Islam je i najstarija i najmlađa vjera!

Vjera ili vjere?

Danas postoje brojne religije koje ljudi slijede. Svaka za sebe trvdi da nudi jedini ispravni put i koncept života.

Bojnost religija je Allahova volja i odredba. Ona zapravo proizilazi iz čovjekove slobode i mogućnosti (ne)pokoravanja. To razumijemo iz kur’anskog ajeta: „A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti.“ (Hud, 118)

Kada mufesiri tumače ovaj ajet, naglašavaju da je Allah, dž.š., stvorio ljude različitog shvaćanja, razmišljanja i da je različito vjerovanje normalna posljedica ljudskih mnogobrojnih mogućnosti. Ljudi su shodno svojim interesima definirali mnoga pravila, donosili brojne zakone, pa su znali mijenjati i izvorna religijska učenja. Sa stanovišta Kur’ana, svi su poslanici pozivali jednoj vjeri. Ta je vjera mogla imati drugačije ime, no u svojoj je srži sadržavala ono što se zove islam, a to znači pokoronost Jednome Bogu – Allahu, dž.š. Zato se posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, a.s., nalaže u Kur’anu da slijedi jednu i nedjeljivu vjeru koju su slijedili njegovi prethodnici: „…Ti (Muhammede) upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna – obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljava onim što ispovijeda.“ (Ar-Rum, 30-32)

U povijesnom nizu svaki novi poslanik je donosio savršenije učenje koje je odgovaralo tadašnjem vremenu i okolnostima, s obzirom da je ljudska vrsta napredovala a njihova civilizacija bila suočena s novim izazovima. Možemo govoriti o svojevrsnoj evoluciji vjere.

Islam – najstarija i najmlađa vjera

Muslimani vjeruju da je islam najstarija i najmlađa vjera, praiskonska i konačna vjera. Najstarija – jer oduvijek postoji u prirodnom poretku i rastu čovječanstva i jer su je propovjedali svi Božiji poslanici, a najmlađa – jer se veže za posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., preko kojeg je objavljena u savršenoj formi Kur’ana Časnog, u konačnoj verziji cijelom čovječanstvu do Sudnjega dana. Islam se ne oslanja niti temelji na osobi Poslanika Muhammeda, a.s., kao što je slučaj s kršćanstvom (koje je dobilo ime po Kristu), niti na povijesti jednog naroda (Arapa, Perzijanaca ili Turaka), kao što je slučaj sa židovstvom (koje nosi ime po narodu). Islam se, naime, temelji na ideji/učenju/vjerovanju/prihvaćanju da je samo Allah Uzvišeni Jedini Bog, Kojemu se sve živo pokorava u Univerzumu, s obzirom na to da se sve rađa, živi i nestaje po prirodi stvari.

Muslimani vjeruju da islam nadomješa židovstvo i kršćanstvo, da je Kur’an završna i potpuna Riječ Božija i da je Muhammed, a.s., posljednji od Boga odabrani poslanik. Suprotno kršćanstvu, koje prihvata većinu židovske Biblije, muslimani vjeruju da je ono što je zapisano u Starom i Novom zavjetu iskrivljena verzija izvorne objave Mojsiju (Musau, a.s.), odnosno Isusu (Isau, a.s.). Međutim, islam poštuje Židove i kršćane, izravno im se u Kur’anu obraća i nalaže muslimanima da su život, vjera, čast i imeci „sljedbenika Knjige“ svetinja i da kao takvi imaju biti sigurni i zaštičeni, Jer je Božija volja egzistiranje više religija, a ljudima je ostavljena mogućnost odabira.

Premda poslanik Muhammed, a.s., dovršava dugi lanac poslanstva, raniji poslanici ne gube od svog duhovnog značenja. Osim što ih vole, poštuju i ne prave nikakvu razliku među njima, muslimani svakodnevno koriste kur’anske pouke o starozavjetnim i novozavjetnim poslanicima i nastoje slijediti primjere njihove iskrene i ispravne vjere u samo Jednoga Boga – Allaha Uzvišenog.

„Reci: ‘O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko Jedne Riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’“ (Ali’Imran, 64)

Izvor: “Isa/Isus, poslanik islama“
Autor: Mirza Mešić
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić