Islam poziva vjeri jednoga Boga i oslobađa ljude robovanja stvorenjima
Samo Bog ima legitimitet da Mu se robuje. Musliman se moli samo Bogu, samo se na Boga oslanja, smo se od Boga nada, samo se Boga boji… Zna pouzdano da samo Bog može pomoći i odmoći i da On nema partnera u vlasti i odlučivanju. Nema tu moć ni bilo koji poslanik, ni melek, niti neko drugi od dobrih Božijih robova, tako da islam zabranjuje obraćanje bilo kome od ljudi, bio to vrač, mađioničar ili svećenik.
Uzvišeni kaže:
„Mjesta gdje se čini sedžda pripadaju (samo) Allahu i zato nemojte uz Allaha nikoga drugog prizivati!“ (sura Džini, 18)
„Ko očekuje susret sa svojim Gospodarom, neka čini dobro i neka Mu u svome robovanju ništa ne pridružuje!“ (sura Kehf, 110)
Poslanik, a.s., priopćava: „Ko umre a da Allahu nije ništa pridruživao, ući će u Džennet.“ (Prenosi Tirmizija)
Obraćajući se jednom mladiću, rekao je, također: „Mladiću, da te nešto poučim! Čuvaj se Allaha, On će tebe čuvati! Čuvaj se Allaha, naći ćeš Ga uvijek kraj sebe! Kad išteš, išti od Allaha! Kad tražiš pomoć, traži je od Allaha i znaj da kad bi se sav svijet okupio da ti nešto pomognu, ne bi ti mogli pomoći ništa osim onoga što ti je Allah propisao i, isto tako, kad bi se sav svijet okupio da ti nešto naškodi, ne bi ti mogli naškoditi ništa osim onoga što ti je Allah propisao! Pera su podignuta i listovi osušeni!“ (Prenosi Tirmizija)
Vjera u Jednoga Boga vjera je svih Božijih poslanika i vjerovjesnika.
Uzvišeni kaže:
„Nijednog poslanika ni prije tebe nismo poslali a da mu nismo objavili da nema boga osim Mene, i zato (samo) Mene obožavajte.“ (sura Enbija’, 25)
Musliman, koji vjeruje u Jednoga Boga, čovjek je sa najviše sigurnosti, spokojstva, sreće, hrabrosti i slobode, jer islam oslobađa čovjeka robovanja ičemu drugome osim Bogu. On ne robuje ni ljudima, ni kipovima, ni prohtjevima, ni strastima.
Svjedočenje 1:
„Jako me privuklo islamsko učenje o Božijem jedinstvu, koje spada u temeljne islamske značajke. Vjerovanje u Jednoga Boga nalaže mi robovanje samo Njemu. To vjerovanje u islamu čovjeka oslobađa i štiti od potčinjenosti bilo kome od ljudi i to predstavlja istinsku slobodu. Samo Bog je dostojan robovanja.“ (Ibrahim Halil Ahmed, egipatski svećenik misionar, primio islam nakon njegovog dubioznog proučavanja)
Svjedočenje 2:
„Pridržavao sam se i propagirao učenje o Trojstvu (Otac, Sin i Sveti duh). Kada sam se jednom prilikom susreo sa jednim mladićem muslimanom iz Saudijske Arabije, izložio sam mu svoja uvjerenja, na što se on nasmijao i začudio – kako to da čovjek može prihvatiti vjerovanje u Boga Jednoga i to me jako uzdrmalo, ali mi se, istovremeno, i dopalo. Tek tada sam prepoznao stvarnu veličinu Božijeg bića. Kad sam ga nakon toga vidio u molitvi, u prizoru pregibanja i činjenja sedžde prepoznao sam pravi oblik obraćanja Uzvišenome Bogu i to me definitivno opredjelilo za islam.“
(Jusuf Rikardo Bautista, Filipinac prešao na islam i postao aktivista u Uredu za misionarstvo i vjersku edukaciju azilanata u Džubejlu – Saudijska Arabija. Preko njega je, s Božijem određenjem, u toku dvadeset godina, na islam prešlo više od deset hiljada ljudi. On lično ispričao mi je svoju priču.)
Izvor: Pedeset odlika islamskog učenja
Autor: Musned el-Kahtani
Prijevod: Nurko Karaman
Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva
