Islamsko vjerovanje: Tahavijeva poslanica iz akaida (I dio)

 Autor: Ebu Dža’fer et-Tahavi 

 
Ovo je pojašnjenje vjerovanja ehli-sunneta i džema’ata čiji su glavni predstavnici Ebu Hanife, Ebu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasen eš-Šejbani, r.a.

1.  Mi o tewhidu, čvrsto vjerujući i na Allaha se oslanjajući, kažemo: zaista je Allah jedan i Njemu ravna nema.
2.  Njemu niko sličan nije.
3.  On sve može. 
4.  I nema drugog boga osim Njega.
5.  Oduvijek je i bez početka je, vječan – bez kraja.
6.  Ne prolazi i ne nestaje.
7.  I biva samo ono što On hoće.
8.  Do Njega ne dostiže mašta, niti ga mogu dokučiti misli. 
9.  Njemu ne liče stvorenja. 
10.  On je živi koji ne umire, sam po Sebi opstojeći kojeg ne obuzima drijemež.
11.  Stvara bez ikakve potrebe za stvorenjima i opskrbljuje druge bez imalo napora. 
12.  Umrtvljuje bez ikakve bojazni i oživljava bez imalo teškoće.
13.  On posjeduje svojstva oduvijek prije nego što je stvorenja stvorio. Njihovim stvaranjem nije stekao ništa od svojstava što prije nije imao. Kao što je u Svojim svojstvima vječan tako da su i ona Njemu svojstvena oduvijek. 
14.  On nije nakon stvaranja stvorenja zadobio svojstvo Tvorca – niti nakon stvaranja živog svijeta, svojstvo Stvoritelja živoga. 
15.  On je posjedovao svojstvo rububijjeta prije nego što je stvorio ono što je u Njegovom vlasništvu. On je posjedovao svojstvo stvaranja prije postojanja stvorenja. 
16.  Kao što je (Svevišnji Allah) Onaj koji oživljava, nakon što je oživio stvorenja, On je to ime imao i prije njihovog stvaranja. Isto tako posjedovao je ime Tvorca prije nego što ih je stvorio. 
17.  Zato  što je On svemoćan i što je sve Njega potrebno, a Njemu ništa nije potrebno. Njemu je sve lahko i On sve čuje i sve vidi. 
18.  On je stvorio sva stvorenja Svojim znanjem.
19.  Odredio im je sudbinu.
20.  I datume njihove smrti.
21.  Njemu nije ništa bilo nepoznato prije nego što ga je stvorio i On je znao šta će Njegova stvorenja raditi prije nego što ih je stvorio. 
22.  Naredio im je da Mu se pokoravaju a zabranio im nepokornost.
23.  Sve što se dešava i zbiva Njegovom moći i Njegovom voljom. Njegova volja se realizuje, a ne volja njegovih robova, izuzev onoga što On dozvoli. Ono što Allah hoće ono će i biti, a ono što ne htjedne, neće ni biti. 
24.  On upućuje, spašava i čuva onoga koga On hoće iz svoje dobrote, a u zabludu odvodi onoga koga On hoće,  poražava i na kušnju stavlja pravedno koga On hoće.
25.  Svi su pod Njegovom voljom, između Njegove dobrote i pravde. 
26.  On je iznad svakog takmaca i suparnika. 
27.  Niko nije u stanju opovrgnuti Njegovu odredbu, niti odgoditi Njegovu presudu, ili pobjediti Njegovu volju. 
28.  Mi u sve navedeno vjerujemo i čvrsto smo ubjeđeni da je sve od Njega. 

Poslanstvo

29.  I vjerujemo da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i Njegov poslanik, i Njegov povjerenik, i Njegov odabrani vjerovjesnik i poslanik s kojim je On zadovoljan. 
30.  On je posljednji poslanik.
31.  I vođa bogobojaznih.
32.  Prvak među poslanicima.
33.  I miljenik Gospodara svih svjetova.
34.  Svaka tvrdnja poslanstva poslije njega je zabluda i greška. 
35.  On je poslan svim džinima i ljudima sa istinom, uputom i sa nurom. 

Kur’an

36.  Zaista je Kur’an Allahov, dž.š, govor. Od njega je počeo bez kakvoće, govor kojeg je objavio svakom poslaniku putem vahja i u kojeg su vjernici istinski povjerovali i bili sigurni da je on istinski Allahov govor. On nije stvoren kao govor ljudi. Ko ga čuje i ustvri da je ljudski govor, on je postao nevjernik. Allah dž.š., takve kori i prijeti im Vatrom, rječima: ”U sekar ću ja njega baciti”. Pošto je Allah obećao u ”sekar” baciti onoga koji (za Kur’an) tvrdi da su to samo čovjekove riječi saznali smo i uvjerili se u to da je on govor Stvoritelja ljudi i da ne liči ljudskom govoru. 
37.  Isto tako, onaj ko opiše Allaha, dž.š., bilo čime što je osobina čovjeka, on je učinio nevjerstvo. Ko ovo promotri uzet će pouku, odreći će se ovakvog i sličnog govora kojeg nevjernici iznose i spoznati da Svevišnji Allah, dž.š., po Svojim svojstvima nije kao čovjek. 

Viđenje Allaha, dž.š. 

38.  Viđenje Allaha, dž.š., od strane stanovnika Dženneta je istina bez obuhvatanja i kakvoće kao što je rekao naš Gospodar: ”Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati…” Njegovo objašnjenje je kako Allah hoće i kako samo On zna. Sve istine koje su prenesene od Resulullaha, s.a.v.s., onako kao što je on rekao imaju značenje kako je on htio. Ne upuštamo se u tumačenje toga po svojim mišljenjima niti zamišljamo to po svojim pretpostavkama. 
39.  Niko ne može biti ispravan u vjeri osim ko se preda Allahu i Njegovom Vjerovjesniku i znanje o onome u čemu nije siguran vrati Onome koji sve zna. 
40.  Samo potpunim predavanjem Allahu i obožavanjem samo Njega potvrđuje se opstojnost islama. 
41.  Ko poželi znati što svojim znanjem ne može doseći i ne zadovoljava se istinskom predajom Allahu, njega će njegova želja spriječiti od istinskog tewhida, jasne spoznaje i ispravnog imana. 
42.  On će se spoticati između imana-vjerovanja i nevjerovanja, prihvatanja i odbijanja, nesigurno lutajući, zbunjen u svojim sumnjama, postajući ni iskren vjenik ni otvoren vjernik.
43.  Neispravno je vjerovanje viđenja Allaha na drugom svijetu (u Kući mira) onog muslimana koji viđenje smatra pretpostavkom ili ga tumači razumom. Ispravno tumačenje viđenja Allaha na drugom svijetu – zapravo , ispravno tumačenje svakog svojstva pripisanog Gospodaru svega je ustezanje od njegovog tumačenja, i potpuno predavanje Allahu. To je bilo vjerovanje svih poslanika. 
44.  Ko se od muslimana ne čuva negiranja Allahovih svojstava, i njegovog poređenja, spotaći će se i nikada neće moći shvatiti Allahovo savršenstvo. 
45.  Naš gospodar Allah, dž.š., opisan je svojstvima jedinstva i označen obilježjima jednoće. Niko od stvorenja ne može imati ovakva svojstva i obilježja. 
46.  Allah je iznad granica, kraja, glavnih dijelova i organa. Ne ograničava ga šest strana kao što je slučaj sa stvorenjima. 

Mi’radž

47.  Mi’radž je istina, Muhammed, s.a.v.s., noću je putovao. Išao je lično u budnom stanju na nebo, a zatim do onih visina do kojih je Allah htio. Allah ga je počastio čime je želio. ”Objavio mu je ono što mu je objavio”. 

(nastaviće se)

Autor: Ebu Dža’fer Et-Tahavi    

Izvor: Tahavijeva poslanica

Priredio: Admir Iković