Kutak za ženu

Inspirativne muslimanke: Upoznajte Šejlu Mujić-Kevrić iz Livna

Bosna i Hercegovina, kao fantastičan poligon za razvijanje kreativnosti, ostvarivanje i širenje dobrih djela, dala je i prostor našoj inspirativnoj muslimanki Šejli Mujić-Kevrić da pronađe i ostvari svoju misiju i životni put u Livnu. O  njenom radu u Udruženju žena MIZ Livno govorimo vam u narednim redovima.

Divithana: Započnimo pitanjem o tvojoj biografiji. Reci nam nešto više o svojoj završenoj srednjoj školi, kao i odluci za upisivanjem iste i fakultetskom opredjeljenju?

Šejla Mujić-Kevrić: Zovem se Šejla Mujić, odnedavno sam dodala i Kevrić. Rodom sam iz Bratunca, odakle sam s porodicom došla u ratu, kao dijete od 7 godina. Od tada živim u Puračiću, kod Tuzle, mjestu koje sam zavoljela kao svoje rođeno, jer tu provodim svoje djetinjstvo i adoloscenciju, one najvažnije godine odrastanja. Završila sam Behram begovu medresu u Tuzli, koju sam upisala Božijom voljom, a na iniicjativu jednog starog efendije, koji me poučio arapskom pismu kad sam imala 11 godina. Zavoljela sam islam srcem, željela da što više naučim o islamu, i da u budućnosti druge poučavam o našoj lijepoj vjeri. Sjećam se da sam u spomenarima uvijek na pitanje šta ćes biti kada porasteš, odgovarala, vjeroučiteljica. S radošću se sjećam tih davnih godina, jer evo obistinilo se ono što sam željela. Nakon medrese sam završila Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.

D: Trenutno svoj fokus energije i aktivnosti usmjeravaš na ‘Udruženje žena MIZ Livno’, zanimljiv mi je tvoj životni put koji te je doveo u ovaj džemat kao i tvoja odluka da se posvećeno angažuješ u radu Udruženja. Možeš li nam reći nešto više o tome, kao i o svojim ulogama u samom Udruženju?

Šejla M.K.: Da budem iskrena, uvijek sam voljela volonterski rad, oragniziranje i aktivizam zbog humanih i edukativnih ciljeva. Uvijek me to privlačilo i tražila sam načine da budem korisna drugima. U svome džematu u Puračiću sam dugo vremena vodila omladinski hor, organizirila mubarek večeri, zajedničke iftare, druženja, a posljednju godinu moga boravka u Puračiću, aktivirala sam ženski dio džemata, te oformila Udruženje žena džemata Puračić. Cijelu godinu smo imale niz aktivnosti, časove sufare i Kur’ana, edukacijske časove iz škole islama, redovna druženja, organizaciju programa u džamiji s povodom ili bez posebnog povoda i slično. Nakon mog preseljenja u Livno, žene su nastavile sve aktivnosti i još uvijek aktivno se druže uz Kur’an ili predavanja.
Pored rada u mjesnom džematu, radila sam volonterski u Edukativnom centru “Misao” u Tuzli, gdje sam također tri puta sedmično podučavala naše vjernice o islamu te obavljala druge aktivnosti.

D: Od kada vaše udruženje postoji, koje su vaše aktivnosti a koji ciljevi, te čija je inicijativa za pokretanjem jednog ovakvog udruženja?

Šejla M.K.: Uduženje zena MIZ Livno, posebno je udruženje, koje djeluje ispred Medžlisa IZ Livno, kojim rukovodi Dževad ef. Hadžić. Udruženje smo osnovali na njegovu inicijativu, a program rada, aktivnosti i organizaciju smo realizirale nas četiri muallime, koje ujedno i rukovodimo radom Udruženja. Ja sam imala iskustva sa organizacijom rada, pa sam sva svoja iskustva direktno prenijela u djelovanju Udruženja.Udruženje postoji službeno od 3. Novembra 2013., a uskoro se približavamo i kraju prvog ciklusa rada, završetku kurseva i predramazanskim pripremama.

Udruženje ima glavne ciljeve i zadatke, a oni podrazumijevaju Školu islama i Školu Kur’ana, koje se reliziraju dva puta sedmično. Ostali dani u sedmici, a naročito petak predvidjeni su za druge aktivnosti. Ja djelujem u Školi islama, predajem dva puta sedmično na predmetu Akaid, a nastava se izvodi školski, po sistemu časova, gdje se služim svim nastavim sredstvima, kako bi se postigao najvažniji cilj, a to je da žene steknu znanje o svojoj vjeri, da proniknu u njezinu suštinu, kako bi je voljele i kako bi što zdravije gradile svoj identitet.

Organizirale smo niz edukativnih predavanja iz domena zdravlja, i historije naše zemlje svaki drugi petak u mjesecu.

103

D: Da li je ‘Udruženje žena MIZ Livno’ prvo udruženje ovakvog karaktera na ovim prostorima? Kako su vaša inicijativa i vaše aktivnosti podržane od strane lokalnog stanovništva, lokalnih vlasti a i lokalne uprave MIZ? S tim u vezi, interesuje me i procentualna zainteresovanost za ovakvom vrstom aktivnosti, od strane stanovništva, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Šejla M.K.: Što se tiče stanovništva i njihovog prihvatanja Udruženja, moram priznati da sam prezadovoljna, jer znamo da su područni krajevi naše domovine uvijek bili kritični sto se tiče vjere, uzimajući u obzir da su na tim područjima Bošnjaci manjina. Međutim, odaziv Livanjki je na jednom visokom nivou, iako je ovo jedna novina za njih, te ja vjerujem da će u budućnosti odaziv biti mnogo veći, dok se naviknu na postojanje jednog ovakvog udruženja.

Na početku smo imali 40 upisanih polaznica na Školu islama, što je vrijedan broj, taj broj vremenom opada ali zadržava važnost. Oko 30 žena ostaje već 7 mjeseci u Udruženju, aktivno nas posjećujući, tražeći znanje, društvo, lijepu riječ, utočište. A sve to zaista mogu naći u našem Udruženju.

1030

D: Govoreći o ženama, članicama Udruzenja, koje prate i redovno posjećuju vaše aktivnosti, kakav je njihov utisak, tj. kakvu povratnu informaciju dobivate od njih za sav svoj trud i rad?

Šejla M.K.: Po pitanju moga doprinosa radu Udruženja mogu slobodno kazati da spremno i bez ikakva oklijevanja ulažem najbolje od sebe, a to su dobra volja, optimizam, pozitivna energija i naravno znanje i iskustvo stečeno na fakultetu i u radu sa ženama od mojih srednjoškolskih dana do danas.

Cilj nam je educirati naše vjernice o teoriji naše vjere, kako bi na osnovu toga imale svijest o sebi, o svome postojanju, odnosu prema Bogu. Znanje koje je samo sebi cilj nema veliku svrhu, ali znanje sa smislom i emocijom je pokretačka snaga. Mnogo nas zna klanjati ali ne zna zašto klanja. Svi znamo nabrojati imanske šarte napamet ali kada smo razmislili suštinski o tim glavnim stubovima vjere? Promijeniti svijest naših žena, probuditi one lijepe emocije u njihovim dušama, ponos zbog onoga što jesu, to je krajnji cilj moga djelovanja u ovom Udruženju.
Moja snaga jesu one, njihova upornost i redovnost, njihova znatiželja, suza u oku zbog neke promjene koju su na sebi osjetile, njihova ljubav prema islamu.

150

D.: Tvoj uspjeh i u drugim životnim planovima, hvala Bogu, nimalo ne zaostaje za već navedenim aktivnostima, tako da si uspješno i timski integrisala svoj životni put i cilj sa svojim bračnim drugom. Jedan takav primjer uzajamne i posvećene bračne podrške vrijedi i podijeliti sa drugima, kako bi ih samim tim inspirisali i motivisali za realno postavljanje ciljeva u ovim životnim vodama. Šta možeš prenijeti i podijeliti od svog iskustva u ovom polju?

 Šejla M.K.: Moj suprug Mahir Kevrić i ja, hvala Allahu, imali smo sreću da su nas spojili zajednički interesi i aspiracije. Ista želja za učenjem, aktivizmom, pomaganjem drugima. Allah nas je počastio dolaskom u Livno gdje imamo priliku pokazati svoje znanje na djelu, a svoj entuzijazam i pozitivnu energiju prenijeti na što više ljudi. Trudimo se da u ovoj časnoj misiji, misiji nošenja baklje islama, dadnemo svoj maksimum, kako bismo imali što ponijeti na Ahiret. Mahir je imam u obnovljenoj gradskoj džamiji Čurčinici, u Livnu, u sredini specifičnoj po svojoj klimi i položaju, ali i ljudima koji tu žive. Zajedničkim snagama trudit ćemo se da ostavimo pozitivan trag u ovom muslimanskom društvu ako nam dragi Allah dopusti.

101

D.: Svakako da tebi i ostalim članicama šaljemo puno selama, sa svim naljepšim željama za daljim napredovanjem na Pravom Putu, pa nam za kraj reci kakvu poruku imaš podijeliti sa svima onima koji imaju, ili su nekada imali želju (ali možda ne i smjelosti i hrabrosti) za preuzimanje inicijative, organizovanjem i pokretanjem pozivitnih promjena u našem društvu?

Šejla M.K.: Moja poruka svima onima koji imaju vremena i trun volje u sebi za nekom promjenom u društvu jeste: izađite iz udobnosti svoga doma, aktivirajte se! Nije jednostavno žrtvovati sebe radi drugih, ili gubiti svoje strpljenje i živce kada vas povrijede na tom putu, umanje trud, shvate pogrešno ili slično, ali zadovoljenje one unutarnje potrebe za pomaganjem i aktivnošću i Allahovo zadovoljstvo nama sve to bace u vodu. Raditi s ljudima jako je teško, zahtijeva mnogo odricanja i strpljenja, ali one male stvari poput osmijeha, pogleda punog nježnosti nakon što ste nešto uspjeli kod osobe, učine vrijednim naše vlastito postojanje. Osjetite svoju svrhu.

divithana.com

Povezani članci

Back to top button