Humor s aspekta pedagogije, psihologije i islama

Piše: Mr Emina Selimović- Ašćerić

Prema različitim autorima postoje različite klasifikacije odbrambenih mehanizama kojima pribjegavamo kako bismo adekvatno ili pak neadekvatno odgovorili na izazov.

Za razliku od nezrelog odbrambenog mehanizma kao što je na primjer , poricanje stvarnosti (time i emocija , misaonih i ponašajnih procesa naspram iste ) za razliku od bježanja u šeme na koje smo navikli, humor možemo svrstati u zreli odbrambeni mehanizam , kako navodi Jadranka Kulenović – Đapo (2015) tvrdeći da mehanizmi koji su u osnovi humora, zapravo dovode do naglog reduciranja napetosti čime se povećava količina psihičke energije koja je do tada bila angažirana na kontrolu ovih impulsa.

Humorom pomažemo sebi da lakše prihvatimo realnost tako što se, kako bi to Critchley(2007)rekao – ponašamo prema sebi kao dijete iz perspektive odraslog , gledamo svoj djetinjasti umanjeni ego iz ugla velikog, odraslog superega. (Kulenović-Đapo, 2015) .

Izvor: Jadranka Kulenović – Đapo, “Psihološki mehanizmi odbrane” 2015

Na izražen humor za vrijeme korona virusa možemo gledati kao na pokušaj samorelaksacije. Znamo da smiješenje smanjuje nivoe hormona stresa, povećava nivo endorfina (neurotransmitera koji se proizvodi u mozgu, smanjuje bol,poznat i po tome što može da izazove i euforiju, zovu ga i “hormonom sreće” ) . Smiješenje pospješuje protok krvi do srca , povećava broj prirodnih ćelija koje ubijaju viruse i čini nas otpornijim na bolesti popravlja raspoloženje i psihičko stanje , te učvršćuje veze među ljudima (Stiffelman, 2015 ) . Na humor prilikom izazovnih situacija možemo gledati kao na pozitivnu karakteristiku, pokušaj da se sagledaju i vrijednosti, prilike i snage tokom navedenog izazova, i time skuplja energija za adekvatan odgovor na trenutne i buduće izazove, frustraciju, i zadatke koji slijede. Humor olakšava procese učenja i pamćenja. Humor može biti i znak izraženih sposobnosti učenja, intelektualnog kapaciteta, socijalnih vještina i emocionalne pismenosti, pod uslovom da je jasno razgraničen od onoga što zovemo „bullying“ ili psihičko maltretiranje drugog.

U islamskom pedagoškom kontekstu, možemo se sjetiti da je poslanik Muhammed, alejhisselam šaleći se govorio samo istinu, navodimo i predaju koju prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, u kojoj je kazao: “Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, ti se sa nama znaš i našaliti?’, a on im odgovori: ‘Da, s tim da ja uvijek govorim istinu.’”

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je bio jedan beduin koji se zvao Zahir i da je često Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na poklon davao neke stvari iz pustinje, pa bi mu on zauzvrat, kada bi ovaj krenuo kući, isto tako uzvratio poklonima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , znao bi reći: “Zahir je naša pustinja, a mi smo njegov grad.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je volio Zahira, koji je bio onizak i neizgledan čovjek. Jednom prilikom, dok je Zahir (na pijaci) prodavao svoju robu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprimjetno mu je prišao s leđa i zagrlio ga, a on povika: “Ma ko je to?! Pusti me!” Kada se okrenuo i vidio o kome se radi, on priljubi svoja leđa uz Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, prsa. Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, šaleći se povika: “Ko će kupiti (ovoga) roba?!”, a Zahir reče: “Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ko me kupi, jeftino će proći (jer ne vrijedim puno)”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: “Ali, ti nisi jeftin kod Allaha!” .

Neka žena je došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga gdje joj je muž, a on je priupita: “Tvoj muž je onaj u čijim je očima bjelilo?” Ova žena poče plakati misleći da joj je muž oslijepio, a on joj reče: “Pa zar postoji ijedno oko u kojem nema bjeline?” Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, našalio se , pri tome govoreći samo ono što je istina.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: “Neki je čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio od njega da mu ustupi devu na kojoj bi jahao, a on mu odgovori: “Dat ćemo ti da jašeš na mladunčetu deve.” Čovjek iznenađeno upita: “Ali, Allahov Poslaniče, šta da činim sa mladunčetom deve?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Pa zar deve rađaju išta drugo do deve?”Ovako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, našalio na primjeren način u kojem nema neistine, niti uvrede.

Kao što vidimo, poslanik Muhammed, alejhisselam bio je osoba koja se često smiješila i koju su krasili izuzetna ljubaznost, socijaliziranost, te emocionalne kompetencije . On, alejhisselam je i rekao: ” Nemojte potcjenjivati nijedno dobro djelo, makar to bilo da susretneš svoga brata (muslimana) vesela i nasmijana lica.” Njegova, alejhisselam izreka je i da je „osmjeh sadaka“.

Ako je sadaka djelo koje je snažno i često pohvaljeno u Kur’anu i hadisu , djelo kojim doprinosimo sebi i drugom, ako je sadaka sinonim za često dijeljenje dobra koje nam je na raspolaganju, a jeste, onda je sve navedeno zasigurno sinonim i za – osmijeh.

Prilikom izražavanja humora, osim što je vrijedno jačati međuljudske odnose, pozitivnu energiju i duh, čuvati poštovanje drugog, bitno je izbjeći i takozvani „crni humor“ kako ne bismo ušli u zonu banaliziranja situacije , u jedan nezreli oblik odbrambenog mehanizma – poricanje, u nipodaštavanje ozbiljnih strana trenutne stvarnosti.

Optimizirani, relaksirani dobrim humorom , istovremeno dakle i oprezni i puni poštovanja prema žrtvama, zahvalni na resursima koji su nam na raspolaganju, možemo učiti i izvući mnogobrojne , dalekosežne , višedimenzionalno bogate poruke u trenutnim virtualnim učionicama života u kojima boravimo. Iako su učionice života u kojima trenutno boravimo virtualne , mi smo nevirtualni , prema tome živi, sposobni učiti ,učiti vjerovati (Slatina, 2005), učiti biti, a ne samo imati (Fromm,1989), učiti osjećati , otkrivati kako manje se oslanjati na prolazno vidljivo, spoljašnje i više računati na unutrašnje vrijednosti, nepotrošive i neuništive ,otkrivati – kao što je evo i humor i iskren osmijeh.

akos.ba