Historijat nauke i vještine o zapisima
Iz knjige “Zapisi u BiH – Fenomenologija zapisivanja (sihr – crna magija) & Islamski stav i liječenje” Ispravna metoda liječenja Kur’anom bila je zaboravljena kod nas, taj se segment islama i njegove autentične prakse u prošlom sistemu bio izgubio i postao gotovo potpuna nepoznanica, izuzmemo li metodu rudimentarnog laičkog zapisivanja jedinog u upotrebi kod nas, koje, možda, u najboljem slučaju, nekada sadrži kur’anske citate, ali u najviše slučajeva baštini u tome pomiješane i nerazumljive zapise, brojke i slova u vefkovima, talismane ili crnu magiju o čemu će u ovome radu biti nadalje riječi.
Četverougaoni magični zapisi bili su poznati još u predislamsko doba a u sedmom vijeku dolazi do doticaja islama sa poznavaocima matematike iz drugih kultura i civilizacija kao što su indijska, perzijska ili civilizacija Južne Azije, od kojih su muslimani naučili matematiku i astrologiju, po nekim izvorima od Hindusa, a po drugima ta je znanost došla iz daleke Kine, tako da se nakon toga a razvojem i matematike počeli koristiti čak i petougaone i šestougaone zapise koji se mogu naći već u Bagdadskim enciklopedijama iz 883. g.
U najpoznatijoj knjizi o sihrima i zapisima od Ahmeda b. Alija El-Bunija (umro 622. h.) Šemsul-me’arifil-kubra ve letaifil-me’arif, nalaze se zapisi koji su posvećeni nekom poznatom nebeskom tijelu ili zvijezdi/planeti, kao i zapisi posvećeni imenima poznatih meleka, gdje magični obračun njihovog imena ulazi u zapis, tako da je trougao posvećen meleku Azrailu, četverougaonik Israfilu, sedmerougaonik Džibrilu, osmougaonik Mikjailu, slično su podijeljeni i dani u sedmici u kojima je vrsta sihra određenog meleka najefektnija, po tvrdnji autora, tako da je subota određena za zapis imena Azraila, četvrtak za zapis Israfila itd. Na temelju ovog izvora će bizantijski Grk Manuel Moskopolis 1300. g., napraviti magičnu kvadraturu četverougaonika i biti prvi evropljanin koji se bavio naukom zapisa.
Knjiga zapisa, sihra i magije Šemsul-me’arifil-kubra ve letaifil-me’arif, je šerijatski zabranjena jer sadrži znanje i vještine sihra i magije, te metode okupljanja džina, magijske vještine koje su zabranjene vjerom. Zbog toga nije dozvoljeno njeno čitanje, prodaja i kupovina u mnogim islamskim zemljama jer je sihr (crna magija) zabranjeno spravljati, tražiti da se spravlja, kao i potvrditi istinitost navoda njegovog spravljača jer je sihr jedan od sedam velikih, pogubnih grijeha koji može biti kufr i nevjerstvo, po konsezusu uleme. Šejh Ibnu Baz o knjigama sihra izrekao je fetvu: ,,Nije dozvoljeno onome koji traga za naukom, niti nekom drugom da čita knjige sihra ili da nauči ono što je u njima, jer su to knjige koje pozivaju u nevjerovanje Allaha i kufr tako da je obaveza uništiti ih gdje god se nađu …”
Poslije će u Evropi Heinrich Cornelius Agrippa (1486-1535), g.1510. napisati knjigu okultne filozofije ili magije gdje će zapisi biti smješteni u šestougaonicima do devetougaonika.
Izvor: Dr. Muharem Štulanović, Zapisi u BiH – Fenomenologija zapisivanja (sihr – crna magija) & Islamski stav i liječenje, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, Bihać, 2016. str. 40-41.
Akos.ba
