Izvorna verzija sevdalinke “Snijeg pade na behar na voće” otkriva pravi identitet Bošnjaka
Jedan od najvećih autoriteta za bošnjačku usmenu književnost, prof. dr. Munib Maglajlić, objavio je u svojoj knjizi “Usmena lirika Bošnjaka” najstariju njemu dostupnu zabilježenu verziju sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”.
Ispjevao ju je Salih Kahrimanović, prateći se sazom, u Sarajevu, u ljeto 1907. godine. Snimak je načinio Franz Hampe iz Berlina za potrebe “Gramophone Company”.
Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uha kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki. Umjesto “neka ljubi ko god koga hoće” u njoj stoji “podaj, Bože, svakome šta hoće”.
Dakle, Sarajevo ipak nije bila hipi komuna, ali možemo pretpostaviti da je bio proljetni dan, da je voće beharalo, da je iznenada pao snijeg kao u aprilu 2017. godine u Sarajevu i da je pritom neko bio – ZALJUBLJEN.
Nažalost, ova sevdalinka je postala predmet zlonamjerne manipulacije od strane zagovornika homoseksulanih “vrijednosti”.
Iako su Indexi ovu sevdalinku obradili u izvornom obliku, ona je poznatije u svojoj izvrnutoj verziji. Naravno, ovo nije usamljeni primjer promjene teksta sevdalinaka i drugih formi usmene tradicije.
https://www.youtube.com/watch?v=4KBxe-MKp_Q
Snijeg pade na behar, na voće
Snijeg pade na behar, na voće,
podaj, Bože, svakome šta hoće!
A i meni šta je meni drago,
voljela bih neg’ carevo blago!
Što će meni svo carevo blago,
kad je nemam šta je srcu drago?
Meni drago jedno momče mlado,
ja da mi ga Bog u sreći dade!
