Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Bitka na Bedru nas uči.

Prije nego što bilo šta kažem na zadatu temu molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne da se tenzije između Saudijske Arabije i Katara riješe što prije i da iz toga svi muslimanski vladari izvuku pouke i nikada sebi ne dozvole da bespotrebno međusobno troše energiju i jedni drugima prijete i prekidaju diplomatske odnose, puštajući u isto vrijeme Cioniste da na njihove oči, tu u njihovu komšiluku uzurpiraju nove palestinske teritorije i ubijaju i ponižavaju našu braću i sestre u Palestini, ali puštajući i Baššarov zločinački režim da i dalje uništava Siriju i unesrećuje dobri sirijski narod!

Prva i najvažnija bitka u historiji islama je bila 17. ramazana 2. godine po Hidžri, kada se na Bedru, 135 kilometara od Medine suočilo 317 ashaba od kojih je bilo 82 muhadžira protiv tri puta brojnijih mušrika, kojih je bilo oko hiljadu. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 16. ramazana druge godine po Hidžri sa ashabima dolazi na Bedr, nakon čega lično sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, ide u izviđanje. Tom prilikom dobija određene informacije od jednog starca na kojeg su naišli. Uveče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, šalje u dodatno izviđanje trojicu vojskovođa, muhadžira: Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, Zubejra ibn Avvama, radijallahu anhu, i Sa’da ibn Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, koji su priveli dvojicu dječaka dok su točili vodu za Mekelije. Od njih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dobio nove značajne  informacije.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odlučuje da zauzme položaj, koji po mišljenju Hababa ibn Munzira, radijallahu anhu, nije pogodan, te predlaže da se krene još naprijed, zatrpa najbliži bunar spram Mekelija a potom iskopa kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Njegov prijedlog je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio kao razumno rješenje.

Sa’d bin Muaz, radijallahu anhu, predlaže da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obilazi mjesto buduće borbe i govori: »Ovdje će inša-Allah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.« Ostatak noći je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi. Uveče je Allah, subhanehu ve te’ala, učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima.

Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza, radijallahu anhu, ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi, radijallahu anhuma, te Abdullah ibn Revvaha, radijallahu anhu. Kurejšije se ne složiše s time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da im odredi one koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: »Ustani Ebu Ubejde! I ti Hamza! I ti Alija!« Hamza i Alija, radijallahu anhuma, su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ebu Ubejde, radijallahu anhu, bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ebu Ubejde, radijallahu anhu, je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili teško pogođeni smrću trojice najhrabrija borca i prije početka pravog obračuna.

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu:

اَلَّلهُمَّ أَنْجِزْ لِي مَا وَعَدْتَنِي اَلَّلهُمَّ إِنْ تُهْلَكُ هَذِهِ الْعِصَابَةُ مِنْ أَهْلِ الْإِسْلَامِ فَلَا تُعْبَدُ فِي الْأَرْضِ أَبَدًا

Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, dželle še’nuhu, da mu je spao ogrtač s’ ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, radijallahu anhu, podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: »Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je obećao!« Allah, dželle še’nuhu, šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori Ebu Bekru Es-Siddiku, radijallahu anhu: »Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest! Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.« Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: »Lica vam se unakazila!« Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

            Iblis, la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao s’ bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: »Vi ne znate ono što ja znam!« Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije bitke ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, rekao je: »Ovo je faraon ovog naroda!«

Na Bedru je šehadet postiglo 14 ashaba (6 muhadžira i 8 ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset, a sedamdeset ih je bilo zarobljeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se svi mušrici zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra.

Zabilježen je human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: a) otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), b) podučavanjem čitanju i pisanju 10 muslimana, c) dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.

Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:

1. Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Gospodara vjeruju, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet sure El-Bekare:كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللّهِ وَاللّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ … Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine.
2. Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni treba uvažiti prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je slučaj Hababa, koji predlaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da promijeni položaj ako mu to nije vahj. (Koliko je naših komandanata bilo spremno poslušati svoje podređene?!)
3. Dova Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć, nakon što se preduzelo sve što se može preduzeti od ratne taktike.
4. Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide – u vjerskom i političkom smislu – kao što je to uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
5. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ashabima dijeli težinu puta korišteći jednu devu sa još dvojicom ashaba. (Gdje smo mi u tome? Dok je vojska pješačila satima, veliki broj nas se vozio udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih su prolazili!)
6. Šura – savjetovanje sa borcima.
7. Lično izviđanje od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prikupljanje informacija.
8. Slanje dodatne izvidnice.
9. Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija, radijallahu anhum, među kojima su bila dvojica braće. (Da li bi mi kao ensarije, pomagači – domaći bili spremni za sličnu stvar ili smo bili spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?)
10. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon primjedbe mušrika za dvoboj određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu, radijallahu anhu, (amidžu) i Aliju, radijallahu anhu, (amidžića), iz čega imamo pouku da se svoji bližnji ne smiju štedjeti. (Radi usporedbe, zapitajmo se: Gdje su u toku oružane egresije bile naše amidže, amidžići, daidže, daidžići i sl.?)
11. Kažnjavanje ratnih zločinaca za zlodjela koja su učinili.
12. Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan od tri načina.
13. Podjela ratnog plijena…

Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za samo trinaest mjeseci doživjeli Uhud, koji označava pobjedu pretvorenu u poraz radi neizvršenja datog im zadatka. Neka sve naše borbe budu Bedr i Feth!

Allahu, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Kašmiru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Zločince kazni zasluženom kaznom još na ovome svijetu, ostavi ih bez potomstva, kao što su to oni činili nama i učini ih ibretom za one koji pameti imaju! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svojim nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Nezim ef Halilović Muderris

Džamija Kralj Fahd Sarajevo

9.6.2017.