Islam strogo zabranjuje zlostavljanje i mučenje životinja
Bilježi se od Ibn Omera da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Žena je kažnjena Džehennemom zato što je zatvorila mačku i nije joj dala jesti, pa je mačka uginula. Zbog te mačke je bačena u Džehennem. Nije htjela ni napojiti ni nahraniti mačku, kada ju je zatvorila, niti ju je htjela pustiti da mačka sebi lovi nešto za hranu.” (Buhari i Muslim)
Bilježi se od Ibn Omera da je prolazio pored neke djece iz Kurejša koji su svezali neku pticu i gađali je, a kada bi god promašili, vlasniku ptice bi išla strjelica. Kada su vidjeli Ibn Omera, razbježali su se. Ibn Omer je pitao: “Ko je ovo uradio? Allah je prokleo onog ko je ovo uradio. Poslanik, a.s., jeprokleo onog ko uzima nešto živo za cilj i metu.” (Buhari i Muslim)
Bilježi se od Enesa da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, zabranio da se životinje uzimaju za metu. Iz navedenih hadisa vidimo jasnu zabranu da se životinja veže kao meta i da se gađa do smrti, jer u tome je kažnjavanje životinje bez opravdanog razloga, koji bi to tražio. I ovo je jedan od velikih grijeha, jer se proklinje počinitelj .
Bilježi se od Ehu Hurejrea da je Poslanik, a.s., rekao: “Neki od vjerovjesnika je sjeo pod drvo i mrav ga je ujeo. On je naredio da se prerove njegove stvari i našli su mrava. Onda je naredio da se spali čitav mravinjak. Allah mu je objavio: ‘Zar zbog jednog mrava…’ U drugom predanju: ‘Zar si zbog jednog mravljeg ujeda spalio jedan od naroda koji slave i veličaju Allaha?’ (Buhari i Muslim)
Nevevi kaže: “Učenjaci kažu: ‘Ovaj hadis se tumači da je tom vjerovjesniku bilo dozvoljeno da ubije mrava i spali mravinjak i zbog toga nije kažnjen, nego je ukoren zbog toga što je to učinio radi jednog mrava.”‘
Što se tiče našeg Šerijata, nije dozvoljeno vatrom kažnjavati životinje, osim ako je čovjek izgorio, onda njegova rodbina ima pravo tražiti krvarinu tako što će zahtijevati da se spali počinitelj i odgovorni. Jednako je, što se tiče spaljivanja, da li se radilo o mravu ili nečemu drugom, shodno hadisu: “Vatrom kažnjava samo Allah.”
U jednom hadisu stoji da je jedna deva, kada je vidjela Poslanika, a.s., tužno zamukala. Poslanik, a.s., je došao do nje, pomilovao je po njušci, pa je ona ušutila. “Ko je vlasnik ove deve? Čija je ovo deva?” – pitao je Poslanik, a.s.. Došao je neki mladić od ensarija i rekao: “Ja, Allahov Poslaniče.” Poslanik, a.s., ga je pitao: “Zar se ne bojiš Allaha zbog ove životinje koju ti je Allah dao u posjed? Požalila mi se kako je izgladnjavaš i opterećuješ.“
Autor: Ejmen Ahmed Mujezzen
Za Akos.ba priredio: Nedim Botić