Iščezla Bosna na fotografijama Austrougarskog natporučnika Emila
Piše: Damir A. SARAČEVIĆ
Na Berlinskom kongresu 1878. godine odlučile su tadašnje svjetske sile da Austro-Ugarska monarhija treba zauzeti Bosnu i Hercegovinu te da se oslabljeno Osmansko carstvo, koje se nalazilo u političkoj krizi, treba povući iz zemlje. Nakon odlaska Osmanlija, bosanskohercegovačko stanovništvo samoorganizira se i suprostavlja dolasku novog carstva. Taj neočekivani otpor bio je do te mjere silovit da je austrougarski car morao udvostručiti broj svojih vojnika, kojima je tek nakon tromjesečnih teških borbi pošlo za rukom zauzeti Sarajevo. I pored austrougarskog osvajanja, zemlja se do aneksije 1908. godine zvanično nalazila pod upravom osmanskog sultana. Bosna i Hercegovina dobila je u monarhiji status zasebnog tijela (corpus separatum) te je imala svoju Zemaljsku vladu, koja je bila podređena Ministarstvu finansija u Beču.
Nakon uspostavljanja uprave, Austro-Ugarska monarhija naselila je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj svojih službenika iz drugih krajeva carevine, koji su zbog olakšanog sporazumijevanja često imali slavensko porijeklo. Na novookupiranim područjima bio je smješten i jedan dio austrougarske vojske.
Natporučnik Emil Balcarek bio je jedan od oficira koji su službovali u Bosni i Hercegovini. Međutim, on je bio drugačiji. Balcarek je rođen 19. oktobra 1879. godine u Hotzenplotzu, tj. u današnjem Krnovu (Češka). Pošto je rani gubitak majke ostavio teške posljedice na njega, otac ga šalje u drugi grad u kadetsku školu, gdje biva zapažen kao dobar sportista, violinista i amaterski fotograf. Taj njegov umjetnički duh doći će posebno do izražaja u razdoblju od maja 1907. do maja 1908. godine, kada je kao poručnik poslan da obavlja vojnu dužnost u Zvorniku. Naime, Balcarek je u toku svog boravka pješačio i putovao po Bosni i Hercegovini te dobrim okom posmatrača zabilježio fotografije jedne zemlje, koju je, kako sam kaže, veoma brzo zavolio, a koje kao takve, zapravo, više i nema. Taj neopterećeni oficir s fotoaparatom pokazao je, također, poseban osjećaj za bosanskohercegovačku kulturu raznolikosti, koju je pokušao ovjekovječiti fotografijama različitih ljudi i građevina.
Nakon 91 godinu, dakle, nakon skoro jednog stoljeća od Balcarekovih šetnji Bosnom, univerzitetski profesor Helmut Friedrichsmeier sabrao je 151 fotografiju te 1999. godine u izdanju austrijske izdavačke kuće Styria na 194 stranice objavio fotomonografiju pod nazivom Iščezla Bosna (Das versunkene Bosnien). Fotomonografija je ostala nezapažena u bosanskohercegovačkoj javnosti, a dio fotografske građe objavljen je u monografiji Zvornik nekad autora Hrustana Noćića 2011. godine. Profesor Friedrichsmeier je suprug jedne od Balcarekovih unuka, koja je odrasla uz priče i fotografije tajanstvene Bosne svog djeda, koji je ovaj svijet napustio 1974. godine u Beču.
Fotogaleriju možete pogledati ovdje.
