Kur’anske priče: Kazivanje o mladićima iz pećine – ashabul kehf

 Uzvišeni Allah kaže:

”Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo me­đu čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: ‘Gospodaru naš, daj nam Svoju mi­lost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost’, Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Pos­lije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. Ispričaćemo ti povijest njihovu — onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: ’Gospodar naš — Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Nje­ga drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je da­leko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepraved­nijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad na­pustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklo­nite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripre­miti.’ I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa — obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi — zaobi­lazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! — kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put upu­titi. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pi­tali. ’Koliko ste ovdje ostali?’ — upita jedan od njih. — ’Ostali smo dan ili dio dana’ — odgovoriše. ’Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali’ — rekoše. ’Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, ka- menovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!’ I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvje­rili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: ’Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.’ A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: ’Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!’ Neki će reći: ’Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti’, a neki će govoriti: ’Bila su pe­torica, pas njihov je bio šesti’, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: ’Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.’ Reci: ’Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne rasprav­ ljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih ni­koga!’ I nikako za bilo šta ne reci: ’Uradiću to sigurno sutra!’ — ne dodavši: ’Ako Bog da!’ A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: ’Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.’ A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: ’Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (El- Kehf, 9.-26.)

Razlog za objavljivanje ovih ajeta, koji se odnose na kazivanje o Zulkarnejnu, spomenuo je Muhammed ibn Ishak u svome životopisu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da su pripadnici Kurejša poslani da Jevreje upi­taju o stvarima o kojima bi ispitivali Poslanika, sallal­lahu ‘alejhi ve sellem. Jevreji su kazali: ”Upitajte ga o skupini ljudi koji su nestali u prošlosti i o kojima niko nema nikakvo znanje, o čovjeku koji je putovao Zem­ljom i o duši.” Povodom toga, Uzvišeni Allah je objavio: ”Pitaju te o duši. Reci: ’Šta je duša — samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.’ ” (El-Isra’, 65.) i: ”I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: ’Kazaću vam o njemu neke vijesti.’” (El-Kehf, 83.),

a ovdje On kaže:

”Misliš li ti da su samo stanovinici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?”, tj. oni nisu ništa čudesniji od onoga što smo ti Mi dali od velikih vijesti, zadivljujućih znakova, ogrom­nih mu‘džiza. Pećina je otvor u planini. šu‘ajb El-Džiba’i spominje: ”Njihova pećina se zvala Hejzem. Dok je za Er-RekimIbn-Abbas, r. a., rekao: ”Ja ne znam šta to zna­či!” Učenjaci poput Ibn-Džerira i drugi su kazali: “To je napis na kojem su zabilježena njihova imena.” Isto tako se kaže da je to ime planine na kojoj se nalazi pećina. Svakako, mnoge druge stvari su kazane u vezi sa ovim, ali je znanje o tome samo kod Svemogućeg Allaha, koji najbolje zna! Su‘ajb El-Džiba’i je kazao: “Njihov pas se zvao Himran.”

Činjenica da su o njima znali Jevreji poništava tvrdnju nekih komentatora da su oni bili poslije Isaa, a. s., i da su bili kršćani. Svakako, jasno je da je njihov narod bio idolopoklonički. Mnogi komentatori i historičari kažu da su oni živjeli u vrijeme kralja zvanog Dikjanus i da su bili sinovi nekih plemića ili kraljeva. Oni su se susreli na dan praznika i vidjeli su rituale svoga naroda koji su izvođeni u čast njihovih idola. U tom momentu, Uzvi­šeni Allah je sklonio vela sa njihovih srca i shvatili su da njihov narod krivo postupa. Zbog toga su napustili vjeru svoga naroda i pribjegli obožavanju Jedinoga Al­laha. Također se kaže: “Kada je svaki od njih upućen od Allaha ka Pravoj vjeri, napustili su svoj narod i slučajno se okupili na jednome mjestu.” Imam Muslim prenosi u svom Sahihusljedeći Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadis koji to potvrđuje: Ebu-Hurejre, r. a., pre­nosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Duše su regrutovana vojska. One, koje se međusobno poznaju, ujedine se, a, koje se ne prepoz­naju, raziđu se.” Zatim su jedni druge upitali o njiho­vim stvarima, pa su se složili o napuštanju i odbaciva­nju njihovog naroda i bijegu sa njihovom pravom vje­rom.

Uzvišeni Allah kaže:

”Ispričaćemo ti povijest nji­hovu — onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i   rekli: ’Gospodar naš — Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima kla­njati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?’ ” (El-Kehf, 13.-15.) ”Jasan dokaz” ov­dje označava očitu potporu ili posvjedočenje. ”A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, ro­buju” (El-Kehf, 15.-16.), tj. kada napustite njih i njihove idole koje oni obožavaju mimo SvemogućegAllaha. Naš poslanik Ibrahim, a. s., kaže: ”A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ’Nemam ja ništa s onima ko­jima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.’ ” (Ez-Zuhruf, 26.-27.) Tako su neki od ovih mladića kazali: “Kao što napuštate vjeru vašeg naroda, vi ih trebate isto tako napustiti i fizički, da budete bezbjedni od moguć­nosti da bi vas zlo moglo dotaći, ”Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pe­ćinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti” (El-Kehf, 16.), tj. Allah će vas prekriti Svojim velom, zaštititi i na­graditi vas najboljom od svih nagrada. Zatim, Allah opi­suje pećinu u koju su se sklonili, opisujući je takvom da je njen otvor najužnoj strani: ”I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa — obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi — zaobilazi je s lijeve strane”, tj. sjena se smanjuje udesno, a to je kad god se Sunce izdigne na ho­rizontu. A, kada zalazi, njegove zrake dolaze u pećinu sa njene lijeve strane. Mudrost je ovdje u tome što je Sunce obasjavalo njihovu pećinu na svome izlasku i zalasku, iz razloga da osvježi zrak s vremena na vrijeme, ”•.. a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći!”, tj. njihov boravak u ovom stanju, ne jedući i ne pijući, jedan je od Allahovih znakova i dokaz Njegove veličans­tvene moći, ”…kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti. I pomis­lio bi da su budni, ali oni su spavali”, njihove oči su bile otvorene, da bi bile očuvane zdravim, ”…i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu”, kaže se da su bili prevrtani sa jedne strane na drugu jednom u godini dana. Svakako, broj prevrtanja je poznat samo Svemogućem Allahu, Koji najbolje zna!

Uzvišeni Allah kaže: ”…a pas njihov, opruženih pre­dnjih šapa, na ulazu je ležao”, tj. njihov pas, koji je sa njima bio u društvu kada su oni napustili svoj narod, nije unišao sa njima u pećinu, već je umjesto toga os­tao na ulazu, ispruženih prednjih šapa. To je zato što je on bio dobro discipliniran i znak počasti njima, jer me- leki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas. Tako je pas bio blagoslovljen zato što je bio u njihovom društvu. Kako bilo, mnoge priče i predaje koje se odnose na ime i boju psa su izmišljene.

Učenjaci se razilaze oko mjesta ove pećine. Neki od njih kažu: ”Ona se nalazi u Ejli (tj. Jerusalemu).” Drugi kažu: ”Ona je u zemlji Ninive.” A ostali kažu: ”Ona je u Šamu (sirijskim oblastima)”, što je ispravnije, a Allah najbolje zna. Nakon što nam je Uzvišeni Allah dao nji­hov savršen i potpun opis i učinio kao da ih vidimo, On kaže: ”…da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio”, tj. zbog dostojanstva i uzvišenosti njihove pojave. Ovdje se ne obraća samo Poslaniku, sallalliiliu ‘alejhi ve sellem, već i cijelom čovječanstvu, zato što je u ljudskoj prirodi da osjeća strahopoštovanje kada ugleda veličanstvenu i dostojanstvenu stvar. Potom ih je Uzvi­šeni Allah probudio (iz njihovog dubokog sna) nakon tri stotine i devetnaest godina. Tada je jedan među njima progovorio: ” ’Koliko ste ovdje ostali?’ — upita jedan od njih. — ’Ostali smo dan ili dio dana’ — odgovoriše. ’Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali’ — rekoše. ’Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad’ ”, srebrenjaci koje su imali su se nazivali ”defsus”. ”… pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane”, tj. od čega će pojesti. Ovo je znak njihove pobožnosti i bogobojaznosti, ”…i neka bude ljubazan”, prilikom ulaska u grad, ”. ..neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kame- novaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!”, tj. ako se povra­tite u njihovu vjeru, nakon što ste bili spašeni od strane Svemogućeg Allaha. Sve ovo je bilo zato što su mislili da su spavali dan ili dio dana i nisu uvidjeli da su spa­vali više od tri stotine godina, period u kojem se skoro sve promijeni i u kojem je njihov naraštaj umro, a drugi naraštaji su naseljavali Zemlju. Tako, kada je jedan od njih otišao u grad da uzme hranu, bojao se da će ga na­rod prepoznati, pa se prerušio. Umjesto toga, grad i nje­govi stanovnici su mislili da je stranac i plašili se da je možda uhoda ili da će im na neki način naškoditi. Uče­njaci kažu da je od njih pobjegao. Drugi kažu da ih je obavijestio o njima i odveo ih do pećine davide njegove drugove. Kada su se približili pećini, on je unišao u nju i   kazao svojim drugovima sve o vremenu koje su pro­veli spavajući u pećini i priznali su da je to odredba Sve­mogućeg Allaha. Kaže se: ”Oni su zaspali”, a neki kažu: ”Umrli su”.

Za stanovnike grada se kaže da nisu mogli vidjeti mje­sto pećine ili nisu mogli ući u pećinu, zbog svoje plaš- ljivosti ili zbog toga što su osjećali dostojanstvo koje ih je u tome sprečavalo. Kako bilo, oni (stanovnici grada) raspravljali su međusobno o ovom slučaju, pa su neki od njih kazali: ”Sagradite na ulazu u nju ogradu”, tj. za­tvorite ulaz u pećinu da spriječite njihov izlazak, ili da ne bi nekome nanijeli štetu. Ali onaj, čiji prijedlog je usvo­jen, je rekao: ”Napravićemo na ulazu u nju bogomo­lju!”, koja će biti blagoslovljena zbog blizine ovim pra­vednim i pobožnim ljudima. Ovo je bilo uobičajeno u ranijim vremenima i razdoblju prije poslanika Muham- meda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok islam odbacuje ovakav postupak (građenje bogomolja na bilo čijim me- zarovima, pa čak ako je bio i vjerovjesnik). Poslanik, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Neka je Allahovo pro­kletstvo na Jevreje i kršćane zato što grade bogomolje na mezarovima svojih poslanika.” Poslanik, sallallahu ‘alej­hi ve sellem, je upozorio (muslimane) na oni što su raniji narodi činili sa mezarovima pobožnih ljudi.

Uzvišeni Allah kaže: ”I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Alla- hovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sum­nje”, tj. učinili smo da ljudi saznaju da je proživljenje is­tina i da ne može biti sumnje o Određenom času, ako znaju da su ovi mladići spavali više od tri stotine go­dina, pa su se probudili nepromijenjeni. Pa, Onaj Koji ih je čuvao u tom stanju cijelo to vrijeme kadar je da proživi i ponovo da život mrtvim tijelima, nakon što su bila raspadnuta. Zaista, vjernici u ovo nemaju ni najma­nje sumnje: ”Kada nešto hoće, On samo za to rekne: ‘Budi!’ — i ono bude.” (Jasln, 82.)

Zatim, On kaže: ”Neki će reći: ’Bilasu trojica, pas nji­hov je bio četvrti’, a neki će govoriti: ’Bila su petorica, pas njihov je bio šesti’, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: ‘Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.’” Tako Allah navodi međusobnu prepirku naroda oko njihovog broja. On navodi tri mišljenja ljudi, prva dva On opovrgava, a treće samo navodi, što pokazuje da je treće istinito. Kako bilo, Allah upućuje Svoga Posla­nika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako treba prikladno postupiti u takvom slučaju: ta osoba treba kazati: “Allah zna najbolje!” Zbog toga, Uzvišeni Allah kaže (objavlju­jući Svome Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da on kaže): ”Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj.”

Njegove riječi: ”… samo malo njih to zna’’, od ljudi. ”Zato ne raspravljaj o njima osim površno”, tj. polahko raspravljaj i ne napreži se u tim stvarima, ” …i ne pi­taj o njima od njih nikoga!”, kako je On utvrdio njihov broj na samom početku kazivanja, kazavši: ”To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga.” (El-Kehf, 13.) Pa, ako tu ima neka korist u spominjanju njihovog broja, Uzvišeni Allah bije zasigurno nama otkrio od samog po­četka.

Uzvišeni Allah kaže: ”I nikako za bilo šta ne reci: ’Uradiću to sigurno sutra!’ — ne dodavši: ’Ako Bog da!’ A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: ’Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i ko­risnije od ovoga.’ ” Ovo je velika i značajna moralna po­uka, kojom Uzvišeni Allah podučava da, ako neko želi nešto uraditi, treba reći ”ako Allah da”, zato što čovjek ne može znati šta je skriveno kod Allaha za sutra, ili za budućnost. Ebu-Hurejre, Allah mu se smilovao, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Sulejman ibn Davud, Allahov poslanik, je rekao: ’Ja ću imati odnos sa sedamdeset žena preko noći, svaka od njih će roditi muško dijete koje će se boriti u ime Allaha.’ Njegov drug ili meleki su mu rekli: ’Reci: ’Ako Allah da’.’ Ali on (Sulejman) nije tako učinio i to je zaboravio. I nijedna od njegovih žena nije rodila dijete, osim jedne koja je rodila prijevremeno. Allahov Poslanik, sallalla­hu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Da je rekao ’Ako Allah da’, ne bi doživio neuspjeh, i sve bi njegove želje bile ispu­njene.’ ”

Uzvišeni Allah kaže: ”A kada zaboraviš, sjeti se Gos­podara svoga”, zato što zaboravljanje može biti uzroko­vano od strane šejtana, a sjećanje na Allaha odstranjuje šejtana iz čovjekovog srca i tako se on prisjeti onoga što je zaboravio. ”…i reci: ’Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga”’, tj. ako postoje nesuglasice i nesporazumi oko nečega, treba se obratiti Allahu, Koji to može olakšati i učiniti jednostavnim. Za­tim, Uzvišeni Allah kaže: ”A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina’’, tj. lunarnih godina. ”Reci: ’Allaz najbolje zna koliko su ostali’ ”, tj. ako budeš upi­tan o ovome i ne budeš znao tačan odgovor, trebaš samo prepustiti stvar Svemogućem Allahu, ”… tajne nebesa i Zemlje jedino On zna.” On zna Nevidljivi svijet i ne daje znanje o tome nikome osim kome On želi od njegovih stvorenja. ”Kako On sve vidi, kako On sve čuje!”, tj. On sve stavlja nanjemu određeno mjesto Svojim savršenim znanjem i pravdom. Zatim, On kaže: ”Oni nemaju dru­gog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u od­lukama Svojim kao ortaka’’, tj. On je jedini koji raspo­laže stvarima i On je Vladar koji nad svim vlada.

Iz knjige Kur’anska kazivanja

Ukratko o knjizi:

Još jedno izuzetno djelo hafiza Ibn Kesira, autora poznatog tradicionalnog tefsira. Djelo iznosi kazivanja o Božijim poslanicima koji se spominju u Kur’anu, kao i o nekim koji se ne spominju u njemu. Autor nas upoznaje sa kazivanjima o poslanicima, uzetim iz relevantnih izvora, na sebi svojstven način. Također, on nas upoznaje i sa nizom manje poznatih događaja koji su se desili u davnoj prošlosti, kao i osobama, mjestima…

Izdavač: Ilum Bužim

Akos.ba