Izraelski aparthejd prema Palestincima gori je od onog u Južnoj Africi
Kada govorimo o aparthejdu sasvim sigurno se odmah sjetimo stravičnih i nasilnih metoda koje su provodili bijeli doseljenici nad domaćim crnim stanovništvom u Južnoj Africi.
Aparthejd je naziv za politiku rasne diskriminacije u Južnoafričkoj Republici koja uskraćuje osnovna prava većinskom crnačkom stanovništvu, služeći se terorom i fizičkim uništavanjem svih onih crnaca koji se bore za političku, ekonomsku i socijalnu ravnopravnost sa bjelcima. Također, aparthejd podrazumjeva zasebnost, odjeljenost i izdvojenost određene skupine, a prvi put se spominje poslije izbora u Južnoafričkoj Republici gdje je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Iako se aparthejd veže većinom za problem Južne Afrike, danas u 21. vijeku imamo primjer kontinuiranog aparthejda koji se provodi od strane jevrejskih doseljenika prema domicionalnom stanovništvu Palestine.
Sličnosti i razlike
Razlike u izraelskom aparthejdu i onom iz Južne Afrike svakako se sastoji u tome što za razliku od vlasti Južne Afrike koja nije željela da crni stanovnici nestanu, Izraelci već godinama rade u tom smjeru. Naime, izjava glavnog urednika južnoafričkog Sunday Timesa Mandli Makhanya jasno definiše razliku između metoda ove dvije države:
„Čini mi se da bi Izraelci željeli da Palestinci nestanu. Takvo nešto se nikad nije desilo u našem slučaju (misli se na aparthejd u Južnoj Africi). Bijelci nisu željeli da crnci nestanu.“
Ovo zapažanje govori nam o opasnijim metodama koje Izrael primjenjuje prema domaćim stanovništvom na okupiranoj teritoriji. Sigurno je da glavna poveznica aparthejda u ove dvije zemlje jačanje i provedba oduzimanja imanja i zemljišta, sa ciljem pravljenja vlastitih naselja bez ikakve pravne osnove. U Južnoj Afrci tamnoputo domaće stanovništvo korišteno je za svakodnevne fizičke aktivnosti, te je njihovo prisustvo bilo značajno kolonizatoru. Ovakav slučaj potpuno je različit na okupiranoj teritoriji u Palestini. Naime, jevrejskim doseljenicima Palestinci nisu potrebni za učestvovanje u društvenim aktivnostima, već isključivo njihova zemlja. Izraelci na Palestince gledaju na narod koji treba nestati i otići iz svoje zemlje. Apsurd kakav mogu smisliti samo fašistički umovi, sakriveni pod idejnim cionizmom.
Nepristojan gost
Imajući u vidu da su evropski Jevreji došli na teritoriju Palestine kao gosti, uslijed perioda velike netrpeljivosti prema njima, činjenica da oni sistematski već godinama rade na iseljavanju i istrebljenju svojih dobrih domaćina pokazuje nam pogubnost čitavog cionističkog pokreta. Cionizam i njegovi tvorci sa konferencije u Baselu nažalost imaju svoje nasljednike koji na sve načine žele uništiti miroljubivi narod Palestine. Oni su danas jači nego ikad, a uz propagandu o ugroženoj sigurnosti uništili su čitave generacije.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
