Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Ima li u 21. vijeku mjesta za knjigu?

Ima li u 21. vijeku mjesta za knjigu?

Čitanje kvalitetne literature za mlade je  postalo gubljenja vremena

Iako živimo u digitalnom dobu, čitanje knjiga je još uvijek sastavni dio odrastanja. Knjige koje mladi čitaju u djetinjstvu imaju ogroman uticaj na njihovu sposobnost logičkog zaključivanja, šire njihove vidike kroz obrađene teme i uključuju ih u društvo.

Međutim, u posljednje vrijeme mladi sve više bježe od knjiga i odlučuju svoje slobodno vrijeme posvetiti društvenim mrežama, gledanju filmova i video-igricama. Čitanje kvalitetne literature postalo je gubljenja vremena. Većina mladih u osnovnim i srednjim školama čita samo obaveznu školsku literaturu i to, naravno, pod pristiskom nastavnika i profesora, što je postalo zabrinjavajuće.

Najrealniju sliku stanja današnjice dala nam je Mersida Čolić-Brkić, doktorant na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek Lingvistika bosanskoga jezika, koja je za Akos.ba izjavila da današnje genercije imaju na raspolaganju napredne tehnologije za razliku od ranijih, ali ta prednost je negativno uticala na interse mladih za čitanjem.

„Kada govorimo o mladima, nesumnjivo je da je kvalitet života u padu, iako postoji više instrumenata koje bi mogli iskoristiti da ga unaprijede, štaviše, mnogo kvalitetnije nego prethodne generacije koje na raspolaganju nisu imale informacione tehnologije. Žalosno je da su upravo ti instrumenti postali faktori da su mladi nezainteresovani za pisanu riječ, pa su je zamijenili brzim pregledanjem filmova, video klipova, a sve veća razbribriga postaju i igrice. Dakle, u velikoj mjeri knjiga, koja je nekada bila osnovno sredstvo bijega iz životne realnosti je potisnuta. I ono malo čitanja, koje se kao psiho-fizički proces odvija u mentalnom sklopu mladih čitača fokusirano je upravo na iščitavanje kratkih statusa koji ne zahtijevaju  intenzivnu koncentraciju i koji se maksimalno žele skratiti dodavanjem emotikona i upotrebom akronima. Ako se nekada željno iščekivao zaplet, kao i rasplet radnje u nekoj knjizi, danas to imamo u prikazivanju napetih situacija u raznim rijalitijima koja su servirana mladim osobama, na osnovu kojih oni traže svoje junake, poistovjećuju se sa akterima i oblikuju svoje ponašanje.“

U istraživanju koje smo proveli nad 70 učenika i učenica uzrasta od 16 do 18 godina, 58 % njih se izjasnilo da čita samo obaveznu školsku literaturu (i nju ne redovno), 27 % ne čitaju ni obaveznu, a samo 15 % njih pored obavezne lektire aktivno čitaju i drugu knjige.

Mladi očito nisu svjesni ogromnih koristi koje čitanje nosi sa sobom.

Istraživanja su pokazala da knjiga pozitivno utiče na raspoloženje i opuštanje ljudi pod stresom. Ona  razvija maštu, kreativnost, jer, dok čitaju, čitatelji stvaraju vlastitu sliku (percepciju) pročitanog, te u svojoj mašti zamišljaju likove na osnovu navedenih osobina. Drugim riječima, za vrijeme čitanja mozak intenzivno radi, a time ujedno trenira svoje sposobnosti. Čitanje također omogućava i širenje fonta riječi, povećava mogućnost usmenog i pismenog izražavanja misli. Mladi se kroz čitanje informiraju, upijaju mnoštvo podataka, uče o novim kulturama, kosmosu, historijskim događajima te na takav način šire svoje vidike. Korist se, svakako, ogleda i u društvenim segmentima. Čitanjem mlada osoba može da uradi paralelu društvenih pojava između nekih starijih, klasičnih romana i romana sadašnjice. Na takav način može da stvori sliku globalnih promjena i posljedica kojim globalizacija utječe na društvo danas.

„Do četvrtog razreda sam pročitala sve lektire predviđene za osnovnu školu.“

Zehra Bučo, studentica prve godine Filozofskog fakulteta u Sarajevu,  na Odsjeku za historiju, jedna je od rijetkih mladih osoba koja u današnjem vremenu gaji ogromnu ljubav prema knjigama.

„Prva knjiga koju sam ikad pročitala bila je ‘Kraljica iz dvorišta’ od Bisere Alikadić. Sjećam se da smo u prvom razredu učili slova i čim smo završili sva slova, odmah sam otišla u školsku biblioteku. Na početku sam čitala lektire za svoj uzrast, ali onda sam paralelno počela da čitam i sve lektire za starije razrede. Do četvrtog razreda sam pročitala sve lektire predviđene za osnovnu školu. Nakon toga učlanila sam se u gradsku biblioteku i tu nastavila svoje druženje s knjigama. Čitala sam sve, romane, priče, pripovjetke a kako sam rasla ukusi su mi se mijenjali. Prošla sam sve faze od Harry Pottera i Artemis Fowela do Dostojevskog i Tolstoja, od fikcije do romana toka svijesti. Od knjiga koje sam više puta čitala istakla bih ‘1984’ (George Orwell),  ‘Zločin i kazna’ (F.M. Dostojevski), ‘Those who walk away from Omelas’ (Ursula K. Le Guin), i dr.“

Čitanje online literature ne može zamijeniti osjećaj knjige u ruci

Aktivan trend danas je svakako i čitanje online literature što zasigurno ne može zamjeniti osjećaj knjige u ruci. Digitalizacija sve više potiskuje tradiciju što najbolje možemo vidjeti kroz primjer pretvaranja knjiga u audiozapise, što je u velikoj mjeri potisnulo pravu bit čitanja, jer samo riječi koje sami pročitamo možemo interpetirati na sebi svojstven način. Isti slučaj je i sa pričama za djecu koje zamjenjuju sve one zanimljive i poučne priče koje su nekada pričali nana i dedo svojim unucima.

U razgovoru sa Zehrom, kazala je kako ima ogromnu želju da napravi svoju privatnu biblioteku jer, kako kaže, ne želi da čita sa tableta u pdf-formatu.

„Trenutno u svojoj ličnoj biblioteci imam oko 400 knjiga; vjerskih, historijskih, stručne literature, romana različitih žanrova, poezije itd.“

Kako prenosi BBC,  Nacionalno književno vijeće proučavalo je gotovo 35.000 osmogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka. Rezultati njihovog istraživanja pokazuju da su mladi danas uronjeni u kulturu na ekranu. Od ispitanika, 52% bi radije čitalo na ekranu u usporedbi s 32% onih koji preferiraju ispis, dok ostali nemaju mišljenje ili preferiraju da uopće ne čitaju.

Potrebno je više osluškivati potrebe i želje učenika

Mersida Čolić-Brkić rješenje za ovaj globalni problem pronalazi prije svega u aktivnostima rješavanja istog u domovima, to jest, u najranijoj dobi odrastanja.

„Mi, kao društvo u cjelini, zakazali smo kada je u pitanju knjiga, koja je od postanka pisma  bila osnovno sredstvo prenošenja znanja, iskustava i koja je oblikovala razvoj civilizacije. U Hrvatskoj se nešto po pitanju očuvanja knjige i radi, usvojena je Nacionalna strategija poticanja čitanja 2017-2022, koja će, nadam se, bar malo ublažiti problem udaljavanja od kvalitetne pisane riječi. Međutim, za sami senzibilitet pristupa pisanoj riječi, i to onoj koja ima vrijednost, zaista moramo krenuti iz svojih domova i najranijeg uzrasta djeteta. Moramo na neki način filtrirati cjelokupan sadržaj informacija koji dolazi do nas i mladih osoba. Ali, isto tako potrebno je više osluškivati potrebe i želje učenika, na svim nivoima obrazovanja i nastojati revidirati i korigovati izbor zadate i poželjne literature, kako bi se ona prilagodila njihovim željama, ali i potrebama. Knjiga treba biti lijek, a čitanje treba da dovede do pravilnog razumijevanja sebe, drugih kultura i nauči nas saosjećanju“, kaže na kraju razgovora za portal Akos.ba Mersida Čolić-Brkić.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top