Jeste li znali da je pčelama potrebno 7-8 kg meda da bi proizvele 100 grama voska?
Nadahnuta pčela u dubini svog instinkta krije građevinske crteže, karte, skice, tu je i kalkulator, navigator i još nekoliko instrumenata sa kojima se čovjek još nije susreo.
Osim meda, matične mliječi, propolisa i polena, vrijedna pčela u svom asortimanu ima i pčelinji vosak, koji je vrhunac biološkog inženjerstva i inspiracija za nauku i moderna dostignuća.
Vosak se proizvodi u pčelinjim voštanim žlijezdama. Proizvode ga pčele radilice stare 12-18 dana. Voštane žlijezde luče ljuspice voska od kojih pčela uz pomoć čeljusti i nogu oblikuje precizne voštane tvorevine koje nazivamo saćem.
Pčele trebaju potrošiti 7-8 kg meda da bi proizvele samo 100 grama voska. S jedne strane, možemo reći da je to ogroman utrošak energije za tako malu količinu voska. S druge strane, pčela proizvodi vosak, materijal koji je vodootporan, dugotrajan, fleksibilan, antibakterijski i potpuno biorazgradiv.
Pčele od voska formiraju saće koje predstavlja panel precizno složenih heksagonalnih (šestougaone) ćelija koje služe za:
- Čuvanje meda,
- Skladištenje polena,
- Polaganje jaja, i
- Termoregulacija.
Heksagonalna ćelija pruža snagu i stabilnost, maksimalno korištenje prostora uz minimalnu potrošnju materijala. Ovaj fenomen je ono što vijekovima oduševljava filozofe, matematičare i arhitekte. Papus, filozof iz Aleksandrije, hvalio je ovu prirodnu geometriju u antičko doba, a savremena matematička istraživanja 20. i 21. vijeka su potvrdila da je to zaista najefikasniji mogući oblik.
Osim stabilnosti i efikasnosti, ono što razlikuje prirodno saće koje pčele proizvode je preciznost. Debljina zidova ćelije je 0,07 mm, a prečnik radne ćelije je 5,2 – 5,4 mm. U praksi, pčelari uvijek budu zadivljeni pčelama kada počinju graditi saće na različitim mjestima okvira, a zatim sve to spoje u nevjerovatan panel šesterokutnih ćelija.
Bit će da nadahnuta pčela u dubini svog instinkta krije građevinske crteže, karte, skice, tu je i kalkulator, navigator i još nekoliko instrumenata sa kojima se čovjek još nije susreo.
Pčelinji vosak je našao primjenu u raznim oblastima života. Njegova bioaktivna svojstva, uključujući prirodna antimikrobna i antifungalna svojstva, čine ga idealnim za upotrebu u medicini, u razvoju biokompatibilnih kapsula za ciljano oslobađanje lijekova. U regenerativnoj medicini istražuje se njena uloga u proizvodnji prirodnih proteza i zamjenskih tkiva.
Ono što je manje poznato jeste da naučnici analiziraju hemijski sastav voska kako bi pratili zagađenje u životnoj sredini jer vosak akumulira teške metale i pesticide. Tako pčelinji vosak postaje ne samo ljekoviti dar prirode, već i biološki detektiv, senzor promjena u eko-sistemima.
U vrijeme kada svijet traži održiva rješenja i povratak prirodi, pčelinji vosak pokazuje ravnotežu između forme i funkcije, između kolektivnog truda i individualne genijalnosti. Moderna nauka sa divljenjem proučava ono što pčele stvaraju iz instinkta.
Za akos.ba piše Ekrem Čelebić, diplomirani inžinjer poljoprivrede
