Ice on Fire: Film koji svaki zemljanin mora pogledati
Nakon premijere u Cannesu, dokumentarac Led u plamenu (Ice on Fire), za koji režiju potpisuje Leila Conners, a koji je producirao glumac Leonardo DiCaprio, premijerno je emitiran i na programu kuće HBO. DiCaprio je i narator u ovom filmu, dok je za kameru bio zadužen Sarajlija s američkom adresom i diplomant pri Školi za teatar, film i televiziju u Američkom filmskom institutu te trenutno zaposlenik HBO-a Harun Mehmedinović. Riječ je o dokumentarnom ostvarenju koje se bavi pitanjem globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, te uz pomoć stručnjaka i naučnika, ali i novih tehnologija, nudi brojna rješenja za spas planete Zemlje. Kreiran u formi klasičnog naučno-istraživačkog dokumentarnog roda, konvencionalne forme, predvidljive dramaturgije i atraktivne fotografije, ovaj film istovremeno upozorava na stravične ishode koje očekuju planetu Zemlju, ali nudi i nadu u spas i nastavak čovječanstva.
“U proteklih 250 godina provodimo najveći znanstveni eksperiment u povijesti. Od začetka industrijske revolucije spalili smo više od 1,4 milijarde tona ugljika u atmosferu. To je promijenilo život na Zemlji, pogotovo na Arktiku. Topljenje svjetskog snijega i leda pokrenulo je višestruke klimatske prekretnice koje prijete opstanku života na Zemlji. No, ta uznemirujuća budućnost ne mora biti zapisana u kamenu. Već dugo imamo alternativu u fosilnim gorivima, a nedavno smo otkrili kako izvući ugljik iz atmosfere, što nam daje priliku da preokrenemo klimatski poremećaj. Ako s vremenom uspijemo preokrenuti klimatske promjene, to bi bilo postignuće bez presedana u ljudskoj povijesti. Ali sat otkucava. Znanstvenici kažu da odmah moramo provesti ta rješenja. Na ovoj kritičkoj prekretnici moramo dati glas objektivnim stručnjacima. Oni su nam ponudili činjenice koje su otkrivali cijeli život. Sada je vrijeme da ih čujemo. Oni su znanstvenici, istraživači i inovatori koji su pronašli rješenja za očuvanje života u svijetu koji dijelimo”, kaže Leonardo DiCaprio u uvodu filma, dok njegov umirujući glas putuje predivnim, još sačuvanim predjelima snježnog Colorada, snimljenim dronom koji poput ptice nudi čovjeku pogled kojeg se on odlučno odriče.
Režiserka zatim gledaoce upoznaje s Jennifer Frances Morse, klimatskim tehničarom Planinskog istraživačkog centra Univerziteta u Coloradu, koja svake sedmice putuje na istu lokaciju i uzima uzorak stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatski poremećaj. Na visini od 3.500 metara na Niwot Ridgeu, na južnom dijelu Stjenjaka u Coloradu, a pod konstantnom snježnom mećavom i veoma niskim temperaturama, ona redovito “hvata” uzorke zraka u staklene posude i šalje ih na analizu.
“Kad sam uzela prvi uzorak 1968. godine, izmjerila sam 322 ppm. Još ne znamo koliko će iznositi ovaj uzorak, no vjerovatno će biti 408 ppm. Malo se povećao”, kaže Jennifer ironično. Iz ledenih planina dokumentarac gledaoca “seli” na zeleno more u Marylandu, gdje je sjedište Nacionalne okeanske i atmosferske administracije (NOAA).
“Na kraju posljednjeg ledenog doba prije 20.000–11.000 godina ugljični dioksid povećao se za oko 80 ppm, s 200 na 280. To je bilo jako sporo. Bilo je potrebno 6.000 godina da ugljični dioksid naraste za 80 ppm. U predindustrijsko doba, prije 1850. godine, ugljični dioksid iznosio je blizu 290 ppm. Sada vidimo povećanje za 2 ppm na godinu. To je povećanje stopostno došlo zbog ljudske aktivnosti. Ovaj nagli porast, u usporedbi s geološkom povijesti, nazivam eksplozijom”, nastavlja Pieter Tans, koji vodi NOAA-inu globalnu referentnu mrežu za stakleničke plinove.
Dakle, u prvom dijelu film upozorava, konkretnim podacima i činjenicama, ali opet i uključuje gledaoca da aktivno razmišlja o onome što gleda i sluša te ga primorava da sam istraži, naprimjer, značenje jedinice ppm – “dijelova na milion” (Tto znači da, ako u milion grama vode (1000 kg) dodaš 1 gram etanola, dobit ćeš otopinu etanola u vodi koncentracije 1 ppm).
Kamera se zatim vraća na ledene predjele, na kojima su od ovog čvrstog agregatnog stanja ostali samo otopljeni komadi, što najjasnije prikazuje kamera koja je duži period snimala njegovo pomicanje i nestajanje u vodi. U nastavku autori dokumentarca definiraju koliko globalno zagrijavanje kao posljedica nekontroliranog korištenja fosilnih goriva utječe na ljude i druge pojedinačne oblike života.
“Kada govorimo o opasnom zagrijavanju planeta, mislimo na zagrijavanje od oko dva Celzijeva stupnja od predindustrijskog doba. Tada smo počeli uočavati neke od najgorih i potencijalno nepovratnih učinaka klimatskih promjena: znatno topljenje ledenog pokrova, posljedično povećanje razine mora, trajne suše itd. Bila bi katastrofa da otopimo glavne ledene pokrove. (…) Došlo bi do potopa velikih obalnih gradova. Bilo bi manje kopna. Pojavile bi se ekološke izbjeglice, ljudi bi morali napustiti mnoga područja. Napuštali bi i trope jer bi postali prevući za ljudsku habitaciju. Bilo bi prevruće za poljoprivredu. Usjevi u tropima dramatično bi se smanjili u produktivnosti. Ukratko, to bi bio svijet s manje kopna, hrane, vode, a s više ljudi. To je recept za nacionalnu sigurnosnu katastrofu”, tvrdi dr. Michael Mann, direktor Centra “Earth System Science”.
Režiserka Conners zatim poseže za natpisima renomiranih novinskih tekstova i naučnih radova te citira The Independent: “Porast temperature prijeti izumiranjem divljih životinja”, The Guardian: “Klimatske promjene stvorit će najveću svjetsku izbjegličku krizu”, NPR: “Klimatske promjene ubijaju Veliki koraljni greben”, Gist: “Svijet je vruć, gori i poplavljuje, klimatske promjene su stigle”…
U jednostavnoj i očekivanoj strukturi filma, nakon alarma, stručnjaci nude rješenja koja će zaustaviti uništenje Zemlje, a onda dramaturgija slijedi ponovno paljenje crvene lampice te na koncu i tračak svjetlosti na kraju ovog zagađenog, zaprljanog, uništenog svijeta. “S atmosferom možete učiniti samo dvije stvari. Možete prestati emitirati stakleničke plinove, ili vratiti ugljični dioksid iz nje. Prvo možete učiniti konverzacijom, energetskom učinkovitošću i čistom energijom. Drugo možete učiniti fotosintezom, bilo na kopnu, na farmama, u šumama, fitoplanktonima, kelpima u okeanima. To, zapravo, pojednostavljuje stvari”, objašnjava Paul Hawken, autor najopsežnijeg projekta koji je ikad predložen za preokretanje globalnog zagrijavanja – projekta “Drawdown”. Dakle, rješenja se kriju u solarnoj energiji, solarnim farmama, turbinama za vjetar, umjetnom i bioničkom listu, mašinama za izravno hvatanja zraka, proizvodnji struje iz morske vode, sadnjom novog drveća i obnovom starog, i sve je na čovjeku i njegovoj konačnoj odluci.
Zemlji je preostalo još samo osam godina ako nastavimo s dodavanjem ugljičnog dioksida u atmosferu, a nakon što opterećenje postane previsoko, uslijedit će topljenje Arktika, metan će se oslobađati i mreža života će se raspasti.
Led u plamenu nije ostvarenje s velikom umjetničkom vrijednošću ili stilskom inovativnošću. U njemu nema političkih polemika, historijskih govora, društvenih analiza. Definiran “ledom u plamenu”, procesu koji nastaje bušenjem rupa u zaleđenom jezeru i paljenjem metana koji iz njih probija, ovaj film čista je nauka, dosadan za gledanje, još teži za probavu, ali se s njegovim sadržajem mora upoznati svaki stanovnik Zemlje. Jer dok većina stanovnika naše planete svoj dom uzima zdravo za gotovo i svakodnevno ga svjesno zagađuje, nekolicina ljudi na drugom kraju svijeta žrtvuje svoje živote da spase život njihovoj djeci i svim budućim pokoljenjima. Kada naredni put budemo trovali ovu planetu, trebamo znati da to radimo svjesno i da nismo ništa drugo negoli njeni neprijatelji. I nemojmo biti iznenađeni kada se i ona pobuni protiv nas. Sat otkucava.
Stav.ba
