Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Ibn Kajjim el-Dževzi: I selefija i sufija u isto vrijeme

Ibn Kajjim el-Dževzi: I selefija i sufija u isto vrijeme

ŽIVOT I DJELO IBN KAJJIMA EL-DŽEVZIJJE

Ebu Abdullah, Šemsudin Muhammed ibn ebu Bekr ibn Ejjub ibn Sa‘d ibn Hurejz ibn Mekki Zejnuddin ez-Zuri, jedan je od najpoznatijih islamskih učenjaka. Poznatiji je kao Ibn Kajjim el-Dževzijje.

Nadimak Ibn Kajjim el-Dževzijje, “sin upravnika škole El-Dže-vzijje”, dobio je po školi “El-Dževzijje” koju je osnovao Muhjiddin ebul-Mehasin Jusuf Ibn ‘Abdurrahman Ibn ‘Ali Ibn ‘Ubejdullah Ibn el-Dževzijje, a u kojoj je njegov otac radio kao upravnik. Rođen je u Damasku 691. godine po Hidžri. Potiče iz ugledne ulemanske porodice, tako da se vrlo rano počeo baviti izučavanjem islamskih znanosti.

Allah ga je obdario izuzetnim moralnim kvalitetima, pobožnošću i snagom pamćenja i razlučivanja. Znanje je sticao pred najvećim autoritetima tadašnjeg islamskog svijeta, tako da je u svoje vrijeme postao najveći stručnjak u više naučnih disciplina, posebno u hadisu, odnosno u svim hadiskim disci-plinama, tefsiru, fikhu, akaidu i gramatici arapskog jezika. Poznavao je nauku o moralu, sufijska kazivanja, njihove mudrosti i suptilnosti. Najveći dio svoga vremena provodio je u ibadetu, klanjajući namaz i učeći Kur’an. Kod njega nije se mogla osjetiti zavidnost, niti mržnja spram drugih. Neprestano se družio s knjigama i trudio se da ih sakupi što više. O tome najbolje govori podatak da su njegovi nasljednici poslije njegove smrti dugo vremena prodavali njegove knjige i sa time se izdržavali.

ŽIVOT l DJELO IBN KAJJIMA

Kao što smo već spomenuli, znanje je sticao pred najvećim autoritetima tadašnjeg vremena.

Najistaknutiji među njima su:
1. Ebu Bekr ibn Ejjub el-Dževzijje (njegov otac),
2. Šejhul-islam Ibn Tejmije,
3. Ibn ‘Abdud-Daim,
4. Ahmed Ibn ‘Abdurrahman en-Nabulsij,
5. Ibn Eš-Širazi,
6. El-Medžd el-Haranij,
7. Ibn Mektum,
8. Imam El-Hafiz ez-Zehebi,
9. El-Hakim Sulejman Tukjud-Din Ebu el-Fadl lbn Hamza Ibn Ahmed Ibn Kudame el-Makdisi,
10. Šerefud-Din Ibn Tejmije.

NJEGOVI UČENICI

Bekr Ebu Zejd navodi’ da je pred njim učilo njih jedanaest, od kojih ćemo mi ovdje navesti samo one najistaknutije, a to su:
1. El-Burhan Ibn Kajjim el-Dževzijje,
2. Imam Hafiz Ibn Kesir (autor tefsira),
3. Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli,
4. Imam Hafiz ez-Zehebi,
5. Hafiz Ibn ‘Abdul-Hadi,
6. El-Fejruzabadi.
7. Es-Subki,

NJEGOVA DJELA

Napisao je izuzetno veliki broj djela iz raznih znanosti, a najpoznatija od njih su:
1. Beda’i‘ul-fevai’d,
2. El-Dževabul-kafi limen se’ele ‘anid-deva’iš-šafi,
3. El-Feva’id,
4. El-Kafije eš-Šafije fil-intisari lil-firkatin-nadžije,

ŽIVOT l DJELO IBN KAJJIMA

5. El-Kafije eš-Šafije, (u gramatici arapskog jezika)
6. El-Kelimu et-tajjib vel-‘ameli es-salih, 
7. El-Menarul-munif fis-sahihi ved-da‘if,
8. Et-Turukul-hukmijje fis-sijasetiš-šer‘ijje,
9. Es-Sava‘iku el-mursele,
l O. Es-Siratul-mustekim fi ahkami ehlil-džehim,
11. Hadil-ervah ila Biladil-efrah,
12. Hidajetul-hajara fi edžvibetil-jehudi ven-nesara,
13. Igasetul-lahfan min mesajidiš-šejtan,
14. ldžtima‘ul-džujušil-islamijje,
15. I‘lamul-muvekki‘in ‘an Rabbil-‘alemin,
16. Medaridžus-salikin,
17. Miftahu daris-se‘ade,
18. Tarikul-hidžretejn ve babus-se‘adetejn.
19. Tuhfetul-vedud fi ahkamil-mevlud,
20. ‘Uddetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin,
21. Zadul-me‘ad fi hedji hajril-‘ibad,

IBNUL KAJJIMOVA SMRT

Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noći 13. redžeba, u vrijeme jacijskog ezana, 751. g.h., u šezdesetoj godini života. Dženaza-namaz mu je klanjana sutradan poslije podne-namaza u Emevijskoj džamiji. Ogromna masa se okupila da klanja i prati njegovu dženazu. Prisustvovalo je mnogo značajnih ličnosti, sudija, alima i pobožnih ljudi iz viših i nižih društvenih krugova. Ljudi su se gurali da bi nosili tabut. Sahranjen je u Damasku, na greblju Mala vrata, pokraj svoje majke. 

VAŽNOST DJELA

Djelo Ibn Kajjima el-Dževzijje “Stepeni duhovnog uzdizanja” jedinstvenog je karaktera i rječitog izraza, i ni u jednom drugom djelu sličnog karaktera ne nailazimo na tako precizan govor o značenjima vjere i suptilnim znakovima srca. Ono je i jedno od njegovih najboljih djela, posebice na polju produhovljenja, snaženja i odgoja duše i morala, prosvjetljenja i ganutljivosti srca, usvajanja moralnih karakteristika iskrenih pobožnjaka, psihološkog razotkrivanja ljudske prirode i njenih karakternih crta u različitim stupnjevima imana, uprošćavanja puta spoznaje i odnosa prema Allahu kroz ibadet, pouzdanja u Njega, lijepog ophođenja sa ljudima, plemenitog i darežljivog odnosa prema njima, odnosa prema svojoj duši kroz otkrivanje njenih strasti i poriva, te njeno spašavanje od davljenja u potopu materijalizma, zatim oslobađanje od ovisnosti o njemu i oslobađanje od posmatranja uspjeha isključivo u kontekstu tog materijalizma.

Knjiga sama za sebe predstavlja potpun i besprijekoran metod za usavršavanje morala svakog muslimana i njegovo usmjeravanje u pravcu čednosti, darežljivosti i dobročinstva, no, s obzirom na utjecaj kojeg ostavlja i njenu uvjerljivost, možemo je posmatrati i kao suplementaran način da musliman utvrdi svoje vjerovanje (akidu) u Stvoritelja, kao bogatu pritoku i vrijedan izvor koji napaja vaiza, hatiba kada drži hutbu džumom i imama džamije. Također, ona može predstavljati i skup etičkih principa kojih bi se trebali pridržavati općenito mlađi naraštaji u pozivanju u islam.

METOD PREVOĐENJA I VERIFIKACIJE

Čitateljima u Bosni i Hercegovini predstavljamo skraćenu verziju knjige “Stepeni duhovnog uzdizanja”, odabir velikog islamskog daije (misionara) šejha Abdul-Mun‘ima el-‘Izzija, koji je, vodeći računa o stilu, odabrao onaj slijed čiji je cilj oživljavanje srca i stalno podsjećanje na jasan i čist put koji vodi ahiretu (onom svijetu).

 Šejh Abdul-Mun‘im je uložio dosta truda u afirmaciju konkretnog odgoja u knjizi i lišio je svih nedostataka poput krajnje opšimog odgovora na tvrdnje onih koji su zalutali u pogledu izvornog islamskog vjerovanja, zagovarajući jednoću postojanja (vihdetul- vudžud), i rasvjetljavanja besmislenog stava onih koji negiraju uzroke – El-Kaderijje i El-Džehmijje. Također je skratio veliki broj fikskih (pravnih) i jezičkih digresija, te izbjegavao često ponavljana značenja, sufijske termine, izraelćanska predanja, daif (nevjerodostojne) hadise i izreke nepouzdanih asketa – izbrisani su i navodi iz komentara skraćene verzije šejha Muhammeda Hamida el-Fekija – tako da je ova skraćena verzija naišla na izrazit prijem u arapskim i islamskim zemljama, a mnogi istaknuti učenjaci su je toplo preporučili i ubrojali među najbolje skraćene verzije “Stepeni duhovnog uzdizanja”. Nakon prevođenja, knjigu smo iznova uporedili sa originalnim arapskim tekstom, a zatim je prevod lektorisan i tekst bosanskog jezika prije samog štampanja nekoliko puta pregledan.

Sve hadise koji se spominju u knjizi smo verificirali, pridodavši im ocjenu rahmetli šejha Albanija u smislu njihove vjerodostojnosti, ispravnosti i nevjerodostojnosti – izuzetak su hadisi navedeni u zbirkama imama Buharija i imama Muslima. Pri unošenju Albanijeve ocjene na hadise iz Sunena koristili smo se štampom (Bejtul-efkarid-devlijje). U verifikaciji hadisa su korištene poznate zbirke hadisa poput Tirmizijine, Nesaijeve, Ebu Davudove, Ibn Madžeove, Ahmedove, Malikove i Darimijeve zbirke hadisa.

U svrhu numeriranja koristili smo sljedeća djela:

■ “Sahihul-Buhari”, numeracija iz “Fethul-Barija”;

• “Sahihu Muslim”, numeracija Muhammeda Fua’da Abdul-Bakija;

■ “Džami‘ut-Tirmizi”, numeracija istaknutog muhaddisa Ahmeda Šakira;

■ “Sunenun-Nesai”, numeracija šejha Abdul-Fettaha Ebu Guddea;

• “Sunen Ebu Davuda”, numeracija Muhjuddina Abdul- Hamida;

■ “Sunenu Ibn Madže”, numeracija Muhammeda Fua’da Abdul-Bakija;

■ “Musnedu Ahmed”; numeracija Ihjaut-turasa.

• “Muvettau Malik”, numeracija iz El-Muvettaa;

■ “Sunenud-Darimi”; ‘Alemijeva i Zimerlijeva numeracija;

Za one koji žele detalje, nakon svake nejasne i upadljive riječi naveli smo njenu arapsku formu, arapski termin je izdvojen na poseban način i potom preveden između navodnika. U prevod ovog djela uložen je ogroman trud – gotovo godinu dana intenzivnog rada i mnogo neprespavanih noći – da bi se na kraju pojavilo u ovom iznimnom ruhu. Ako se uoči kakva manjkavost pri djelu to je od šejtana ili od nas, a dok je savršenstvo i ispravnost od Uzvišenog Allaha. Molimo Uzvišenog Allaha da u njemu dadne korist i da se ostvari namjera s kojom je pisano, molimo Ga da ovo djelo bude zaliha svima nama na tasu naših dobrih djela – a Allah je pokrovitelj toga i kadar da to ostvari.

Gospodaru, neka je spas i mir našem Vjerovjesniku Muhammedu, u njegovoj porodici i svim njegovim ashabima,

 

Ali Amish Sarajevo, 08/01/2005 

 

UVOD

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji je razdvojio Put upute od bespuća zablude i Koji je, nakon što ih je objasnio, ljepote imanskog ahlaka učinio deredžama koje sežu do Njegovih dženneta, otvorenih pred onima koji su pobožni, koji posjeduju velika nastojanja u srcu i velike ambicije.

Neka je potpuna hvala Allahu i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, koji je na najbolji i najčistiji način očuvao ovaj ahlak, postao najbrži putnik i prvi stigao na cilj. I neka je Uzvišeni Allah zadovoljan svim njegovim čestitim ashabima, koji su slijedili svjetlo, pokorili se naredbi, sačuvali se dunjalučkog lažnog sjaja, podarili sebe ibadetu i džihadu i tako postali najbolji primjer plemenitog vjerovjesničkog odgoja. Neka je Allahovo zadovoljstvo i na one koji su ih slijedili u dobročinstvu ihsanu, i na one odličnike prvih stoljeća koji su njih slijedili, i sve one dobre ljude iz prvih generacija (es-selefis-salih) koji su se poveli za njihovom praksom i njihovu stazu slijedili, a i na sve koji su im se kroza sva vremena pridružili, pobožne i skromne ljude koji se razumiju u vjeru, pregaoce na polju islama čija djela prate riječi i odlučne vođe. Bereket je u ljudima koji danas rade za islam. Svima njima, od nas selam i za sve njih naša dova.

Savremeni islamski pokret, koji se sve više širi na početku novog, blagoslovljenog hidžretskog stoljeća, jedan je od najbitnijih događaja novije islamske povijesti. Svojom širinom i silinom taj pokret pruža priliku svakom muslimanu koji brižno čuva historijske znakove i putokaze islama da ih učini krunom i pečatom cijelog niza slavnih djela koje je iznjedrio islamski poziv (da‘va) u četrnaestom stoljeću. Ozbiljnost nosilaca pokreta i, druge strane, njihova svjesnost o nužnosti uozbiljenja u nastojanju nadoknađivanja svega propuštenog uliva optimizam da je taj pokret s pravom postao behar Istine, pokret koji kategorički potvrđuje da, sa dozvolom Uzvišenog Allaha, budućnost petnaestog stoljeća pripada ovoj, čistoj, ispravnoj vjeri.

Mi smo dužni njegovati ovaj pokret, koji ukrašava baštinu prošlosti i približava vedru budućnost, i učvrstiti njegov odgojni proces, koji unapređuje one koje obuhvati. Može se pretpostaviti da će odgojni proces iz njih izvući dodatnu požrtvovanost i efikasnost davanja paleći u srcima ljudi odlučnost i hrabrost, kao što im daje i čisto vjerovanje (akidu) tako što je, bez novotarija, vratio u njen izvorni okvir.

On im daje i lijepo ponašanje bez izvještačenosti (ahlak), tako oživljavajući plemenita djela srca. Daje im i jasni fikh, naslanjajući ga na ispravne tekstove i govor većine pravnika i odbacujući anomalije. l, konačno, on im daje općenitu svijest, unoseći sklad između praktičnih vještina i običaja svih prisutnih zajednica i svih njihovih civilizacijskih vrijednosti. Jedno od naših nastojanja u vezi s time bio je i odabir knjige Medaridžus-Salikin, {Bejne Menazili Ijake Na‘budu Ve Ijake Neste‘in), koju smo prilagodili islamskoj omladini kao znak doprinosa razvoju odgojnog procesa i kao ono što je slijedilo iz djela Tehzib Serh el-Akide et-tahavijje (Prečišćeni komentar Tahavijeve akide).

Pravu vrijednost Medaridža zna samo onaj ko doseže njene deredže. Ova knjiga imama Ibnul-Kajjima je izuzetno djelo, djelo koje nosi obilnu korist, djelo izuzetnog jezičkog stila, djelo u kome su ponuđena precizna značenja i poruke imana, sa predivnim srčanim išaretima, kakvih nema u drugim knjigama. Čak se ni druge Ibnul-Kajjimove knjige ne mogu mjeriti sa ovom. Kao daje Imam ovo djelo pisao u svojim najplodnijim danima, tokom vrhunca čistote svoga života. Svaki reformator, pisac ili pjesnik jedanput se u životu uzdigne na stepen koji više ne doseže. Djelo Medaridž je rezultat promišljanja iz tih velikih dana u životu Ibnul-Kajjima. l sam nije uspio ostati na tom nivou kad je sažimao Medaridž u knjigu Tarikul-hidžretejn (Put dviju hidžri). Velika je razlika između stila i duhovnosti ovih dviju knjiga.

 

STEPENI PUTOVANJA… I VAGA UMJERENOSTI

Osnova koja je odredila redoslijed Ibnul-Kajjimovog izlaganja jest knjiga Menazilus-sa’irin, Ebu Ismaila Abdullaha ibn Muhammeda ibn Alije el-Ensarije el-Herevije el-Hanbelije es-Sufije, šejhul-islama, koji je preselio 481. godine po Hidžri. On je podijelio put kojim vjernik hodi ka Uzvišenom Allahu na stotinu stepeni, pristaništa ili stanica (menazil) – To su stanice za opskrbljivanje na bilo kojem dalekom putovanju, stajališta jedna iznad drugih, stepenice koje vode visinama, polazišta od kojih se kreće, a sve jedna iza druge slijede. Svakom stepenu je odredio značenje i definiciju koja priliči širokim masama muslimana (‘amme), zatim onu koja priliči odlični-cima i izabranicima (hassa) i, na kraju, onu koja priliči izabranicima izabranika (hassatul-hassa).

To ga je, doduše, primoralo na nepotrebnu izvještačenost u izrazu i značenju, što ne prihvata priroda imanske smirenosti. Ibnul-Kajjimu nije bio cilj slijediti šejha El-Herevija, niti to spada u naše ciljeve, ali je Ibnul-Kajjim uvidio da neki novatori šire pogreške u koje je zapao El-Herevi, kao i njegove ekstatične izjave i iluzije uzrokovane sufijskom orijentacijom, iako je u akaidu, fikhu i načinu putovanja ka Allahu općenito slijedio imama Ahmeda ibn Hanbela. Ibnul-Kajjim je ispravio sve greške i pojasnio iluzije. Njegove ispravke i pojašnjenja su ga odveli u opširnost punu srčanih obraćanja koja su korisnija i važnija od samih ispravki. Ova opširnost i srčana obraćanja su naš cilj zbog njihovih odgojnih vrjjednosti i na njima je težište ovog priređenog izdanja.

El-Herevi je bio jedan od najvećih imama ispravnih prethodnika (selefa), ali Allah je htio da niko osim Njega ne bude bezgriješan. Ibnul-Kajjim kaže: «Pisac (Menazila, tj. El-Herevi) silno je nastojao afirmirati Allahova imena i svojstva i o svakom pitanju je bio opre¬čan džehmijama. Napisao je knjigu El-Faruk, u kojoj je obuhvatio hadise i izreke ashaba i tabiina (esere) o Allahovim svojstvima kakva prije njega nije napisana. Na najljepši način je napisao i djelo Zemmul-kelami ve ehlihi. Napisao je i izuzetno djelo o temeljima vjere (usulud-dinu) u kome slijedi i potvrđuje pravac onih koji priznaju i afirmiraju Allahova imena i svojstva. On je sa džehmijama vodio znamenite polemike, u kojima ih je prekoravao, radi čega su se oni više puta kod vladara (halife) zalagali da bude pogubljen, ali Allah gaje sačuvao od njih.

Optuživali su ga da Allaha, dž.š., poredi s ljudima (tešbih) i određuje Mu oblik (tedžsim), kao što, inače, džehmijje i mu’tezilije lažno optužuju sljedbenike sunneta i hadisa, one koji samo posežu za riječima na koje upućuju Kur’an i sunnet. Ibnul-Kajjim je potvrdio da je El-Herevi čist od ,poređenja i poistovjećivanja Allaha, dž.š., sa stvorenjima (tešbih i temsil), što mu pripisuju njegovi neprijatelji džehmijje, čime, inače, optužuju sljedbenike hadisa. On je čist od džehmija intelektom, vjerom, stanjem i spoznajom.

U nekim El-Herevijinim riječima nalazimo potvrdu da je “šejh bio dobro upućen u nauku, sljedbenik ehli sunneta i stručnjak za ovu oblast”. Ibnul-Kajjimova pravičnost zadivljuje i zaslužuje naše poštovanje pošto je posjedovao dar umjerenosti koji mu je omogućio da usrdno žudi za time da se muslimani okoriste dobrom dobročinitelja koji, pored toga što ispravno radi, ponekad i griješi. On smatra da su netačnosti u koje je upao El-Herevi nastale zbog ekstatičnih izjava šetahat, za koje se nadamo da će biti oproštene i izbrisane nmoštvom dobrih djela, preplavljene potpunom iskrenošću, ispravnim postupanjem, jačinom ihlasa i čišćenjem tevhida od bilo čega drugog. A nepogrješivost nije zagarantirana nijednom čovjeku poslije Poslanika, a.s. Njegov život je najveći zagovornik El-Herevijeve ispravnosti, a njegovi stavovi su dokazi koji nas uvjeravaju u lijepo mišljenje o njemu. Ono u čemu je i pogriješio navodi na uvjerenje da je bio žrtva neutemeljenog interpretiranja te’vila. Šejhul-islam Ibn Tejmije, Allah mu se smilovao, za njega je govorio: “Djela su mu bolja od znanja”.

U svom jednom djelu Ibnul-Kajjim je rekao: “I istinu je rekao, Allah mu se smilovao. Njegov život, ispunjen naređivanjem dobra, a zabranjivanjem zla i džihad. protiv novatora ne ostavljaju na njemu prašine.  Poznati su i njegovi stavovi pomaganja Allahove vjere i Poslanika, a.s, a Allah je odbio da odjeću bezgrješnosti obuče iko osim Poslanika, a.s., koji je iskren i kome se vjeruje i koji nije govorio po svome hiru”. Dobro je da čitalac ne bude opterećen zamućenošću koja proističe iz spominjanja pogrešaka šejha El-Herevija i dovoljno mu je da slijedi Ibnul-Kajjima u njegovoj pravičnosti i postupanju prema pravilu poravnavanja između ispravnih postupaka ljudi islama i njihovih pogrešaka te između njihovog znanja i djela.

Čitaocu priliči da uputi dovu za El-Herevija i da kaže ono što je i Ibnul-Kajjim rekao: “Neka Allah nagradi šejhul-islama El-Herevija zbog njegovog truda! Neka mu uzvisi stepen! Neka ga nagradi najvrednijim nagradama i neka nas s njim sastavi u kući Svoje počasti!”

 

METOD OVOG IZDANJA

U ovom izdanju smo se potrudili da odstranimo iz Medaridža sve negativnosti koje su sprječavale čitaoca da srcem zaroni i sjedini se sa poučnim značenjima. El-Herevijeve pogreške i pokušaji novatora da ih istaknu natjerale su Ibnul-Kajjima da na mnogim mjestima naširoko pobija neispravno vjerovanje panteizma i razotkrije nesuvislost teorije o nepostojanju uzroka. Potrudili smo se da to – osim malog dijela – izbacimo zato što nema velike potrebe da se muslimani današnjice upoznaju sa svim argumentima protiv onih koji negiraju uzroke, pogotovo zato što je u međuvremenu sužen krug spominjanja toga vjerovanja jer je ova vrsta novatora gotovo iščezla u većini islamskog svijeta, ali su se novotarije pojavile u drugim oblicima. Medaridž će ostati uspravan kao munara koja će pomoći onima koji trebaju suzbijati sljedbenike panteizma, kao i onima koji negiraju uzroke, ako se već neko od njih pojavi.

Također sam izostavio i izvještačeni El-Herevijev govor, a ne samo njegove pogrešne izraze. Uvidio sam da je pogodno da malo-brojne El-Herevijeve riječi spojim sa Ibnul-Kajjimovim komentarima ne ograničavajući ih u zagradama, tako da ih, osim na nekoliko mjesta, čitalac gotovo ne može ni razlikovati. Ponekad sam njegove izraze zamijenio jasnijim ulažući svoj lični umni napor (idžtihad) želeći upotpuniti korist i izbjeći presijecanje misli. Ne vidim u tome ništa loše, jer svako ko želi vidjeti izdvojene El-Herevijeve riječi može pogledati original i naći ih potpune. Istim mjerilom sam se vodio i kad su u pitanju glose koje je dodao šejh Muhammed Hamid el-Fekki, Allah mu se smilovao, kad je obavio redakturu ovoga djela. Mnoge glose sam izostavio zato što se značenja ponavljaju ili zato što su njegovi izrazi grubi i kritika oštra, a ostavio sam ono što je potrebno i korisno. Njegove riječi iz glosa sam, bez odvajanja, smjestio na podesna mjesta između Ibnul- Kajjimovih riječi.

Također sam, ukoliko nisu neophodne, izostavio fikhske rasprave u koje se upuštao Ibnul-Kajjim. Ove rasprave nekad prelaze i deset stranica, pa – iako obiluju nebrojenim korisnim – ipak ne spadaju u osnovnu temu ove knjige. Izostavio sam i jezičke rasprave, mnoge stihove, arhaične izraze koji više nisu u opticaju, sufijske termine koji nisu jasni, slabe hadise i predaje sljedbenika objavljenih knjiga (israilijjate), riječi koje se pripisuju nepouzdanim asketama, ponovljene misli i stepene za koje je El-Herevi smatrao da spadaju u stepene imana, a nemaju potvrdu u šerijatskim tekstovima ili u praktičnim šerijatskim normama ponašanja ljudi iz prvih generacija islama (adabus-selej).

Nekad sam pojedine redove izbacio samo da bih skratio ono što je preopširno, kao i rečenice za koje sam, svojim osjećajem i iz pra-kse, smatrao da je ispravno da budu izbačene. Također sam izostavio i Ibnul-Kajjimove stihove, pošto u toj disciplini nije bio posebno nadaren i zato što se u većini stihova koje je naveo osjeća hladnoća ritma. Jedina negativnost koju nisam mogao odstraniti jest činjenica da je Ibnul-Kajjim bio prinuđen koristiti El-Herevijevu upotrebu važnih sufijskih termina, kao što su salik (putnik ka Allahu), murid (onaj koji želi Allahovo zadovoljstvo), hal (stanje), mekam (stanica) i sl. U tim terminima nisam vidio probleme samim tim što se za njih ne veže pogrešno značenje. Ovo je ispravna knjiga, napisana stilom učenjaka hadisa. Značenja u njoj su vezana uz termine iz čijih općenitih značenja razumijemo ispravno značenje koje tekst (šerijat) ne negira, iako im neki daju posebna značenja.

Spomenutoj negativnosti se priključuje i to što hadise nismo stručno obradili i pronašli u izvorima i što ih nismo spomenuli sa njihovim prenosiocima (ravijama), jer smo požurili sa izdavanjem knjige zbog njene koristi. Međutim, u prilog našoj odbrani ide to što su većina tih hadisa vjerodostojni i poznati i lahko ih je pronaći u Sahihima (Buhari i Muslim), četiri Sunena i Ahmedovom Musnedu, a i sam Ibnul-Kajjim na mnogim mjestima ukazuje da su ti hadisi vjerodostojni ili dobri.

Nasuprot ovim propustima, između nekih pasusa sam dodao podnaslove, izabirajući najljepše izraze koji odgovaraju kontekstu. Ovaj dodatak smatram važnim zato što budi stalnu pažnju čitalaca, ističe značenja i doprinosi jasnoći. Ova jasnoća je povećana time što sam pristupio nekim inverzijama i prebacivanjima s jednog na drugo mjesto, iz jednog dijela u drugi. Slična značenja sam sabrao na isto mjesto. Svakako, jasnoću je povećalo i to što sam posebno i skladno izdvojio poglavlja i stepene (menazil), numerirao ih i pregledno im odredio redoslijed. I, tako, smatram da je knjiga Medaridžus-salikin, čija je kompozicija bila komplicirana, ovim priređivanjem i ovakvim ustrojstvom postala lahka za iščitavanje, jednostavna i dopadljiva. Time je postala pogodna da je ponudim i predložim da bude udžbenik za nastavni predmet islamski ahlak, kao i dodatna literatura za nastavni predmet akaid. Ova knjiga se može izučavati i na šerijatskim fakultetima i vjerskim institutima, kao i u svim školama i ministarstvima odgoja i obrazovanja.

Ova knjiga je glavni izvor, obilna pritoka i ispomoć svakom vaizu, hatibu i imamu. Ona može predstavljati i odgojni program svim mladićima i djevojkama koji pozivaju u islam. Knjiga sada, ovako priređena, spada u najljepšu literaturu koja se može čitati prijateljima ili na sijelima, u kućama uglednih ljudi u gradovima ili pri susreti ma i razgovorima u seoskim kućama.Posebno predlažem onima koji pozivaju u islam da je stalno čitaju i da napamet nauče redove sa dokazima iz Kur’ana i hadisa. Jer, ako tako postupe, osposobit će se i uzvisiti na najviše vaiskoha- tibske stepene. Njihov uticaj na druge, dostavljanje poruke islama i uvjerljivosti bit će izuzetno snažni.

 

SLAST ČISTOTE ARAPSKOGA JEZIKA

Prijevod ove knjige na druge jezike mogao bi biti izuzetno koristan projekt, kojim će se prenijeti ova bitna, temeljna značenja onima koji ne znaju arapski jezik. Međutim, oni se ipak neće moći naslađivati onoliko kao što to mogu oni koji ovo djelo čitaju u originalu. Jer, nemoguće je na bilo koji jezik prenijeti ovaj izuzetni stil koji izvire iz kur’anskog arapskog jezika a da ne izgubi svoj sjaj. El- Herevi je uistinu bio pravi umjetnik u biranju izraza, kao što je i Ibnul-Kajjim bio zaronjen u najveće imanske dubine kad je pisao ovaj komentar, pa su njegove riječi lahke, lijepe i izuzetne slasti i ne mogu se prevesti u punom sjaju. Takav je slučaj i sa mnogim drugim knjigama, pa bi se muslimani koji nisu Arapi trebali potruditi da usavrše arapski jezik da bi bili u mogućnosti razumjeti značenja i dosegnuti slast koju ne mogu osjetiti samo kroz prijevode.

 

PRIGOVARANJE, ALI …

Neki će se, vjerovatno, suprotstaviti i kritizirati način na koji sam priredio ovo vrijedno djelo i iznositi dokaze iz uobičajene prakse koju slijede ljudi koji priređuju skraćena i ispravljena izdanja ili rukovodeći se logikom svoga ushita u suprotstavljanju novatorima. Međutim, moje iskustvo u odgoju ne dopušta mi da odustanem od uvjerenja da je obim knjige koji sam izabrao u ovom obliku i pripremi mnogo više korisniji islamskoj omladini nego potpuni tekst originala. Broj onih koji će razumjeti ovo izdanje višestruko je veći od onih koji bi mogli razumjeti original.

Pored toga, u ovim redovima će naći veću slast i lahkoću te mirnu predanost koja mekša srca, što ne bi našli u originalu, gdje se izlažu rasprave sa filozofima i novotarima ili gdje je govor isprekidan onim što je sporedno, digresijama, glosama i odvojenošću El- Herevijevih riječi od Ibnul-Kajjimovog komentara. Ne odobravam da takva praksa bude prepreka da ovo izdanje Medaridža ne predstavlja ispravnu odgojnu literaturu u rukama naše islamske omladine. Oni koji priređuju knjige trude se da sažetijim izrazima sačuvaju sva značenja i misli iz originala. Mi to nismo htjeli nego nam je cilj da  što više pomognemo omladini u čišćenju i oživljavanju njihovih srca ahlakom imana. Nismo ih htjeli uznemiriti spominjanjem novotarija i dokaza protiv njih. Većini tih novotarija gotovo da ne nalazimo sljedbenike, osim u vrlo maloj mjeri i u pojedinim krugovima. To nam je omogućilo da poštedimo sluh omladine od te zbrke koju razotkriva Ibnul-Kajjim i da učinimo da njihova srca ostanu u slasti podsjećanja i opominjanja, bez rasprava koje donose tjeskobu.

Ko se slaže sa ovim našim načinom priređivanja knjige, on se, ustvari, slaže sa nama u iskustvu odgoja. Onome, pak, koji ne prihvata i zamjera nam što smo nešto izbacili iz originala, a nešto promijenili, preporučujemo da ovo izdanje smatra zasebnom knjigom, čiji je jedini izvor, svakako, Medaridž. Ne želimo da forma prevlada korist. Nije bitno da čuvamo Ibnul-Kajjimov ugled tako što ćemo zasebno izdvojiti njegove komentare, a niti El-Herevijev ugled tako što ćemo izdvojiti njegove izraze, jer su im ugled i dostojanstvo već sačuvani u kompletnom Medaridžu. Bitno je da odgajatelju i učeniku ponudimo uređenu odgojnu građu koja će im pripomoći da se razmekšaju srca i očiste duše. Da sam ovakvo izdanje priredio za knjigu koja je u rukopisu, koja nije objavljena, onda bi kritika bila na mjestu. Međutim, sve što sam uradio je to da sam izabrao model iz već štampane knjige, koju svako može s lahkoćom pronaći i čitati u originalu.

 

SELEFIJA I SUFIJA U ISTO VRIJEME

Ova knjiga će, inšallah, biti zbornik koji će objediniti srca muslimana različitih po osjećanjima i ukusima, pošto su u njoj objedinjena selefijska mišljenja i konstatacije prokomentirana sufijskim jezikom. Nemoj žuriti, čitaoče, pa negodovati što nismo iz knjige odstranili sufijsku terminologiju, jer će pažljiv čitalac ove izuzetno vrijedne knjige uočiti, kao što smo i mi uočili, da je ovo jedno od najboljih djela koje je ponudila selefijska škola i da nije moguće prenijeti.ono što je u njoj ponudio Ibnul-Kajjim ukoliko njegov stil ogolimo izostavljanjem sufijske terminologije.

Stoga, nismo vidjeli ništa loše u tome što je on oponašao stil šejhul-islama El-Herevija sve dok je Ibnul-Kajjim uspješan i sa ispravnom mjerom, kao što je to i u ostalim svojim knjigama kad je u pitanju objašnjenje besmisla novotarija, poređenja Allahovih svojstava sa svojstvima ljudi (temsil), racionalno alegorjjsko tumačenje Njegovih atributa te’vil i negiranja nekih Njegovih atributa (ta‘til). Na kraju, obuzima me osjećaj da me Uzvišeni Allah počastio velikim dobrom kad me nadahnuo da svojoj braći, pregaocima na polju islama, i općenito svim vjernicima prezentiram ovako priređen Medimdž i da nadzirem njegovo objavljivanje i distribuiranje, a godinama i prije štampanja podsticao sam ih na njegovo iščitavanje.

Tako sam njihovo vrijeme ispunio onim što je korisno i ozbiljnim mislima. Njihove jezike sam privikavao da izgovaraju blage i poučne riječi koje razmekšavaju srca. Time sam poprilično suzio prilaze doticanju loše misli (vesvese) i spriječio da sa jezika potiču šejtanske riječi. To je blagodat na kojoj treba biti zahvalan i dobro djelo na koje me je Allah uputio i radi kojeg imam pravo svoje srce ispuniti veseljem. Molim svakoga ko se okoristi ovim izdanjem knjige da što više za mene traži od Allaha oprost kao protuuslugu što sam mu pripremio put kojim će naći pribježište kod Uzvišenog Allaha. Isto tako, molim ga da se zahvali Ministarstvu pravde, islamskih pitanja i vakufa Ujedinjenih Arapskih Emirata na obilježa-vanju nastupanja mubarek 15. hidžretskog stoljeća, na naporu u sudjelovanju na pripremanju puta za putnike ka Allahu (salikun) štampanjem prvog izdanja ovog uvoda za stepene imana (medaridžul-iman).

 

Zahvalnost je uvijek najbolji put koji vodi poniznosti, skromnosti i skrušenosti.
I uvijek iznova i stalno, zahvaljujemo se Gospodaru, Blagom, Milosnom.
Abdul-Mun‘im Salih el-‘Alijj el-‘Izzi,
ekspert za islamska pitanja pri Ministarstvu pravde, islamskih pitanja i vakufa Ujedinjenih Arapskih Emirata
Muharrem 1402. g. po Hidžri

 

Iz predgovora knjige: “Stepeni duhovnog uzdizanja”

Prijevod: Nedžad Ćeman, Rasim Brković, Senad Ćeman

Redaktura prijevoda: dr. Džemaludin Latić, mr. Muhamed Mehanović, Abdulvaris Ribo, Amel Sarajlić

Lektor: Isnam Taljić

Izdavač: prof. Ali Amish, Sarajevo 2005.

Tvrdi uvez, 557. str, 

Knjigu možeti naručiti na e-mail [email protected] cijena 20KM

Akos.bA

 

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top