za one koji žive na Zapadu.

Važne poruke šejha El-Karadavija
Skup u Dohi je bio divna prilika za druženje i međusobno upoznavanje ljudi koji su izučavali i koji poštuju misao i djela šejha El-Karadavija. Također, to je bila izvanredna prilika da se, tokom pet dana intenzivnog druženja sa uvaženim šejhom El-Karadvijem, od njega izravno sluša, saznaje i uči, kao što je to bio slučaj u prijašnjim generacijama muslimana kada se učilo i preuzimalo znanje od učitelja (šejha) u direktnoj komunikaciji, prvo slušajući a onda diskutujući o raznim temama i pitanjima koja bi se postavljala na tim susretima.
Za vrijeme svojih izlaganja, komentara, zapitanosti i odgovora uvaženi šejh El-Karadavi je iznio brojne misli i poruke, od kojih smo neke i zabilježili i želimo da ih podijelim s cijenjenim čitaocima. Tako je on, npr., više puta istakao sljedeću misao: “Nahnu la nukeffiru men jukeffiruna!”, što znači: “Mi ne tekfirimo, tj. ne proglašavamo nevjernikom (kafirom) onoga ko nas tekfiri, tj., proglašava nas kafirima.” Ovo je, uistinu, veoma važna poruka, naročito u ovom vremenu kada se fenomen tekfira (proglašavanje muslimana kafirom) uveliko raširio, i kada neki neuki, umišljeni i neodgovorni pojedinci (a, u posljednje vrijeme i cijele organizacije) među muslimanima s lahkoćom tekfire druge muslimane, naročito muslimansku ulemu, ponekad i zbog najmanjeg razilaženja u mišljenju. Šejh često ističe da je tekfir izuzetno opasna pojava i u vezi s tim mora se postupati krajnje oprezno i obazrivo.
“Vjernik nikada ne gubi nadu, on se uvijek nada boljem sutra i radi na tom planu.” Ovu misao šejh El-Karadavi stalno ističe, jer neprijatelji islama ulaže veliki napor kako bi muslimane doveli u stanje očaja i beznadežnosti s obzirom da osobe koje su zapale u takvo stanje neće ništa raditi na tome da mijenjaju svoju situaciju. Musliman se uvijek nada dobru i Božijoj milosti i nastoji da popravi ono što se može popraviti. U tom pogledu poznata je Šejhova dova, koju on često uči: “Allahumedž’al jevmena hajren min emsina, vedž’al gadena hajren min jevnina…”, što znači: “Allahu, molimo Te da naše danas učiniš boljim od našeg jučer, a da naše sutra bude bolje od našega danas!” Musliman radi dobro, misli dobro, dobru se nada, i dok je tako, inšallah, bit će dobro. Uvaženi Šejh poručuje da, i pored teške situacije u koju su zapali muslimani ovog vremena, ne treba gubiti nadu, treba se nadati dobru, raditi za dobro i zalagati se na tom put, jer ovaj svijet je kuća kušnje, svi smo mi na određenom ispitu i svi ćemo se Allahu vratiti.
„Zulumćari, između nas i vas su Allahovi dani!“ Poruku s ovakvim značenjem šejh El-Karadavi je ponovio više puta na skupu u Dohi. Poruka je, zapravo, upućena zulumćarima, tj. nasilnicima i nepravednima kojih ima puno u današnjem svijetu, posebno u onom dijelu koji se naziva „islamski“. Nažalost, čak i među onima koji su pozvani da tumače vjeru i koji nose obilježja uleme, i među takvima postoje pojedinci koji zulum čine, a najveći zulum je zloupotreba ili izdaja vjere za postizanje nekog dunjalučkog interesa i šićara. Bolna i krvava dešavanja posljednjih godina u islamskom svijetu, naročito u Egiptu i Siriji, učinila su da spadnu maske i da se svako pokaže u pravom svjetlu. Nasilje i nepravda koja se čini u tom dijelu svijeta nije zaobišla ni šejha El-Karadavija, kojeg su, u njegovom rodnom Egiptu, optužili za „izdaju“ jer je stao na stranu legitimno izabranog predsjenika (koji je svrgnut u vojnom udaru), podržao njegov legitimitet i kazao da se ljudi koji mirno protestvuju na ulicama ne smiju ubijati. Vojni režim generala As-Sisija je pokrenuo krivičnu tužbu protiv šejha El-Karadavija, a zli jezici egipatskih i drugih medija poveli su protiv njega pravi rat. Inače, Šejh je odranije bio meta brojnih medijskih kampanja koje su protiv njega vodile razne šiijske organizacije, s obzirom da je on, na osnovu očitih i brojnih dokaza, ukazao na opasne tendencije širenja šiizma u sunnijskom svijetu.
U gore spomenuto poruci, gdje se spominju „Allahovi dani“, cijenjeni Šejh podsjeća da laž, ma koliko izgledala ubjedljivo, s protokom vremena biva otkrivena, a varalice i prevaranti bivaju otkriveni i poniženi još na ovom svijetu. „Allahovi dani, tj. protok vremena otkriva izdaju izdajnika, varanje varalica, laž lažova, potvoru onih koji čine iftiru itd., i svi oni dobivaju dio zaslužene kazne još na ovome svijetu, a na Budućem svijetu je apsolutna pravda i detaljno polaganje računa“, poručio je šejh El-Karadavi, aludirajući na to da se treba istinski posvetiti radu za opće dobro Ummeta i ne obraćati pažnju na one kojima to smeta pa šire laži i čine potvore, jer uvijek će biti onih kojima smeta rad na afirmaciji Ummeta i oni će uvijek iznositi svoje neistine i objede.

Katar – zemlja čestitih ljudi i dobrih vizija
Ovaj susret, kao i tri prethodna, održan je u Dohi, glavnom gradu države Katar. U Dohi, tom lijepom gradu koji plijeni svojim lijepim arhitektonskom izgledom u kojem se spajaju različite kulture i stilovi, u tom gradu uvaženi šejh El-Karadavi je provedeo više od pedeset godina. On je u Dohu stigao davne 1961. godine, i od tada, Katar je njegova druga domovina.
Inače, ova mala Zaljevska zemlja je u posljednjih dvadesetak godina doživjela veliki privredni, kulturni i naučni napredak, što je, prije svega, rezultat mudre, promišljene i dobro osmišljene strategije razvoja koju su imali oni koji su rokovodili ovom zemljom, prije svega emir Katara šejh Hamed bin Halifa Al Thani, koji je na vlast došao 1995. godine, a sredinom prošle godine (25. juna 2013.) svijet je obišla vijest o njegovom abdiciranju sa prijestolja i prijenosu vlasti na svoga sina šejha Temima bin Hameda Al Thanija. Analitičari ističu da je period vlasti od osamnaest godina (1995-2013) iz temelja promijenio državu Katar i učinio je važnim faktorom na ekonomskoj, kulturnoj, medijskoj i političkoj karti svijeta. Na početku 21. stoljeća, Katar je, nakon što je bio mala i prilično nerazvijena zemlja Zaljeva, postao sinonim za napredak i odličnost među muslimanima i arapskim zemljama. Vizije i angažiranost koju je pokazao emir države Katar šejh Hamed bin Halifa Al Thani zadivila je mnoge ljude u svijetu.
Svojim angažmanom emir Katara se pokazao kao veoma razborit političar, dobar vizionar i humanista. On je pomogao mnoge, za islam i muslimane veoma važne prijekte u svijetu. Zahvaljujući njegovim donacijama na našim prostorima renoviran je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a novo zdanje Gazi Husrev-begove biblioteke izgrađeno je iz temelja u srcu stare sarajevske čaršije, prekoputa Begove džamije. Također, ovaj čovjek je pomogao izgradnju islamskog centra u Rijeci (Hrvatska), a uključio se i u finansiranje izgradnje džamije i islamskog kulturnog centra u Ljubljani (Slovenija), gdje muslimani vode bitku već četrdeset godina da bi dobili dozvolu za podizanje svog vjerskog objekta.
Nakon osamnaestogodišnjeg i uspješnog vođenja države, prošle godine emir Hamed je vlast predao svome sinu Temimu, a u povijesti Katara ostat će zapamćen kao vladar koji je puno uradio za svoju zemlju, ali i za muslimane u raznim dijelovima svijeta. Uvaženi šejh El-Karadavi je u ovoj maloj zaljevskoj zemlji našao utočište, prije više od pola stoljeća, kada je morao napustiti Egipat zbog zuluma i terora koji su sprovodile tadašnje vlasti. Isto tako, i danas, kada zulumćari i silnici vrše teror i nasilje u raznim dijelovima islamskog svijeta (dovoljno je samo pogledati šta se dešava u Siriji i Egiptu), Katar je opet otvorio svoja vrata brojnoj ulemi, intelektualcima, novinarima i piscima koji u svojim zemljama nemaju slobodu niti sigurnost, pa su se nastanili u Kataru, zemlji čestitih insana i dobrih vizija.
Molimo Allaha Uzvišenog da Svojom nagradom nagradi bivšeg emira Katara šejha Hameda, a da njegovom nasljedniku emiru Temimu podari mudrosti i umijeća pa da prijateljsku državu Katar vodi mudro i uspješno, onako kao što je to radio njegov otac. A naša posebna dova Uzvišenom Stvoritelju je da šejha Jusufa el-Karadavija, njegovu porodicu i učenike poživi u dini-imanu, da im podari Svoju milost i okrilje, i pomogne ih na putu promoviranja islamske uravnoteženosti i središnjosti, koje ne dopuštaju bilo kakav ekstremizam ali, isto tako, ne dozvoljavaju ni labilan i neutemeljen pristup islamu, njegovim učenjima, kulturi i propisima. Ve sallallahu ala sejjidina Muhammed!

(Preporod, br. 1017, 1. april 2014.)