Jesu li nefs i ruh jedno te isto

Izrazi en-nefs i er-ruh upotrebljavaju se u različitim značenjima i različitim kontekstima. Ponekad se imenica er-ruh može zamijeniti imenicom en-nefs, i to većinom onda kad se duša nalazi u tijelu, a kad ga napusti, uglavnom se za nju upotrebljava imenica er-ruh. Izraz en-nefs označava i krv. U hadisu se kaže: „Vodu neće onečistiti ako u njoj ugine životinja koja nema tekuću krv.” Izraz en-nefs upotrebljava se u značenju uroka, jer se kaže: „Tog i tog pogodio je en-nefs,” kao što se upotrebljava i u značenju osobe, baš kao što je to u ajetima: „…vi ukućane njene pozdravite…” (En-Nur, 61); „…i jedni druge ne ubijajte!” (En-Nisa, 29).

Imenica er-ruh se upotrebljava kada se želi ukazati na tijelo, bez obzira na to radilo se o živom ili mrtvom tijelu. Ranije smo kazali da se izraz er-ruh upotrebljava za časni Kur’an, kao u ajetu: „Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje (ruhan min emrina)…” (Es-Šura, 52), te za meleka Džibrila, kao što je u ajetu: „…donosi ga povjerljivi Džibril (er-ruh-ul-emin)” (Eš-Šuara, 193). Izrazom er-ruh označava se zrak kojim je ispunjeno čovječije tijelo. Kad je riječ o onom čime Allah Istiniti osnažuje Svoje štićenike, to je već druga vrsta er-ruha. Evo o tome Allahovih riječi: „Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i snagom ih Svojom (ruhin) osnažio…” (El-Mudžadela, 22).

Čovječije sposobnosti, kao, naprimjer, sposobnost da vidi, čuje i osjeti mirise, također se nazivaju er-ruh. Imenica er-ruh upotrebljava se u značenju koje je specifičnije od svega navedenog – u značenju spoznaje Uzvišenog Allaha, pokajničkog obraćanja Njemu, ljubavi prema Njemu, ambicije da se samo Njemu teži i hrli.

Ovaj er-ruh u odnosu na čovjekovu dušu ima status njegove duše u odnosu na tijelo. Eto, znanje, dobročinstvo, ljubav, oslanjanje na Allaha, istinoljubivost – sve to također ima svoj er-ruh, duhovnost.

Među ljudima u tom pogledu postoji velika razlika. Oni koji tu duhovnost postignu u velikoj mjeri, postanu duhovni ljudi, a oni koji je ne posjeduju, prizemni su i u njima vladaju životinjski nagoni.

Autor: Es-Sallabi
Preuzeto sa Islam.ba