Izložba slika “Stari zanati u djelima likovnih umjetnika” u Galeriji Općine Novi Grad
Čine je umjetnička djela koja pripadaju Umjetničkoj zbirci Muzeja Sarajeva, a njihovo izlaganje ima za cilj približiti ih široj javnosti i produbiti znanje o prošlosti i sadašnjosti, kako zanatstva tako i likovne scene Sarajeva u proteklom periodu. Zahvaljujući dugom zanimanju umjetnika za ove teme i sarajevsku čaršiju, u sačuvanim djelima odražavaju se karakteristična umjetnička kretanja.
Radovi likovnih umjetnika predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo o postojanju određenih zanata i starih dijelova Baščaršije, čije djelovanje vežemo za periode austrougarske uprave, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. U svim pomenutim sistemima vlasti Sarajevo se kao motiv nalazilo u fokusu interesovanja i pažnje likovnih umjetnika kao grad sa posebnom kulturom življenja, ali i arhitekturom, što ga čini neiscrpnim vrelom umjetničke inspiracije. Na ovoj izložbi između ostalih izložena su i djela velikana bosanskohercegovačkog slikarstva: Petra Šaina, Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Rizaha Štetića i Romana Petrovića.
Prostor današnjeg Sarajeva ima dugu tradiciju naseobinske kulture čiji tragovi su vidljivi i danas, a sežu u daleku prošlost sve do perioda neolita. Međutim, samo osnivanje Sarajeva povezano je sa dolaskom Osmanlija na prostor današnje Bosne i Hercegovine. U tom periodu Sarajevo se dijelilo u dva glavna dijela: mahale (stambene četvrti) i čaršiju, odnosno dio gdje su koncentrisane privredne aktivnosti.
Dolaskom Osmanlija koji su već baštinili razvijenu gradsku kulturu i izgrađene esnafkse organizacije dat je novi polet u razvoju zanatstva, kao i same čaršije. Prve informacije o zanatima u Sarajevu odnose se na 1949. godinu kada je urađen popis Bosanskog sandžaka. 16. stoljeće u Sarajevu se naziva „Zlatnim dobom“, kada ono doživljava svoj procvat na svim poljima života, a posebno zanatstva. Oko 80 vrsta zanata bilo je prisutno u Sarajevu u to doba, poput čelengira, bičakčija, sapundžija, nanuldžija, kazaza, mudželita, samardžija, kahvedžija, taščija itd. Ista praksa nastavlja se i u 17. stoljeću kada se ponovo spominje postojanje nekoliko novih zanata: kantardžija, jorgandžija, abadžija i češljara.
Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i okupacije od strane Austrougarske monarhije situacija se radikalno mijenja. Nagli razvoj industrije i modernizacija na svim poljima života, dovodi do toga da krajem 19. i tokom 20. stoljeća određeni zanati potpuno nestaju, dok najveći dio preostalih stagniraju, jer nisu uspeli da se u cjelini prilagode novim tokovima vremena. Danas na Baščaršiji postoji oko 250 zanatlija koji rade više od 35 različitih zanata (tradicionalnih i uslužnih), a uprkos svim poteškoćama oni uspijevaju zadržati tradicionalni izgled i ponudu.
Akos.ba
