Inat je izvor svakog zla zato ga se kloni
Svjesni smo da nas ujedinjuju samo određenje tragedije, koje izgleda služe da nam pokažu da smo jedni drugima važni i potrebni. Bilo da se radi o kolektivnoj ili individualnoj nesreći grupe ili pojedinca naše reakcije postaju munjevite i činimo sve da se osobi ili grupi olakša određna nedaća. Međutim, da li nam je uvijek potreban neki okidač da bi popravili naše međusobne odnose koji su iz nekog razloga došli u krizu?
Inat izvor zla
Najčešće imamo priliku vidjeti inat u odnosima između muškarca i žene kada uslijed neke neželjene životne situacije neko od njih postaje „taoc inata“. Uslijed takve situacije dolazi do zahlađenja odnosa i prestanka komuniciranja koje izaziva svakako veliku tegobu, što je i cilj šejtana koji na sve načine pokušava čovjeku pokvariti hairli planove. Naravno, nekada je potrebno vrijeme da bi se stvari vratile na početak, međutim da nema inata i isticanja svoga ponosa nesuglasice i životne nedaće koje su sasvim normalne i očekivane lakše bi se podnosile. Posebno je porazna činjenica da nismo spremni na kompromis i pored priznavanja greške, te da sučeljavanje sa greškama ne postigne ciljani efekt. Zanemarujemo i to da produbljivanjem loših odnosa činimo višestruko zlo, a sve zbog inata i ponosa koji znaju ostaviti veoma dubok trag. Koliko je težak rastanak i gubitak voljene osobe izazvan dunjalučkim nesuglasicama govori nam i hadis koji se prenosi od Alije b. Ebu Talib:
„Rastanak od voljenih teže je iskušenje od smrti. (Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu)“
Upravo neka nam ovaj hadis bude polazište u jačanju i obnavljanju naših međusobnih odnosa, jer ako je rastanak i narušavanje teže od iznenadne smrti veoma je važno paziti na međusobne odnose. Ukoliko su oni već narušeni iz bilo kojeg razloga naša je dužnost odbaciti inat kao jednu veoma lošu pojavu u međuljudskim odnosima, a umjesto njega korisnije nam je zalagati se za kompromis i biti spreman/a pružiti šansu, a sve u svrhu nekog većeg cilja.
Lijepa riječ, izvinjene i spremnost na novi početak
Koliko je važno govoriti lijepe riječi i pokazati izvinjenje prema nekom, a posebno prema bliskim osobama govori nam i Uzvišeni Allah:
Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur’an – Bakare, 263)
Cijeniti tuđi trud u prevazilaženju smetnji unutar međuljudskih odnosa osobina je iskrenih i blagih vjernika i vjernica. Ipak, uslijed zanesenosti šejtanskim došaptavanjem nismo svjesni tuđeg zalaganja. Spremnost na novi početak i jačanje odnosa mora biti naš prioritet ma koliko nam se činilo da je situacija bezazlena, a odnos ugrožen. Praštanje i pružanje šanse je još jedan dokaz ljepote islama, zato cijenimo spremnost druge strane da uprkos svemu smogne snage i prizna pogrešku. Možda upravo takav gest učini neki odnos jačim i boljim nego ikada.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
