Imaju sve, a nemaju mira: Šta nas o tome uči jedan kur’anski ajet?

„Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!“ (El-Džasije, 21; prijevod Besima Korkuta)

Proučio sam ovaj ajet tokom svog redovnog učenja Kur’ana. Ranije su mi misli bile usmjerene na razliku između grješnika i pokornih na ahiretu, ali danas sam primijetio da ona počinje već na dunjaluku.

Allah neće izjednačiti one koji Mu griješe s onima koji su Mu pokorni ni na ovom svijetu, makar oni pokušavali prikazati drugačije.

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, o grješnicima je rekao: „Makar pod njima odjekivao topot mazgi i makar ih nosili rasni konji, poniženje grijeha ne napušta njihova srca. Allah je odredio da ponizi onoga ko Mu je neposlušan.“

Nema odmora grješniku, makar posjedovao cijeli dunjaluk. Tako Allah kaže: „…da će im život i smrt biti isti?“

Namješteni osmijesi i usiljena sreća na licima grješnika samo su premazi ispod kojih se krije gorčina. Nemaju smirenosti, makar sakupili milione i makar ih nosili rasni konji. Jer Allahova volja ne dopušta da se u jednom srcu sjedine neposlušnost Njemu i potpuni duševni mir.

Vidio sam i slušao o mnogim ljudima ogrezlim u grijesima koji se pred svako spavanje, pri pojavi bolesti ili na pomisao o mogućoj nesreći boje da će izgubiti uživanje, život, slavu ili ljepotu.

Za neke smo čuli da su porekli Allaha jer im je pomisao na ahiret remetila uživanja. Porekli su ga pokušavajući pobjeći od onoga što im je zagorčavalo život. Neki su, zbog silne unutrašnje pustoši i tjeskobe, sebi oduzeli život. Ako želite, pitajte psihijatre o njihovim poznatim pacijentima.

A nekima, u čijim je srcima ostalo dobra, svijest o vlastitim grijesima oduzimala je čak i slast sna.

Neće biti sretno srce koje izaziva nezadovoljstvo svoga Gospodara, makar njegov vlasnik posjedovao cijeli svijet.

Jednom sam upitao jednu voditeljicu: „Dokad ćeš Allahu griješiti koristeći blagodat koju ti je On podario?“

Zaplakala je, pa sam joj rekao: „I sama ta suza dokaz je da srce neće pronaći istinski mir bez pokornosti Allahu, ma koliko njegov vlasnik imao onoga što se smatra preduvjetima prividne sreće.“ Mislim da je nakon toga napustila ono što je radila.

Colinu Wilsonu pripisuje se da je, upitan koji je najbogatiji grad na svijetu, odgovorio: „New York… ali ispod sebe skriva i najveću količinu nesreće!“

Kao da time potvrđuje da raskošne građevine ne mogu ukloniti unutrašnju pustoš koju ostavlja grijeh, koliko god ona izvana bila skrivena.

Ovaj ajet pruža utjehu i svakome kome je učinjena nepravda. Nema istinskog spokojstva nasilniku ni odmora tiraninu, jer Allahova pravda ne dopušta da se u njemu sjedine opijenost nepravednom pobjedom i smirenost duše.

Braćo moja, na dunjaluku postoji džennet koji se zove pokornost Allahu. Uđite u njega i uzdižite se u njemu.

Postoji i vatra koja se zove grijeh. Čuvajte je se i nemojte u nju ulaziti. Ako vam duše na trenutak oslabe, brzo se osvijestite, zatražite oprost i vratite se. Tjeskoba koju duša zbog grijeha doživljava na dunjaluku nalikuje patnji grješnika u ahiretskoj vatri. Nemojte sebi sjediniti obje patnje: pustoš i tjeskobu dunjaluka te kaznu i sramotu ahireta.

Tako me je poučio ovaj ajet.

Halid Hamdi

Prijevod i obrada: akos.ba