Hfz. Nijaz Aganhodžić za Akos.ba: U Ramazanu smo sebi pokazali koliko dobri možemo biti

Najbolji uzor svakom muslimanu je naš Poslanik, alejhi sselam, svojim primjerom, blagošću i ozarenošću pridobijao je ljude u vjeru postavši Miljenik svih muslimana do kraja dunjaluka. Nakon Poslanikove smrti takvi su bili ashabi, koji su sljedili Poslanikov primjer, tako je kroz vjekove vazda bilo onih koji su nastojali predstaviti ljepotu islama i graditi mir, toleranciju, suživot, poštovanje. Danas u ovom prostoru i u ovom vremenu jedan od njih je hafiz Nijaz Aganhodžić. On je zajedno sa suprugom hafizom Adisom postao hafiz Kur’ana 2015. godine, profesor je na tri predmeta u Medresi „Osman ef. Redžović“ u Visokom. Pored znanja koje pruža u procesu nastave, hafiz Aganhodžić se trudi dodatno potaknuti učenike da uče, rade i budu uzorni muslimani, tumačeći kazivanja o poslanicima, na halki hadisa, dobro poznatoj među učenicima medrese. Sa hafizom smo razgovarali o njegovom radu, važnosti Kur’ana, utjecaju na ljude, važnosti tumačenja vjere i ključu promjene kod čovjeka.

Razgovarala: Merima Uzunalić

Akos.ba: Hafize, kako ste došli na ideju da objavljivanjem sadržaja na društvenim mrežama, gostovanjima, dersovima, širite lijep glas vjere, da iz religijskog aspekta komentarišete svakodnevna dešavanja? Šta je to što vas je potaknulo na aktivizam, je li to rezultat odgovornosti ili želje da pozitivno utječete na društvo?

Hfz: Aganhodžić: Prije svega to je odgovornost. Počašćeni smo Božijom milošću, vjerom islam u kojoj fakat čovjek uživa na ovom svijetu,a šta nas tek čeka od ljepota na budućem svijetu. Kao vid zahvalnosti dragom Allahu, trebalo bi upravo da prenesemo javnosti tu ljepotu, naravno sa ciljem da i oni uživaju u njoj.  

Tu je i želja da pozitivno djelujemo na društvo. Moramo imati na umu i činjenicu da smo i mi svi objekt raznih djelovanja iz vana, djelovanja oko nas i to upravo zbog nas. Mnogi bi da nas oblikuju po svome hiru, odnosno interesu ne zbog nas i našeg interesa, nego zbog njih i njihovog interesa, a to naročito dolazi do izražaja u vremenu globalizacije. Zbog ovoga svega mi možemo biti pasivni, pa da budemo objekt promjena koje su nam nametnute,  ili aktivni, pa da budemo subjekti, pokretači promjena koje nudi naša lijepa vjera islam. A jedini naš interes je sreća čovjeka i Božije zadovoljstvo, ništa drugo i ništa više.

Akos.ba: S obzirom da ljudi prate Vaše djelovanje, istinski Vas uvažavajući, koji je to najbolji način da se ljudima priča o vjeri, propisima i obavezama vjernika? Koliko je teško ukazati na propuste ili greške, a da ne uvrjedimo ili rastužimo čovjeka, te na koji način to učiniti, a da ima koristi od naše kritike?

Hfz: Aganhodžić:  O vjeri danas mnogi vole pričati, a to nam je naročito vidljivo na društvenim mrežama. To je i dobro, a i nije dobro. Dobro je, jer pokazuje ljubav prema vjeri. A nije dobro, jer često vidimo da se to subjektivizira, odnosno da se vjera predstavlja kroz neki lični dojam, iskustvo, znanje. Čak svjedočimo i nekoj vrsti otimačine ajeta i hadisa na način da se neki tekst prepriča i pripiše nekoj personi, a sa kojom namjerom se to radi, Bog dragi najbolje zna.

Vjeru je najbolje prenostiti djelom, ahlakom, a to možemo svi onoliko koliko smo vjeru istinski razumjeli i usvojili. Tu nemamo priliku za varanje javnosti, to je najbolji način da istinski pokažemo koliki smo zaista vjernici.

A pričati o vjeri bi trebali oni koji su školovani, obrazovani za to. Od takvih ljudi ćemo dobiti pravu sliku onoga što naša vjera zaista jeste, a ne neki lični dojam ili doživljaj. A onda od takvih, obrazovanih, školovanih alima ćemo sigurno u njihovom načinu prenošenja istine o vjeri vidjeti da im je vodilja na tom putu ajet: “Na put Gospodara pozivaj mudro i lijepim savjetom ”   (vazom) i Poslanikov hadis:” Poslati ste da olakšavate, a ne da otežavate. “

Na neki način smo već dali odgovor na ovo pitanje, no dodat ću sljedeće: najbolje je kada ljudi vide u nama i na nama tu željenu promjenu, dakle lični primjer. A ukazivat ćemo sve dok vidimo da to vodi promjeni na bolje. Naravno, ukoliko to činimo sugestivno, indirektno, manja je vjerovatnoća da ćemo nekog povrijediti. U komentaru hadisa o ukazivanju na dobro i odvraćanju od zla se navodi da, ukoliko postoji rizik od štete kada ukazujete drugom, da je bolje od toga odustati, jer ćemo prouzrokovati veću štetu. E sve ovo ukazuje koliko je važno biti i psiholog i pedagog, odnosno, koliko je važno da osoba koja poziva vjeri mora biti obrazovana i kompletna. Nije dovoljno znati ajet, znati hadis, znati temu, pa odmah javnosti kazivati.

Akos.ba: Nakon završetka hifza, je li Vam bilo teže pripremati dersove, jeste li imali veću odgovornost, kao osoba koja nosi najljepšu titulu na ovom svijetu?  

Hfz: Aganhodžić: Što se tiče pripremanja za predavanja mogu slobodno kazati da je puno lakše. Obzirom da se Kur’an uči svakodnevno, mnogo se više i razmišlja o njegovim porukama, a samim tim se više i koristim tefsirima Kur’ana, to sve olakšava.

A svakako je odgovornost veća, jer titula hafiz Kur’ana je javna titula, samim tim sam svjestan da moram biti bliže onom opisu Poslanika u kome se kaže da je bio hodajući Kur’an. Kada god insan pogriješi, trebalo bi to njemu pripisati, a ne tituli ili zvanju koje predstavlja. No, mi znamo da to u stvarnosti nije tako. Otuda je ona nepoštena, nepravedna, neutemeljena ” slušaj šta hodža govori, a ne radi šta hodža radi”.

Akos.ba: Jedne prilike ste kazali da za nezadovoljstvo imamo rješenje, citirajući ajet: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni“ (Er- R’ad, 13.), te kazali da u Kur’anu imamo odgovor i rješenje za sve. Allah je Kur’an poslao cijelom čovječanstvu, za svako vrijeme i mjesto, koliko je važno izučavati Kur’an, ali i hadis, kao riječ i djelo Poslanika a.s., tumača Kur’ana, kako bismo pronašli odgovore i shvatili ljepotu islama, te koliko nas je Allah zadužio da Mu budemo zahvalni? Posvećujemo li se dovoljno tome?

Hfz: Aganhodžić: Važno je onoliko koliko je važno da jedemo i pijemo. Bez hrane i pića mi fizički umiremo, bez Kur’ana kao svakodnevne vodilje mi umiremo, prvo duhovno, pa onda i fizički. Ako vjerujemo da je Kur’an lijek, uputa, pravi put, onda ga tako i prihvatimo. Zamislite putnika automobilom da ponese sa sobom navigaciju, a da je nikako ili kratko uključi. Koliko će imati problema u putovanju i kakvo će mu biti putovanje. Tako je i sa nama, našim životima i Kur’anom.

Istina, mi danas svjedočimo da se muslimani u Bosni i i Hercegovini druže sa Kur’anom više i kvalitetnije nego prije, što nas mnogo raduje.

Akos.ba: Svojim primjerom zaista kazujete mnogo. Uzoran ste roditelj, suprug, profesor, građanin ove zemlje, što je svakodnevno primijetno. Šta je temelj i vodilja u Vašem životu koja bi mogla koristiti svima? Kako postati bolja verzija sebe?

Hfz: Aganhodžić: Uzora je mnogo, od onih koji su obilježili tok čovječanstva, pa i moj, kao što je naš miljenik Muhamed a.s., pa do onih koji su bili i koji su sada direktno uključeni u moj život. Spomenuo bih ovdje moju rahmetli majku Vasviju koja je bdila nad mojim duhovnim životom, šejha Muaza El Hatiba, profesora iz Damaska koji mi je oživio sjećanje na Poslanikove drugove i moju suprugu, hafizu Adisu koja nas sve u našoj porodici motiviše na postizanje  dobra i uspjeha i mene i naše sinove Muaza i Madžida. Kada god se umorim, moja supruga hafiza Adisa je dovoljna motivacija da ponovo nastavim dalje.

Pored uzora u životu, važno je da se čovjek takmiči sa sobom. Svaki dan trebamo biti bolji od sebe.

Akos.ba: Završen je mubarek mjesec u kojem su ljudi bolji, posvećeniji, okrenuti ka pravim vrijednostima, stoga Vas molim da uputite poruku i savjet kako da ostanemo u duhu ramazan i u drugim mjesecima?

Hfz: Aganhodžić: U Ramazanu smo sebi pokazali koliko dobri možemo biti. Razlog je bereket Ramazana, pa zar nije Ramazan najvredniji mjesec u godini. Ali smo i mi razlog, dok su mnogi živjeli kao da nije Ramazan, mi smo uživali u Ramazanu. Naravno, sa odlaskom Ramazana odlazi i njegov bereket, ali ostajemo mi i naša želja da budemo dobri i nakon Ramazana. Budimo svjesni te dobrote i iskoristimo je i nakon Ramazana, kao što smo je koristili u Ramazanu.

Akos.ba