Iskorištavanje djece za ostvarivanje LGBT ciljeva

Prije tri godine održan je prvi “Sarajevo Irish Festival”, gdje je nastupio (ili nastupila) Rory O’Neill, odnosno Panti Bliss, kojeg ili koju nazivaju “irskom kraljicom”. U Sarajevu je održao svoj drag stand up show, a naredne, 2017. godine na istom festivalu prikazan je dokumentarni film o “drag queen” Panti Bliss.

Rory O’Neill rodio se u Irskoj, a scenskim nastupima bavi se od mladalačkih dana. Ono što njegove nastupe izdvaja od ostalih polazi od riječi “drag”, odnosno, riječ je o muškarcu koji se oblači, šminka i ponaša kao žena. Osim toga, jedan je od najpopularnijih aktivista LGBT populacije u Irskoj i jedno od glavnih imena koji su se pojavljivali u kampanji “Yes”, nakon koje je Irska odobrila istospolne brakove.

Portal namijenjen javnosti i LGBT zajednici na bosanskom jeziku lgbti.ba objavio je 2016. godine i intervju s “kraljicom” Panti Bliss. Vjerovatno mnogi i ne znaju za postojanje i značenje pojma “drag queen”, niti očekuju da jedan komični šou koji se izvodi u Sarajevu bude dio kampanje u borbi za ostvarivanje LGBT prava. U intervjuu za magazin Urban o svom nastupu u Sarajevu O’Neill kaže da se nada da je “slušanje o promjenama koje su se Irskoj desile dalo makar malo nade ljudima koji su došli da gledaju performans u Sarajevu”, te da su promjene moguće.

O’Neill, naravno, nije jedini “drag queen” u svijetu, to je danas sve popularniji trend. Razlog našeg istraživanja o tome šta se nalazi pod ovim pojmom nije Panti Bliss, “Irish Festival” niti borba “drag” kraljica za LGBT prava, već opasnost koja u vezi s onim što taj pojam označava prijeti djeci, ali i njihovim roditeljima.

Mnogi danas i u Bosni i Hercegovini s pravom raspravljaju o “Paradi ponosa”, pravima LGBT populacije i slično. Da li je i nastup “drag queen” Panti Bliss bio uvod za ovogodišnju “Paradu ponosa”, možemo samo nagađati. Da li je nakon “Parade ponosa” sljedeći korak u borbi za LGBT prava legalizacija istospolnih brakova u Bosni i Hercegovini, ni to ne znamo, ali znamo da danas u svijetu postoje “drag” djeca, odnosno dječaci od sedam-osam godina, ili poneku godinu više, koji se oblače kao djevojčice, šminkaju kao žene i, kao takvi, koriste na paradama ponosa. Dječici, kojoj su samo nekoliko godina ranije skinuli pelene, aplaudira se kada govore o pravima LGBT populacije. Postaju “ikone” na društvenim mrežama, gostuju na sceni, daju intervjue… A niko javno i dovoljno oštro da osudi i zaustavi ovo iskorištavanje djece.

Među najpoznatijim je Desmond Napoles iz Brooklyna, dječak koji danas ima jedanaest godina, a koji je postao “popularan” kada je sa svojih osam godina, u odjeći djevojčice i LGBT bojama, prisustvovao “Paradi ponosa” u New Yorku. I poznati svjetski mediji, kao što su CNN, ABC, NBC ili Independent, posvetili su posebno mjesto u promoviranju “drag” dječaka Desmonda. Zanimljivo je i to da Independent o njemu ne govori kao o djetetu već koristi frazu “young boy” (mladi dječak), iako je tada imao samo deset godina. U izjavama za medije roditelji ovog djeteta kažu da su već s njegove dvije-tri godine mislili da je “gej” jer je više volio ženske igračke i odjeću, da su ga vodili i ranije na parade ponosa te da su pustili da on sam “odluči”, a da je zaista gej, shvatili su kada je krenuo u vrtić.

Desmond u svojim intervjuima govori da je “odlučio” postati “drag queen” kada je imao sedam godina. U svojim objavama na društvenim mrežama i videima govori o borbi za prava te i to da svi trebaju biti onakvi kakvi sami žele.

Krajem 2017. godine Desmond se pojavljuje na YouTube kanalu Michaela Aliga, koji je u Americi 1996. godine osuđen na sedamnaest godina zatvora zbog ubistva kolege čije je tijelo izrezao na komade i bacio u rijeku. Iz zatvora je izašao 2014. godine, a na videu na kojem je “ugostio” malog Desmonda na zidu stoji natpis lijeka Rohypnol, poznatog kao “droga za silovanje”. Veliku pažnju privukao je i video u kojem ovaj dječak pleše u gej baru dok mu odrasli muškarci bacaju novac. Njegova majka pokušavala se odbraniti od napada govoreći da se radi o “homofobiji” i da je zabrinuta (!) za svoje dijete.

Jedan od posljednjih Desmondovih projekata jeste i društvena mreža koja treba predstavljati “sigurnu kuću” za svu “drag” djecu, odnosno dječake kao što je on, gdje slobodno mogu biti “drag queen”. U jednom intervjuu datom kada je imao deset godina izjavio je da je gej te da misli da je to od rođenja. Među ostalim projektima koje navodi na svojoj web-stranici jeste i šminka za “drag queen” djecu, kao i časopis za LGBTQ omladinu.

Queen, odnosno kraljica Lactatia, također je “drag” dječak iz Kanade čije je pravo ime Nemis Quinn Golden, ali sebe zove Lactatiom. Ima osam godina, a, kako kaže, od svoje treće godine voli biti “drag queen”. YouTube kanal “LGBT in the City” objavio je kratku reportažu s ovim dječakom, koji u haljini, našminkan, s lakiranim noktima i dugom kosom govori o slobodi. Između ostalog, kaže: “Ako želiš biti ‘drag queen’, a roditelji ti ne dozvoljavaju, onda ti trebaju novi roditelji. Ako želiš biti ‘drag queen’, a prijatelji ti ne daju, onda ti trebaju novi prijatelji.”

Ovaj osmogodišnjak pozirao je s pobjednikom američkog rijalitija “RuPaul’s Drag Race”, koji je na fotografiji s dječakom bio nag. Poznati magazin Elle na svom YouTube kanalu objavio je i kratku priču o kraljici Lactatiji, te se time pridružio promoviranju pojma “drag kid”.

U Vancouveru je početkom godine održan prvi kamp za djecu “Drag Queen”, a o čemu su djeca učila, ne mora se posebno naglašavati. Britanski The Mirror objavio je priču o petogodišnjem Lamu Skylaru iz Amsterdama, koji je s dvije i po godine počeo oblačiti haljine. Nakon određenog vremena, učiteljice su mu se počele obraćati u ženskom rodu, majka je dopustila da mu poraste kosa, te mu nastavila kupovati haljine. Ovaj dječak danas izgleda kao djevojčica, a prema majčinim riječima, plakao je jer “nikada neće moći roditi”. Majka ga je tješila da će ipak moći biti dobra “mama” iako neće moći nositi bebu u stomaku.

Strani su mediji objavili prošle godine vijest o hapšenju lezbijskog para u Brazilu zbog ubistva devetogodišnjeg dječaka Rhuana Maycona, nad kojim su pokušali izvršiti operaciju promjene spola, želeći od njega napraviti djevojčicu. Dječaku su nasilno odrezali muški spolni organ, te pokušali improvizirati ženske genitalije.

Poseban je projekt i “Queer Kid Stuff”, koji ima svoj YouTube kanal, web-stranicu, društvene mreže, a fokusiran je isključivo na djecu i njihovu edukaciju o LGBTQ populaciji. Pojavljuje se osoba koja, koristeći se igračkom medom Teddy, objašnjava djeci sve vezano za LGBTQ. Za sebe kažu da prave sadržaj za djecu uzrasta od tri godine pa nadalje.

Ova opasna pojava može i trebala bi biti sagledana iz više uglova. Jedno je kada se govori o slobodi i o pravima odlučivanja punoljetnih osoba. Nešto je sasvim drugo kada se za promoviranje nečega što je u svijetu i dalje tema velike rasprave koriste djeca. Ovi su dječaci u godinama kada još nisu u stanju odlučiti koju igračku žele imati, a kamoli odlučivati o svojoj spolnoj orijentaciji. Postoje situacije u kojima djeca tih godina zbog gledanja crtanih filmova umisle da su Spiderman ili Batman pa pokušavaju letjeti. Njihovi roditelji, odnosno svi oni koji se o njima staraju, dobro znaju da nisu Spiderman pa ih neće pustiti da skaču s balkona kako bi pokazali da mogu letjeti. Slično tome, nemoguće je pustiti djetetu od dvije, tri ili osam godina da odlučuje o tome je li gej.

Mnoga djeca zimi žele nositi šorceve, a ljeti čizme, pa im roditelji pokušavaju objasniti šta se nosi u koje godišnje doba. Isto tako, sasvim je normalno djeci objasniti šta oblače dječaci, a šta djevojčice, i to nije nikakav udar na njihovu slobodu ili prava. Besmisleno je i govoriti o tome, ali smo dovedeni u situaciju da se prava djeteta sagledavaju upravo kroz kršenje njegovih prava.

U jednom prilogu BBC-a prikazana je škola u kojoj se djeca podučavaju o LGBT pravima. Učiteljica od djece traži da kao “princ Henry napišu pismo Thomasu zašto je dobro da se vjenčaju”. Djeca od šest godina uče o istospolnim brakovima, u školi ne postoji muška ili ženska uniforma.

Pedofilija, kao jedan od velikih problema današnjice, u cijelom je svijetu u porastu. Dok imamo jedan takav ozbiljan problem, svjetski mediji i LGBT populacija bave se promoviranjem djece koja mogu biti upravo meta pedofila. Tako je prošle godine engleski Metro objavio članak u kojem se govori da bi “dječiji roboti / lutke za seks mogli biti korišteni za liječenje pedofila”. U istom članku stoji da je nekoliko pedofila zatvoreno zbog uvoza lutaka u Veliku Britaniju.

U mnogim državama raspravlja se o pokrivanju maloljetnih djevojčica, odnosno o nošenju hidžaba. O tome je nedavno pisao i BIRN, donoseći mišljenje psihologa koji kažu da “djeca do dvanaest godina nemaju razvijene mehanizme kritičkog razmišljanja”, te da su roditelji odgovorni za njihove odluke.

Pokrivanje djevojčice i korištenje dječaka za promjenu njegovog identiteta ne može se problematizirati na isti način. No, koliko god da pokrivanje ne predstavlja opasnost kakvu predstavlja “drag queen” pojam, tačno je da i za pokrivanje djevojčice trebaju sazreti prije nego što same odluče o tom činu. Međutim, niko ne polemizira o problemu “drag queen” dječaka, njihovom korištenju na paradama ponosa na kojima dječaci obučeni kao djevojčice izvode neprimjerene “plesove”, njihove izjave koje nikako ne dolikuju njihovim godinama i sve ostalo što govore i čine. Štaviše, LGBT populacija ovu djecu predstavlja na “simpatičan” način, svjetski mediji od njih prave poznate ikone i sve se to dešava kao sasvim normalna pojava.

Problem je, i to gorući, da poruke o pravima LGBT zajednice šalje dječačić obučen u haljinu, štikle, s perikom duge kose i izrazitom šminkom. Problem je što isto ovo dijete nastupa i u gej barovima, gdje mu, dok pleše, publika daje novac. Ta djeca kažu: “Nikada me nećete zaustaviti – ja sam budućnost.” Problem je, i to veliki, ako se to predstavlja kao nešto što je budućnost djece.

Da li je ono što slijedi nakon “Parade ponosa” u Bosni i Hercegovini borba za istospolne brakove, zatim učenje o LGBT pravima u vrtiću, gdje će dječaci pisati ljubavna pisma drugim dječacima, a na samom kraju pojava “drag queen” dječaka koji će u haljinama duginih boja našminkani plesati po Baščaršiji?

Ono što ne bi trebalo biti sporno nikome jeste da se borba za bilo kakvu slobodu i prava ne može tražiti iskorištavanjem djece.

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Stav.ba