Islam je vjera dobrote i ljubavi prema svim ljudima

Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je milost za njegov narod, ondašnje Arape i za cijelo čovječanstvo, jer je njegova osnovna zadaća bila da poduči ljude ispravnom vjerovanju, izjednači ljude pred zakonom, ukine rasne i klasne razlike, te povrh svega toga ljude poduči savršenim moralnim principima. Njegovo poslanstvo Uzvišeni Gospodar je njegovo okarakterizirao kao milost svjetovima rekavši:
„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (Kur’an, sura El-Enbija’, 107.)

Islam je misija dobra, mira i ljubavi prema svim ljudima, a zalagati se za mir, opće dobro i djelovati na krilima ljubavi, znak je ispravnog i potpunog imana/vjerovanja. Zato bi se musliman trebao odnositi prema svima sa ljubavlju i dobročinstvom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nećete bit vjernici sve dok ne budete milostivi.” ‘Allahov Poslaniče’, rekoše ashabi, ‘svi smo mi milostivi’! ‘Ne mislim na milost čovjeka prema bližnjem, to je milost prema svim ljudima.” (Taberani)

Dakle, općepoznata i općeprihvaćena pojava je da čovjek bude susretljiv prema svojim prijateljima, brižan i blag prema svojoj porodici i rodbini. Međutim, od muslimana se traži više, a to je da bude velikodušan, blag i milostiv prema svakom. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Ko nije milostiv prema ljudima, neće ni Allah biti milostiv prema njemu.” (Buhari) U drugom hadisu kaže se: “Blago onome ko je skroman u obilju; ko je pažljiv i blag prema vjernicima; ko je milostiv prema slabim i siromašnim i ko se druži sa učenim i mudrim.” (Taberani)

Islam nas uči da u našem životu treba da postoje ljudi koji trebaju biti predmetom naše pojačane pažnje i milosti, a to su roditelji, porodica, rodbina, siročad, oronuli, bolesni i nemoćni. Služenje njima oplemenjuje naša srca koja postaju osjećajnija, jer tada osjećaju odbačenost sa siročadima, gubitak sa ucviljenima i malaksalost sa nesretnicima. Ako izostane milost prema ovim društvenim kategorijama, kako onda možemo očekivati milost prema ostalim ljudima? Milost je posebno potrebna bolesnicima i hendikepiranim licima. Oni su često prikovani za krevet, iscrpljeni raznim bolestima i gorkim lijekovima. Oni su zbog svega onoga što trpe, bliski Bogu i to ih stavlja u povlašten položaj kod Njega. Zato trebamo paziti da ih ne uvrijedimo i ne omalovažimo, jer bi to bio težak grijeh.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić