Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Imranova porodica: Merjem, majka Isa, a.s.

Imranova porodica: Merjem, majka Isa, a.s.

Imranova porodica

”Allah je odabrao Adema i Nuha i Ibrahimovu porodicu i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom.” (Ali-Imran, 33.)

Imran b. Masan je bio jedan od alima svoga vremena. Bavio se naukom i ibadetom. Bio je asketa, jedan od onih koji je pobuđivao poštovanje. Poštovan je bio i zbog svoga porijekla. Vodio porijeklo od Haruna, a. s. Postoje tvrdnje da je ime oca Musa, a. s. i Haruna a. s. bilo Imran.[1]

Imran je otac Hz. Merjem. [2]  Obraćajući se Hz. Merjemi Allah pominje njenu porodicu:”Hej ti koja u čednosti ličiš na Haruna, otac ti nije bio nevaljao a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.” (Merjem, 28.)

Imran se oženio Hannom koja je bila vjernica. U Kur'anu hz. Hanna se spominje samo kao majka hz. Merjem. Ona vodi porijeklo od Davuda, a. s.

I pored dugog bračnog života Hanna i Imran nisu imali djece. Jednog dana dok se Hanna odmarala u sjeni drveta primijeti pticu koja je hranila ptiče u gnijezdu. Ovaj prizor Allahove snage i milosti u njoj izazva veliku navalu majčinih osjećaja, pa je sa dubokom pobožnošću proučila dovu:”Gospodaru moj, ako mi budeš dodijelio dijete, zavjetujem se da ću ga predati na službu u hram (Mesdžidu-l-Aksa). Ovo je za mene farz.”

Ubrzo nakon toga Hanna je ostala u drugom stanju. Istovremeno Allah, dž. š. je nadahnuo Imrana koji je usnio da će mu Allah podariti muškog potomka koji će imati mogućnost da liječi one koji su od rođenja slijepi, bolesne od gube i bit će od onih koji oživljavaju mrtve. Imran je ovu vijest odmah podijelio sa suprugom. Hanna je bila uvjerena da će roditi muško dijete.  Nakon izvjesnog vremena Hanna je primijetila da se porod približio. Zahvaljivala se Gospodaru, i ponavljala želju da zavjetuje dijete.

”Kada Imranova žena reče:”Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na služenje Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš.” (Ali Imran, 35.)

U to vrijeme jedan od ibadeta u Beni Israilu bio je taj, da onaj koji želi da se približi Allahu, dž. š. ukoliko mu je supruga u drugom stanju da se zajedno zareknu da dijete koje dobiju, ukoliko bude muško, bude odvojeno i tako zavjetovano. Zavjetovanje djeteta istovremeno je značilo i da se roditelji ne mogu miješati u njegov odgoj. Zavjetovano dijete starosti od 5. godina se predavalo u svetilište, gdje su ga vjerski ljudi učili Tevratu napamet. Dijete bi živjelo u Bejtul Makdisu, radilo i učilo svetu knjigu.  S obrazovanjem je nastavljalo sve do zrelog doba kada mu se davalo pravo da bira, da li da ostane u hramu ili da ga napusti. Međutim, ova uloga je bila namijenjena samo muškoj djeci. Djevojčice nisu bile pogodne za tako nešto.

Imran je bio živ kada se njegova žena zavjetovala da će dati dijete u hram u kome je Imran bio imam. Kada je saznao za njenu odluku, Imran je zabrinuto upitao:”Da li si svjesna šta si uradila? Odakle znaš da će dijete bizi muško, da bi mogla da ga zavjetuješ Allahu, dž. š. ovo nisi trebala uraditi prije rođenja djeteta. Šta da činim ako dijete bude žensko.” Zbog toga su se supružnici duboko zabrinuli. Imran pored svoje visoke funkcije u Božijoj službi, bio je svjestan da ne može sam izmijeniti nešto što postoji od nastanka kao shvatanje jevrejske vjere.

Na žalost i na sopstvenu inicijativu, ovi vjerski rabini su ženu stavljali van zidova Božije kuće, i na taj način je stavljali u drugi red čovječanstva. Vjeru su načinili svojinom muškog roda. Pravdali su to slabošću žene i njenom nečistoćom u određenim danima kada ona ne može biti u hramu niti može učiti Tevrat.

Nedugo poslije toga Imran, r. a. je preselio na Ahiret. [3]

Hanna je u otežanim okolnostima donijela na svijet zavjetovano dijete, to se desilo u Kudsu u Jerusalemu. Ona se rastužila kada je vidjela da je dijete žensko, jer se nadala dječaku na osnovu sna njenog muža Imrana da će njegov potomak liječiti slijepe.

”Poslije ona kada je rodi reče:”Gospodaru moj, rodila sam žensko, a Allah najbolje zna šta je ona rodila, a žensko nije kao muško.” (Ali Imran, 36.) Ove riječi Hanna nije izgovorila sa razočarenjem već se obistinio njen i Imranov strah, ako se rodi žensko da neće moći u hram na služenje jer pravila to ne dozvoljavaju.

Hz. Hana se i dalje s pobožnošću obraća Allahu, dž. š. ne udustajući od zavjeta i kaže:

”Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!”(Ali Imran, 36.)

Hz. Hana je pobijedila Iblisova došaptavanja ograđujući se od njega i spašavajući svoj porod. On proklet neka je, poražen je ovom prilikom i ako se trudio da unese nemir u majčino srce govoreći joj da dijete treba ostati pored nje jer je ostala sama odkako joj je muž preselio, da djetetu osigura budućnost, da sačeka da dijete poraste, i obrazuje se, možda će tada bolje služiti islamu kada bude školovana. Allahu je poznato tvoje stanje. Allah nema potrebu za tvojim djetetom. Zar nisi ništa drugo mogla zavjetovati do jedino dijete? Ko će te paziti kada ostariš?[4]

Hz. Hanna se oduprla svim tim zlim mislima istrajavajući u svom nijjetu govoreći:”Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od šejtana prokletog.” (Ali Imran, 36.)

Dova koju je hz. Hanna uputila je bila nadahnuta pobožnošću i majčinom ljubavlju.

Ova njena dova je bila uslišana. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu Hurejre r. a. koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Nema nijednog novorođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!” (Buharija i Muslim)

Allah dž. š. starateljstvo nad Merjem, r. a. daje Zekerijja, a. s.

Kada je Hz. Hanna odnijela kćerku Merjem, r. a.  u Sveti hram obratila se Harunovom, a. s. potomku riječima:”Ovo je moj zavjet. Moja djevojčica koju sam zavjetovala Bejtul Makdisu. Znam da hajzli djevojka ne može ući u Sveti hram, ali ne želim da je vratim nazad kući. Hej vi izabrani, šta da radim sa njom? Ime joj je Merjem. Molim vas da je prihvatite. Neka upozna Svetu knjigu. Neka postane hrabra na Allahovom putu. Pa neka na ovaj način moj zavjet dođe na mjesto. Ali vi ipak odlučite onako kako znate.”[5]

Svi rabini su se našli u čudu jer je u pitanju bila djevojčica, koja će služiti Allahu, dž. š. To je za njih bilo nešto novo. Uputili su se prema Zekerijji, a. s. On im odgovori:”Gospodar njezin primi je lijepo…”(Ali Imran, 37.)

Sveštenici poslije toga bez ikakvog negiranja prihvatiše djevojčicu. Čistom dušom ih je sve osvojila jer je bila jedna od onih koje šejtan nikada nije dodirnuo. Brinuli su se o njoj i to su smatrali ibadetom. Pretpostavljali su da će ona roditi budućeg poslanika.

Zekerijja, a. s. je pred svim rabinima rekao:”Odgovornost prema njoj najviše je moja dužnost, jer je moja supruga njena tetka.”

Razgovor o tome ko će da se stara o hz. Merjem se odulji jer se uglednici nisu mogli usaglasiti. Rasprave su išle u nedogled. Njih 27 su odlučili da odu do rijeke Urdun da u nju bace svoja pera kojima su pisali Tevrat. Odlučili su da će starateljstvo dobiti onaj čije pero ne potone jer bi to bio znak Božije odluke. I tako je i bilo: ”To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.” (Ali Imran, 44.) ”I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja…” (Ali Imran, 37.)

Hz. Merjem je imala sve preduslove za dobar odgoj. Nju je odgajao Božiji poslanik Zekerijja, a. s.

Zekerijja, a. s. je bio stolar po zanimanju. Sagradio je za Merjem posebnu odaju u kojoj je ona činila ibadet. Osim Zekerijje, a. s. niko nije mogao ući u njenu prostoriju. Kada je napunila pet godina naučio ju je Tevratu i ostali ibadetima. Kada je posjećivao donosio bi joj vodu i hljeb. Merjem je danju postila a noću ibadet činila. Stajala bi na namazu da bi joj noge natekle.

U tom periodu palestinski narod je bio pogođen neimaštinom. U zemlji je vladala glad i suša. Čak i najbogatije porodice su bile ugrožene. Kada su počele stizati vijesti da narod umire od gladi Zekerijja, a. s. se posebno angažovao da obilazi hz. Merjem, jer ona nije napuštala Bejtul Makdis i pored velike gladi, jer ibadet nije prekidala.[6]

Nakon ovih iskušenja Allah, dž. š. šalje svoju pomoć hranu iz svojih riznica.

…”Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.” (Ali Imran, 37.)

Ibn Abbas, r. a. prenosi da je Zekerijja, a. s. u odaji hz. Merjeme viđao voće kakvo nikada prije nije vidio.

Zimi je dobijala ljetno voće a ljeti voće koje prispijeva zimi.

Hazreti Merjem je odabrana

I kada meleki rekoše:”O Mjerjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio..” (Ali Imran, 42.)

Imam Džafer Sadik o hz. Merjem kaže:”Dva puta je nju Allah odabrao. Prvi put je u obredu molitve.” Misli se na njen ulazak u Bejtul Makdis. ”Drugi put je kada je nije dotakao muškarac a rodila je dijete, to je učinilo izuzetkom nad ostalim ženama svijeta.” U ajetu stoji riječ Binaenalejh ono što se neće ponoviti.[7]

Hz. Merjem se razlikovala od drugih ljudi i žena. Jačina imana, čestitost, trajni ibadeti, opskrba bez uloženog truda su je uzdigli na visok stepen poštovanja.

Merjem je bila u potpunosti pripremljena za ulogu koja joj je namijenjena, njena shvatanja, pokornosti Božijoj volji, bit će i ostati jedinstven primjer među svim ženama.

U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim se prenosi da je Poslanik, a. s. reko:”Četiri žene su odabrane na ovom svijetu:”Imranova kćer Merjem, Mezahimova kći Asija,  Huvejlidova kći Hatidža i Muhammedova kći Fatima.”

Jednog dana je melek hz. Merjemi rekao da treba povećati ibadete, jer je iskušenja koja slijede mogla samo jačinom imana ponijeti. ”O Merjem, budi poslušna svome Gospodaru i licem na sedždu padaj, i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj.” (Ali Imran, 43.)

Bilo joj je naređeno da obavlja namaz u Svetom Hramu. Ona do tada nije izlazila iz svoje odaje, gdje je neprestano činila ibadet. Prisustvovanje namazu u džematu je bio još jedan razlog da bude drugačija od žena Israilovih potomaka.[8]

Radosne vijesti o rođenju Isa, a. s.

Časni Kur'an i svi islamski izvori govore o hz. Merjemi kao visokomoralnoj i karakternoj osobi. Allah kaže:”Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.” (Tahrim, 12.)

”I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla.” (Merjem, 16.) hz. Merjem je izašla iz Mesdžidul Aksa i otišla istočno na udaljeno mjesto ” i jedan zastor da se od njih zakloni uzela,”(Merjem, 17.) Značenje ovog dijela ajeta komentatori su različito objasnili. Prema nekima to prvi Merjemin korak ka majčinstvu, a to je da prvi put ima hajz. Da bi se očistla od tog stanja ona se povukla ka brdu Zejtin, u pećini Silvan gdje joj se ukazao melek i saopštio vijesti o rođenju Isa, a. s. Poznato nam je da prilikom dolazka meleka Džibrila ni Poslaniku nije bilo lahko, znamo kad mu se javio prvi put u pećini Hira da je uplašen otišao kući, legao u postelju i drhtao od straha.

”Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17.) I pored toga što je hz. Merjem bila pripremljena za ovaj događaj, kako duševno tako i tjelesno, vidjevši Džibrila uznemirila se i uplašeno tražila zaštitu od Allaha, dž. š. od ovog stvorenja:”Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona.” (Merjem, 18.) “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – reče on – “da ti poklonim dječaka čista!” (Merjem, 19.)”Kako će imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!” (Merjem, 20.) Prema komentatorima Kur'ana Merjem nije postavila pitanje koje negira Božiju moć, već radoznalost kako će se to dogoditi, da li je potrebno da se uda ili će to biti na drugi način.”To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!” (Merjem, 21.)

Prenosi se da je Poslanik, a. s. rekao:”Onaj koji Allahu ne pripisuje druga, koji vjeruje da je Muhammed, a. s. Njegov rob i poslanik, i da je Isa, a. s. Njegov rob i poslanik i da je Merjemi riječju i udahivanjem duše darovan dječak, da postoji Džennet i Džehennem, ko ovo čvrsto vjeruje, bez obzira na grijehe, dodijelit će mu se mjesto u Džennetu.” (Buharija i Muslim)

Prema nekim izvorima tvrdi se da je hz. Merjem imala 13 ili 15 godina kada je zanijela. Postoje različita mišljenja o trajanju njene trudnoće. Ibn Abbas, r. a. kaže da je ovaj period trajao kao i kod drugih žena devet mjeseci. Da je bilo drugačije sigurno bi na to bilo ukazano.[9] Prema ovom komentatoru postoji još mišljenja da se ovo desilo u roku od tri sahata. Na početku ove rečenice nalazi izraz Ra edat, koji ukazuje da su se ove radnje odvijale jedan za drugom. ” I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme… ( Merjem, 22-23.)

Prema ovom komentaru, sve se odvilo tako brzo, da je jedna radnja slijedila drugu. Drugi dokaz za ispravnost ovog mišljenja je i ajet:”Isaov slučaj isti je kao i slučaj Ademov, od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao ”Budi”, i on bi.” (Ali Imran, 59.) Unatoč svemu, pouzdano ne možemo reći koji stav je ispravniji.

“Kamo sreće a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona.(Merjem, 23.) Ovo su riječi hz. Merjem koja pod pritiskom morala i čestitosti se plaši da će je nazvati grešnicom i nevaljalicom. Pokazivanje slabosti je svojstveno ljudima. Vehb Ibn Munebbih tvrdi da je hz. Merjem otišla 8 km daleko od Svetog hrama, blizu sela Bejt el-Lahim (Betlehem). Sa ovim se slažu i izvori iz jevrejskog i kršćanskog učenja. Okolina ovog mjesta je bila zasijana pšenicom, te zato ovo mjesto nosi ime koje na hebrejskom jeziku znači – kuća hljeba.[10]

” I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! (Merjem, 24-26.)

Isa, a. s. je rođen. Bog dragi ponovo obradova hz. Merjem sa izvorom vode kojeg Džibril izazva udarom svoga krila od zemlju. Stablo palme je bilo suho, kada ga je dodirnula grane se pojaviše, drugi put kada ga dotače i grana se pojaviše pupoljci i cvjetovi iz kojih u jednom trenu narastoše plodovi. Darivanje hrane i preživljavanje u teškim uvjetima života je bila česta pojava kod hz. Merjem.[11]

Hz. Merjem je sa sinom krenula u Jerusalem, da sprovede u djelo ono što joj je naredio Gospodar. Htjela je da, kao i svi drugi, upiše sebe i svoje dijete u popis stanovništva svoje zemlje koji se tada odvijao. Znala je da društvo u kojem je rođena živi iskvareno i da ne poštuju tuđa prava. Kada se pred njima pojavila sa djetetom u naručju, grdili su je i nazivali pogrdnim imenima. Hz. Merjem je sa ovim mislima krenula na put. Šta bi učinila da joj se Allah dž. š, nije smilovao i darovao joj još veći iman i strpljivost? ”I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga…”(Merjem, 27.)

Merjem je taj dan postila. Tada je jedan od uslova posta bio da onaj koji posti do akšama osim što ne bi jeo ne bi ni govorio.(Sudi, Katade i Abdurrahman Ibn Zejd)[12] ”A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” (Merjem, 26.) Prenosi se od Ibn Mes'uda, r. a. da je sretio dvojicu ljudi od kojih je jedan govorio a drugi nije. Onaj koji nije govorio je postio i šutio na to mu Ibn Mes'ud reče:”Govori s ljudima i nazivaj im selam i odvrati na selam. Da šutiš to je morala samo hz. Merjema jer joj je Allah, dž. š. to dozvolio…. (Buharija, Muslim, Ebu  Davud.) Allah, dž. š. je na ovaj način Hz. Merjem sačuvao od napada. U ovom društvu je vladalo pravilo iz Tevrata tzv: Essamtu evvelu'l-ibadet što znači:”Šutnja je glavnica ibadeta.” [13]

Suddi i Vehb bin Munebbih su rekli:”Kada je hz. Merjem došla sa djetetom u naručju svome narodu, vijest o tome se brzo proširila pa su se i muškarci i žene okupili oko nje. Pitali su je čije je dijete? Ona je dala znak prstom da je dijete njeno. Svi prisutni se začudiše, pa rekoše:”Učinila si nešto nečuveno. Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.”(Merjem 27-28.)

Po tadašnjem zakonu ako bi neka djevojka rodila vanbračno dijete osramotila je ne samo sebe već i svoju porodicu. Kazna za to je bila spaljivanje. Harun, a. s. se pominje u ovom ajetu,  jer je narod htio da naglasi veličinu njenog grijeha, tvrdeći da je nanijela sramotu i Harunu, a. s. koji je bio njen predak.

“A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” – rekoše. (Merjem, 29.) Kad im ona reče išaretom da pitaju dječaka oni to smatraše da ih ismijava. Oni tada napadoše i Zekerijja, a. s. i optužiše da je on nju pogrešno odgajao. Nakon napada čiji se kraj nije nazirao Zekerijja, a. s. se obrati Isau, a. s. rekavši:”Govori dokazivo, da bi ušutjeli zauvijek oni koji ne vjeruju.”[14] Dječak progovori:”Ja sam Allahov rob, ono reče, ”meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao” (Merjem, 30-33.) Među njima nasta šutnja, po prvi put u životu svjedoci su događaja gdje novorođenče govori. Učenjaci tvrde da je jedan od glavnih razloga što je Isa, a. s. progovorio u bešici, bio taj da svoju majku zaštiti od zlih jezika i linčovanja.

Jahja, a. s. i Isa, a. s.

Rođenje Isa, a. s. je jedna od njegovih mudžiza i jedan od kerameta njegove majke. Međutim, da bi Benu Israil jasnije shvatili rođenje Isa, a. s. Allah dž. š. daje da žena Zekerijje, a. s. rodi dijete u godinama kada žene ne rađaju. I to je čudo. To je potvrda Božije moći i stvaranja.Allah kaže: “O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.” “Gospodaru moj,” – reče on – “kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?” “Eto tako!” – reče. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.” (Merjem, 7-9.)

U predajama je zabilježeno da je tada Zekerijja, a  s. imao 120 god. a njegova žena 98. god. Jahja, a. s. je rođen šest mjeseci prije Isa, a. s.

Rođenje Merjem, r. a. je bilo čudo, jer je rođena u kasnim godinama Imrana i Hanne, zatim rođenje Jahja, a. s. tekođer. To možemo razumjeti kao pripremu onoga što dolazi. A to je rođenje Isa, a. s. bez oca. Božija moć je već u ranija dva primjera dokazana a rođenjem Isa, a. s. se dokazuje Božiju Svemoć.

Priredio: Sanel-ef. Hodžić

[1] Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012. str. 22-23.

[2] Ime Merjem u prijevodu sa jevrejskog jezika znači ona koja ibadet čini, koja je odana Allahu, dž. š. koja je pokorna Njegovim naređenjima.U Indžilu ime Merjem se spominje 12  puta. Od ukupnog broja dvanaest puta se naziva Mariam, a sedam puta je nazvana imenom Maria. Kur'an, a. š. pominje hz. Merjem 34. puta. Devetnaesta sura nosi naziv Merjem, a treća sura nosi naziv Imranova porodica.

[3] Sahih Buhari 9/165.

[4] Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012. str. 34.

[5] Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012.  str. 38.

[6] Isto, str. 47.

[7] Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012. str.  str. 55.

[8] Isto, str. 58.

[9]  Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012.  str. 66.

[10] Isto,  str. 79.

[11] Isto, str. 81.

[12] Karataš, Adem: Hz. Merjem, ”El-Kelimeh”, Novi Pazar, 2012.  str 91.

[13] Isto, str. 90.

[14] Isto,  str. 97.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top