Hutba reisu-l-uleme na temeljima Aladže: Aladža je novi početak za sve

Sarajevo, 31. maj 2013. (MINA) – Na temeljima Aladža džamije u Foči, danas će prvi put nakon rata biti klanjana džuma namaz.

Džumu namaz će imamiti muftija goraždanski Hamed ef. Efendić.Muftija Efendić će pročitati hutbu Reisu-l-uleme koju on, zbog odlaska u Saudijsku Arabiju, nije bio u porilici da lično uputi danas u Foči, na temeljima Aladža džamije.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića:

– Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

On nas poziva:

„Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome.“ (Al-Džinn, 18.)

Danas, 21. redžeba 1434. godine, klanjamo džumu-namaz u Foči, na temeljima Aladže džamije, toga, neko vrijeme zagubljenog, pa pronađenog, dragulja, monumenta čija je ljepota nedostižna.

Prilične su danas poruke Kur’ana Časnog:

„Allahove kuće gradi onaj koji u Allaha i Ahiret vjeruje, koji namaz (molitvu) obavlja i zekat (milostinju) daje i koji se, osim Allaha, drugog ne boji.“

„Džamije su Allaha radi, i ne molite se pored Allaha, nikome.“ (Al-Džinn,18.)

„Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu.“ (Al-Tahrim,11.)

Vjerovjesnik Muhammed, a.s., u predaji koja je do nas dospjela, slikovito opisuje naš život: „Dunjaluk je ahiretska njiva. Ko na njemu posije dobro – ubrat će sreću, a ko posije zlo – ubrat će kajanje.“(merfuan).

Ovih poruka se držao graditelj Aladže Hasan Nazir, sluga pokoran Gospodaru svjetova, svjestan veličine ovih riječi i Gospodarevih obećanja. I on je, možda na istome ovom mjestu, u stoljeću puno smirenijem od našega, u okruženju puno mirnijem od našeg, sanjao o ljepotama dobra koje će podići baš ovdje, o plodovima toga dobra i na onome svijetu. Nije, sigurni smo, Hasan Nazir, u dobroti svoga nauma, mogao zamisliti da će biti i onih koji će, u ovom prekrasnom prirodnom okruženju, sijati zlo.

Dok obavljamo namaz na temeljima Aladže, u tišini njena harema, pod nebeskom kupolom, slušamo kako Ćehotina, njena nerazdvojna druga, kazuje dugu priču o njenoj ljepoti i dobroti njenog hajr-sahibije. U toj priči se nižu jedna za drugom mehke riječi o dobrim našim prethodnicima, o muslimanima koji su se stoljećima u njoj molili Milostivom Allahu i divili njenoj ljepoti. No, tu melodiju dobra prekidaju strašni zvuci svjedočanstava o tjeskobi zavidnika, koji nisu mogli podnijeti njenu ljepotu.

Aladža nam, i danas kada je nema, govori o bogatstvu i dobroti graditeljskog duha i bijedi i zlobi njenih rušitelja. Ona je ogledalo, u kojem se zrcale dvije suprotnosti, koje stoje jedna naspram druge – dobro i zlo, dobro djelo i grijeh.

S ovog mjesta, s temelja Aladže, čini se razvidnijom i misao da se i pomoću zla može sagledati dobro i da se u grijehu može sagledati vlastito spasenje. Jer, Uzvišeni Allah kaže: „Dobro i zlo nisu isto.“

„Tako mi duše i Onoga koji je potpunom stvori, pa joj je put dobra i zla shvatljivim učini, uspjet će onaj ko je očisti, a ko je uprlja taj će stradati!“ (Al-Shams, 7-10.)

Aladža je čistilište. Na mjestu njezina uspravljanja i stoljetnog stajanja mogu se okajati grijesi, počinjeni u ime i za račun ljudskog zla. Na ovom mjestu se mogu očistiti ljudske duše, zaprljane grijehom.

Obnova Aladže nije samo obnova džamije. Ona je mnogo više od toga. Aladža je novi početak za sve nas, za muslimane i hrišćane, za Bošnjake i Srbe. Ona govori o nama, ovakvima kakvi jesmo. U njoj se zrcali naša duša,  čista i lijepa, ali i ukaljana i grješna, bez laži i obmana.

Ovo prazno mjesto Aladže načinilo je i velike praznine u dušama, čak i rušitelja. I kada su je porušili, nisu prestajali dolaziti i kradom bacati poglede, prestrašeni prazninom koju su napravili, a na to nagnani zlobom i zavišću prema njenoj neprolaznoj ljepoti.

No, dolaze novi ljudi i ponovo će je podići kao svoju, jednako zaljubljeni u njenu čistotu. I molitve će ponovo izroniti iz voda  Ćehotine, gdje su se skrile samo za čas od nasilja silnika. Tako će Aladža okajati njihove grijehe, jer ih oni nisu kadri sami okajati.

Braćo i sestre!

Vjera nas uči o neprolaznosti dobrih djela i onda kada njihova materijalna strana iščezne. Također, vjera nas uči i o tome da ćemo polagati račune i onda kada cijeli svijet iščezne.

Oni koji vjeruju u Ahiret i Dan kada će Allah suditi ljudima iza sebe ostavljaju hajrate, da im služe. Islam nas uči da je Bog lijep i da voli ljepotu, a Njemu se uzdiže samo dobro djelo. Hrđava djela će ostati prizemna i u prah pretvorena.

Neimar Aladže Hasan Nazir vjerovao je u Allaha, činio dobro i imao povjerenja u ljude. Iza sebe je ostavio vakuf kao poticaj vjeri i ljudskoj dobroti. Njegovoj vjeri svjedočili smo stoljećima, a danas je naša na ispitu.

Obnavljajući Aladžu, mi obnavljamo i Hasanovu vjeru u nama. Mi danas obnavljamo i dobro i povjerenje u ovome gradu; nadu da je ljudsko dostojanstvo moguće održati, ako ga svi podjednako želimo. Ponovo kličemo da je Bog najveći. U Njegovom imenu je i naša veličina.

Braćo i sestre.

Islam nas uči da je svaki čovjek svoj iskupitelj i da on sam nosi sve mogućnosti duhovnog uspjeha, ali i promašaja u vlastitom srcu. Allah kaže:

„U njegovu korist će biti što god dobra uradi, a protiv njega što god zla uradi.“ (Al-Baqarah, 286).

Na ovaj način islam, bez obzira na to što ljudi o tome mislili, bili muslimani ili nemuslimani, pruža trajnu mogućnost ponovnog oživljavanja povjerenja među ljudima i nakon teških zločina koji su počinjeni.

Ali, ovo je i opomena da društvo koje zahvati moralna bolest, proizvodi zločince koji čine zločine. Trajna uloga svih nas, koji u sebi nosimo vrijednosti vjere kojima smo poučeni preko Vjerovjesnika, a.s., jeste da liječimo teške moralne bolesti u našim zajednicama.

Ovdje, na temeljima Aladže u Foči, na mjestu zločina koji su počinjeni prema muslimanima i našem nasljeđu, jasno uviđamo koliko teške bolesti mogu donijeti veliko zlo i kakve zločince mogu proizvesti. Samo ako ponovo zadobijemo svoje izgubljeno povjerenje, a to je moguće priznanjem i osudom zla koje je počinjeno, možemo očekivati da ćemo iznova krenuti naprijed.

Sada zajedno treba da se okrenemo Aladži i onome što možemo zajedno učiniti da teške posljedice zla saniramo. Hrišćani treba da pomognu muslimanima da ponovo sagrade svoju zajednicu, a muslimani hrišćanima da idu putem dobra i prema Božijem svjetlu s kojim je došao Isa, a.s. Treba da promijenimo naš odnos prema drugome, tako što ćemo u njemu gledati vlastitu sudbinu, jer smo jedni drugima emanet na ovom svijetu.

Braćo i sestre!

Obnova Aladže je novi početak i nova prilika koju nam Svevišnji Bog daruje. Uhvatimo tu  priliku zajedno. Pomozimo jedni drugima, i kao ljudi i kao komšije. Povratimo vjeru u ljudsko dobro i dostojanstvo, bez kojih naše društvo neće moći opstati.

Pozivam i muslimane i hrišćane da, s vjerom u jednog Boga Koji je govorio i jednima i drugima, budu jedni drugima prijatelji i zalog ispunjenja vjere. Pozivam muslimane da, koliko god više mogu, podrže svojim dobrima obnovu ove džamije, kao i komšije hrišćane da nam se pridruže.

Milostivi Bože, pomozi nam u našoj namjeri da obnovimo kuću molitve u kojoj će se slaviti Tvoje ime i buditi dobro na radost svih dobrih ljudi. Daj nam snage da dobro Tvoje riječi bude uže našeg spasa: da volimo bliže svoje i da budemo pravedni kada sudimo. Neka nam srca budu ispunjena iskrenom vjerom u Tebe i Tvoju milost. Daj nam razboritost u našem postupanju i učvrsti nam korake na putu dobra.

Amin!

(akos.ba/rijaset.ba)