Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Liderstvo i menadžment > I veliki ljudi su pravili greške ne odustaj zbog toga

I veliki ljudi su pravili greške ne odustaj zbog toga

„Svaki sin Ademov je griješnik, a najbolji griješnici su oni koji se kaju.” (Sunen Tirmizi)

Jedna stvar koja ljude spriječava od otkrivanja njihovih potencijala, jeste strah od neuspjeha. Mnogi ljudi su paralizovani zbog straha od toga da ne naprave grešku. Imamo to čudno ubjeđenje da, ako nismo savršeni, niko nas neće voljeti, što je pogrešno. Prije nego sam napisao ovo poglavlje, pola sata sam buljio u ekran u nemogućnosti da bilo šta napišem. Kopao sam po svojoj glavi i traži razlog zbog čega ne mogu da pišem, a zatim sam opet pogledao u naslov i to me je probudilo. Bojao sam se da to što napišem neće biti vrijedno čitanja. Na kraju, pa ja ne mogu sve znati i ograničen sam tako da neminovno pravim greške. To je ono što mi nazivamo zamkom perfeksionizma. Ideja o tome da ako ne mogu nešto savršeno da uradim, ne bi to trebao nikako raditi. Čim sa uvidio u čemu je problem, počeo sam tipkati i govoriti sebi “Pa šta ako nije savršeno, ipak će biti korisno i uvijek to mogu prepraviti kasnije.” Čak i nakon toliko godina, taj isti strah me koči i sputava od pisanja. Tokom dvije godine sam vrlo malo napisao, jer sam gledajući u moje tekstove razmišljao kako oni nisu vrijedni čitanja. Težio sam perfekcionizmu i nisam primjetio da perfekcija nije dostižna ljudima. Tek kada sam se rješio te želje za perfekcionizmom, ideja za knjige je počela da teče i karijera mene kao pisca je krenula.

Pogledaj u svoj život, vjerovatno ćeš na mnogo polja uočiti kako te želja za perfekcionizmom spriječava da pišeš. Na primjer, većina ljudi se pribojava javnog govora, jer smatraju da ne mogu održati govor savršeno. Stvarnost je takva da, ako dobro pogledamo, ne postoji nešto što se zove “savršeni govornik”. Svaki govornik kojem se diviš ima nedostataka i grešaka i povremeno kaže riječi na nepriličan način. Ali zato što su oni ostavili tu težnju za savršenstvom, u stanju su da to urade. Ostavljanjem želje za savršenstvom nije stvar imanja niskih ciljeva. Vaš cilj je, ustvari, da budete najbolji što možete, a ne savršeni. Često puta se, tokom bračnih savijetovanja, suočavamo sa problemom žene koja ne želi da se dotjerava za svog muža, jer smatra da njeno tijelo nije savršeno. Ona puno obraća pažnju na strije i nedostatke na njenom tijelu i to ubija njeno samopouzdanje što u konačnici vodi ka lošem intimnom odnosu. Ono što ta žena propusta da shvati, jeste to da njen muž ne želi da ona bude savršena. On nju voli onakvom kakva ona jeste i jednostavno želi da se ona odjeva najbolje što može. Ako se ona odjene najbolje što zna i može, on će biti zadivljen i uhvaćen u ono što on vidi, tako da on čak ni ne uočava nedostatke zbog kojih se ona toliko brine. Ne radi se tu o perfekciji, već se radi o tome da budeš najbolji što možeš. Muževi imaju slična iskustva kada je u pitanju romantika. Većina muškaraca se plaši da ne počini grešku kada nastoje biti romantični, tako da uopće ni ne pokušavaju da to postignu. Oni se toliko plaše da se njihovim suprugama neće dopasti njihovi komplimenti i pohvale, tako da ne ulažu nikakav napor u tom pogledu. Međutim, jednom kada pustite želju za savršenstvom, otkrit ćete da su vaše supruge jednostavno sretne zbog toga što mislite o njima i što trošite vaš novac na njih. Čak i onda kada poklon nije savršen ili kada je kompliment otrcan, bit će dirnuta time jer si pokušao.

Ta želja za savršenstvom nas guši i ako želim ostvariti samopouzdanje, moramo se toga rješiti. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Svaki sin Ademov je griješnik, a najbolji griješnici su oni koji se kaju.” (Sunen Tirmizi)

To znači da čak ni u našoj duhovnosti nismo u stanju ostvariti savrešnstvo i bezgriješnost. Međutim, Allah ne traži bezgriješnost od nas da bi nas uveo u Džennet. On želi da dajemo sve od sebe i trudimo se, unatoč nedostacima i grijesima. Ta želja za perfekcionizmom je, ustvari, šejtanova zamka, kako bi učinio da se razočaramo u pogledu Allahove milosti. Neki ljudi postanu toliko depresivni u pogledu njihovih grešaka i grijeha, do te mjere da na kraju odustanu i ne trude se da budu dobri, a to znači da su pustili šejtanu da ih pobjedi. Da su samo nastavili pokušavati i davati sve od sebe, Allah bi im oprostio njihove grijehe i uveo ih u Džennet. Slijedeći put kada budeš učio Kur'an, obrati pažnju na opis vjernika koji će ući u Džennet. Oni se nikada ne opisuju kao savršeni, već su opisani kao oni koji se kaju, oni koji se kore i osjećaju krivicu za svoje grijehe, oni koji traže oprost i oni kojima će Allah oprosititi. Svi ti opisi pokazuju nedostatak savršenstva i postojanje mahana i grijeha. Jedan od sastavnih dijelova samopouzdanja je i to da prihvatiš sebe kao ljudsko biće koje pravi greške. Ne možemo dopustiti da nas strah od toga da li ćemo napraviti pogrešku, spriječi u tome da dajemo najbolje od sebe. Stvarnost je takva da ćemo na putu ka Džennetu, neminovno praviti greške. Ali bolje je spotačinjati se na tom putu i ostati na njemu, nego odustati. Barem ćemo spotačinjući se ali uporno nastavljajući, na kraju doći do našeg odredišta. Ali ako odustanemo, nećemo to dostići. Ako pogledate u historiju, vidjet ćete da su veliki ljudi pravili greške. Adem je kušao plod sa zabranjenog stabla, ali se pokajao, Junus je napustio svoj narod i progutala ga je riba u čijoj utrobi se on pokajao, čak je i Poslanik Muhammed, a.s., pravi greške. Postoji mnogo priča u vezi ovoga i ponekad su te greške tako opake da su uzrokovale građanski rat među ljudima. Ali ipak su na kraju oni ostali najbolji ljudi jer su se izdigli iznad njihovih grešaka i nastojali biti najbolji što mogu. Kada znamo da su i najveći ljudi griješili, to nas osnažuje i povezuje nas s njima, pomaže nam da se reflektujemo na njihove priče i crpimo snagu i samopouzdanje iz toga kako su se oni nosili sa pogreškama.

Pravljenje grešaka je nešto što moramo prihvatiti kao sastavni dio života. Svi mi činimo greške na našem putu ka Džennetu, ali i tokom nastojanja da ostvarimo naše ovosvijetske ciljeve. Mi smo samo ljudska bića i što prije prihvatimo taj dio naše ljudskosti, prije ćemo ostvariti samopouzdanje u nastojanju da budemo najbolji što možemo.

Ismal Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“

Za Akos.ba preveo Mr. Fahrudin Vojić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top