Historija pokreta Muslimanska braća: Kairo i uspostava da’vetskog angažmana pokreta

Pet godina nakon osnivanja pokreta u Ismailiji, 1933. godine, imam Hasan el-Bena se preselio u Kairo. Njegovim preseljenjem u Kairo, misionarske aktivnosti pokreta su prešle na novi nivo, iako su mnoge od onih karakteristika, uglavnom zadržali. I dalje se radilo obazrivo i tiho, obilazile se džamije, držala predavanja, okupljale su se pristalice i osnivane su podružnice. U jednom tekstu koji je imam El-Bena objavio 1934. godine, spominje da je misionarstvo Ihvanija zatupljeno u više od pedeset mjesta širom Egipta i da je u svakom od tih mjesta postignut određeni rezultat. U Ismailiji, naprimjer, je osnovana džamija El-Ihvan, osnovan je klub, osnovan je Institut el-Hira’ za podučavanje dječaka i škola Ummehatu-l-mu’minin, koju su pohađale djevojčice. U Mahmudiji su također urađeni slični projekti. Osnovana je tvornica za tkanje i izradu tepiha, kao i centar za učenje Kur’ana. U Dakhaliji, također je osnovan centar za učenje Kur’ana.

U ovom periodu imam El-Bena počinje držati vjerska i društvena predavanja na radio-stanicama, a također počinje sa slanjem pisama važnim ljudima u egipatskim ministarstvima, od vremena Muhammeda Mahmuda pa sve do početka Drugog svjetskog rata. Suština ovog poziva upućenog zvaničnicima bila je potreba za unutarnjom reformom ustrojenom na sistemu islama.

Godine 1936. imam El-Bena je poslao pismo kralju Faruku, Mustafi Nuhasu, premijeru Egipta, arapskim kraljevima i uglednicima, vladarima u različitim oblastima islamskog svijeta,vjerskim i političkim predvodnicima. To pismo je naslovio Prema svjetlosti . Pozvao ih je na put islama, njegove pricipe, temelje, islamskoj civilizaciji. Pozvao ih je da se odreknu zapadnog sistema života i djelovanja.

Pismo je sadržalo pedeset članova, u kojima je Imam pozvao vladare da budu oni ti koji će prvi krenuti putem islama, ponuditi ljudima obrazac političkog, ekonomskog i društvenog izbavljenja iz krize. Najvažniji aspekt ovog pisma bio je poziv u formiranje jedinstvenog političkog bloka koji bi se pozabavio problemima ummeta i predstavio ga u cjelini.

Period između 1936. do 1945. godine bio je period posebne političke aktivnosti Islamskog pokreta. U tom periodu Pokret je intezivirao aktivnosti na polju obavljanja svojih djelatnosti i pojačao svoj rad. To je period kada su se Pokretu pridružili novi elementi, posebno bitni studenti Kairskog univerziteta i El-Azhara, obični radnici, trgovci, inžinjeri, ljekari, učitelji, advokati. Sve grupe i svaki sloj egipatskog društva imao je svoje predstavnike u Islamskom pokretu. Ovo je, dakle, period omasovljenja i ekspanzije Pokreta u svim sferama života i djelovanja.

Početak nedaća i problema

Prvi problemi Pokreta javljaju se u vrijeme mandata Husejna Sirri-paše. Pod pritiskom ambasade i rukovodstva Velike Britanije, njegova vlada je izdala dekret kojim je zabranila štampanje časopisa i novina Muslimanske braće, štampanje i promoviranje njihovih poslanica i proglasa, zatvorene su njihove štamparije, a ostalim novinama je bilo zabranjeno pisati bilo šta o njihovim aktivnostima i djelatnosti. Zabranjena su sva okupljanja Muslimanske braće, a vođe pokreta su hapšeni. Uhapšen je i imam Hasan el-Bena kao i tadašnji generalni sekretar Pokreta. Pod pritiskom Parlamenta tadašnje vlasti su bile prinuđene osloboditi Imama i njegove saradnike. Važno je napomenuti da je Husejin Sirri-paša bio premijer Egipta u tri odvojena mandata. Prvi put od 1940., do 1942., godine, kada se Egipat pod pritiskom Velike Britanije uključio u Drugi svjetski rat.

Nakon njega, na vlast je došao En-Nuhas i tada je Hasan el-Bena naumio kandidirati se za zastupnika u Parlamentu za okrug Ismailije. On je želio biti predstavnik pokreta Muslimanske braće u Parlamentu i govoriti u njihovo ime, ali ga je premijer zamolio da odustane od te namjere te je odustao. En-Nuhas je počeo popustljivije djelovati prema Braći, te im je ponovo dozvolio okupljanja, vratio im časopise koji su bili zabranjeni. Ali, ubrzo su nastupili novi pritisci britanske ambasade i problemi su se ponovo vratili u još drastičnijoj mjeri. Svi ogranci Pokreta su zatvoreni izuzev glavnog predstavništva. U vrijeme ove vlade, situacija se mijenjala, nekada na bolje nekada na teže. Takvo stanje je potrajalo sve do 1944. godine.

I nakon ove vlade dolazi druga vlada koja je također neprijateljski bila raspoložena prema Pokretu. Uhapšen je imam El-Bena, kao i generalni sekretar Pokreta i brojne visoko pozicionirane ličnosti Ihvanija.

I nakon drugog svjetskog rata Muslimanska braća se susreću sa brojnim problemima, jer su oni bili vođe nacionalnog pokreta, a u vrijeme rata vlasti su obećali Englezima da će se posebno posvetiti rješavanju tog problema. U ovom periodu Muslimanska braća počinju izdavati dnevni list, prvi broj je izašao 5. maja 1946. godine. To je bio snažan glas Pokreta u cijelom Egiptu. Tada je Pokret brojao preko pola miliona članova, dok je broj simpatizera i pristalica bio mnogostruko veći. Samo u Egiptu pokret je imao preko dvije hiljade predstavništava. Pokret je u Sudanu imao pedeset predstavništava, a imao je centrale i u svim ostalim arapsko-islamskim zemljama. To je izazvalo snažan otpor vlada koje su došle na vlast u ovim zemljama nakon Drugog svjetskog rata.

Poslijeratni premijer Egipta, Ismail Sidki, također se snažno obrušio na Islamski pokret hapseći najviđenije ljude pokreta.

Nakon njegove ostavke, vladu ponovo vodi Mahmud Fehmi En-Nukraši, od 1. decembra 1946. godine. Tada je imam El-Bena napisao tekst u kojem je pozvao Vladu da poštuje volju naroda, da prestane sa pregovorima u kojima nema nikakve koristi i da se posveti borbi na Allahovom putu.

Ovo je bio početak unutarnjeg sukoba pokreta Muslimanske braće i premijera En-Nukrašija koji je inteziviran uslijed palestinskog pitanja. Pokret Muslimanske braće je učestvovao u palestniskom ratu i ovo njihovo učešće, vojna obučenost i spremnost ulili su strah Vladi od ovog Pokreta. Sve je to dovelo do toga da 8. decembra, 1948. godine, pod plaštom optužbe za pokušaj puča, bude donesen vojni ukaz pod brojem 63, kojim se raspušta pokret Muslimanska braća i sva njegova predstavništva, gdje god da se nalaze. Zatvaraju se sva mjesta na kojima je Pokret vršio svoje aktivnosti i zaplijenjuju sva dokumenta, dosijei, časopisi, štampane stvari, novac i cjelokupna imovina u vlasništvu pokreta. Ovu odluku je pratila i druga odluka kojom se ovlašćuje ministar za socijalna pitanja da u općem interesu raspolaže imovinom Pokreta. Dvadeset dana kasnije, 28., decembra ubijen je premijer Egipta, a vlasti su za taj atentat okrivili pokret Muslimanska braća, što je itekako produbilo jaz između vladajuće strukture i Pokreta i onemogućilo dalje pregovore u cilju relaksacije društveno-političke situacije u Egiptu.

To je uzrokovalo veliki progon vodstva i članova Muslimanske braće. Počele su se obistinjavati riječi imama El-Bene koji je nagovijestio sva stradanja i sve progone. Još ranije je Hasan el-Bena u jednoj svojoj poslanici kazao: „Želim vam kazati da vaša misija još nije potpuno poznata ljudima. Onda kada je shvate i spoznaju njene ciljeve i zadatke, susret ćete od mnogih ljudi veliko suparništvo i osoro neprijateljstvo. Susrest ćete se sa mnogim problemima, ispriječit će vam se mnogobrojna iskušenja i nedaće. Tek tada ćete krenuti putem prave misije, a sada ste još nepoznati i još ste u fazi pripreme za sve ono što borba i džihad od vas zahtijevaju. Susrest ćete i onu zvaničnu ulemu, koju će čuditi vaše shvatanje vjere. Negirat će vašu borbu i vaš trud na putu vjere. Susrest ćete se sa zavidnošću prvaka, uglednika, vođa,vladara i protiv vas će se okretati sve vlade. Svaka vlast će pokušati oslabiti vaš uticaj i aktivnosti i opstruirati vaš rad.“ Ovo su bile riječi imama Hasana el-Bene još prije početka svih iskušenja sa kojima se Pokret susreo, a tako su žive i aktuelne da i danas, decenijama nakon što su izgovorene najbolje oslikavaju stanje i neprijateljstvo prema ovom Pokretu.

Sve ove najave su se obistinile, pa i nečasna „ulema“ koja je stala na stranu neprijatelja islama i islamskog pokreta. U zatvoru u kojem su pripadnici Muslimanske braće zatvarani na zidovima su ispisani kur’anski ajeti: „Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i na zemlji nered čine je da budu ubijeni ili razapeti ili da im se ruke i noge unakrst odsjeku ili da iz zemlje budu protjerani.“ Ovim se željelo udariti da dostojanstvo i moralni dignitet pripadnika Islamskog pokreta i omalovažiti njihova borba na Allahovom putu, kao i psihološki djelovati na njih da odustanu od ove borbe. Iste metode koristi ulema koja je protiv Pokreta i danas, opisujući ih haridžijama, izdajući nakaradne fetve o dozvoli ubijanja i razvoda od pripadnika ovog Pokreta, a sve radi sitnih dunjalučkih interesa.

Priredio: Semir Rebronja

IslamBosna.ba