Iskorjenjivanje ružnih običaja vezanih za dženazu
U više odgovora osvrtali smo se na razne običaje u vezi sa sahranom. U jednom osvrtu rekli smo da je obred dženaze bio izložen ranovrsnim dodacima i običajima. Svaki je kraj, a ne samo zajednica, unio u taj obred nešto specifično svoje, pa čak i takve stvari koje islam najstrožije zabranjuje.
Pokraj islamskog univerziteta El-Ezher prolazile su takve dženaze ispred kojih je išla muzika i naricateljke, koje su više ličile na vještice nego na ljudska bića. Zavijene su u crno, potpuno namačkarene, istetovirane i obojene raznim bojama. Idu sa strane umrlog, nariču i leleću. Kažu da i kod nas, u nekim krajevima Crne Gore, postoje takvi običaji.
Pričao mi je rahmetli hadži Hafiz Sinanudin ef. Sokolović da je na područiju Crne Gore prisustvovao dženazi i da je bio očevidac običaja naricanja.
U područiju Krajine postoje običaji da stavljaju na umrlog košulje, mahrame, peškire i druge odjevne predmete. Sve je to, razumije se, suvišni dodatak (bidati-sejji’e), nepotrebno i šerijatski neopravdano. Bilo bi vrlo važno kada bi se etnolozi i sociolozi zainteresirali za ove pojave koje za nauku predstavljaju predmet posebnog interesa.
Ako bismo iz spomenutih aspekata analizirali dodatne elemente u obredu dženaze, bilo bi nam jasno da je veliki broj tih elemenata u našim krajevima nastao pod uticajem sredine. To posebno važi za tevhide, naročito termine učenja tevhida (sedmina, četrdesetina itd.). Ovdje se očito naziru elementi kršćanskog uticaja. Pri razmatranju izvora i historijskih pretpostavki za nastanak spomenutih pogrebnih običaja ne smije se zanemariti ni materijalni faktor. Ne bismo ovdje htjeli posebno isticai uticaj ovog faktora na nastanak ovih običaja, ali je sasvim očito da je njegov utjecaj na njihovo održavanje presudan.
Postavlja se sada pitanje iskorijenjivanje ovih običaja koji nemaju osnova u islamu i koji spadaju u bidati-sejjiu. Mi sa svoje strane odavno neprestano upozoravamo na ove običaje i inzistiramo na njihovom mjenjaju, usklađivanju sa propisima islama i svođenju u okvire ovih propisa. Svjesni smo da to ne može ići tako brzo. Proces mjenjanja bilo čega, a pogotovo onog što je vezano za tradiciju, običaje i vjeru, vrlo je složen.
Autor: Husein ef. Đozo / Izabrana djela, El-Kalem, Sarajevo, 2006.
Akos.bA
