>
Heroji su svi koji se vrate u domovinu Heroji su svi koji se vrate u domovinu
Piše: Admir Lisica Kada bi ova priča imala muzičku pozadinu, najprikladnije bi je bilo početi pjesmom Da se kući vratim našeg najpopularnijeg autora i izvođača Dine... Heroji su svi koji se vrate u domovinu

Piše: Admir Lisica

Kada bi ova priča imala muzičku pozadinu, najprikladnije bi je bilo početi pjesmom Da se kući vratim našeg najpopularnijeg autora i izvođača Dine Merlina. U moru priča u kojima se govori o masovnim odlascima mladih iz Bosne i Hercegovine priča o Maku Selimoviću, Sarajliji koji je odbio siguran i veoma pristojan posao u Dohi, a kasnije i u Hagu, čini se nestvarnom. Ovaj dvadesetšestogodišnji Sarajlija je nakon šest godina provedenih u Kataru, Sjedinjenim Američkim Državama i Holandiji odlučio svoje stečeno znanje usmjeriti na jačanje svoje domovine Bosne i Hercegovine. Njegov put izvan domovine počeo je nakon završetka srednje škole, kada je primljen na Georgetown University School of Foreign Service u Dohi, a prošle godine odlučio je vratiti se u svoj rodni grad, gdje trenutno obnaša funkciju predsjednika Bosanskohercegovačke asocijacije za Ujedinjene nacije.

OD DOHE DO HAGA

Kako kaže, odvojenost od porodice i rodnog grada bila je samo dodatni stimulans za vlastito usavršavanje. Tokom boravka u Dohi Selimović je sarađivao i s našom dijasporom. Većina njih zaposlena je u privatnom sektoru, ali postoje i primjeri koji govore da je u prošlosti određeni broj Bošnjaka radio i za katarsku kraljevsku porodicu.

“Diplomirao sam na Georgetown University School of Foreign Service u Dohi sa stečenom titulom bakaulerata u vanjskim poslovima. Za vrijeme boravka u Dohi proveo sam dvije godine radeći, od toga sam godinu radio na Georgetown University School of Foreign Service u okviru prijemnog odbora. To je ujedno bilo moje prvo iskustvo kod stranog poslodavca. Drugu godinu sam radio u našoj ambasadi u Kataru, neposredno nakon što je na poziciju ambasadora imenovan gospodin Tarik Sadović. To je bilo veoma dobro iskustvo, uspio sam stečeno iskustvo primijeniti u praksi na veoma zanimljiv način u interakciji s našom dijasporom. Prema podacima kojima je raspolagala naša ambasada u Kataru, u ovoj zemlji živi oko 500 Bosanaca i Hercegovaca koji rade u privatnom sektorom. Mnogi od tih državljana Bosne i Hercegovine dolaze u Katar zbog veoma dobrih uvjeta za rad. Naravno, i prije ekonomske ekspanzije postojao je određeni broj naših sugrađana koji su većinom radili za kraljevsku porodicu Katara. Najčešće su to bili ljekari i ljudi sa sličnim profesijama”, priča Selimović.

Iako je po okončanju studija i mandata u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Kataru dobio poziv da ostane u ovoj zemlji i zaposli se u jednoj privatnoj kompaniji, Selimović je odlučio da se zahvali na ukazanom povjerenju i da se vrati u svoju domovinu. Nakon povratka u Sarajevo, u “vakuum-periodu”, u kojem je čekao prevođenje stečene diplome, ukazala mu se prilika da radi za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, u sudskom vijeću broj 1. Ovu ponudu prihvatio je jer je u ovom sudskom vijeću vođen proces protiv sada već presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Selimović je i poslije okončanja mandata u Hagu dobio priliku da se zaposli i trajno ostane u Holandiji, ali je to odbio.

“Po okončanju studija, dobio sam ponudu da radim u jednoj firmi u Kataru. Ponuda je bila veoma korektna, ali sam je ipak odbio nakon dosta razmišljanja jer sam smatrao da svoje znanje i iskustvo mogu mnogo bolje iskoristiti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Mislim da, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ima mnogo toga za uraditi. Mladi ljudi koji su svoje znanje stekli na univerzitetima izvan Bosne i Hercegovine imaju veliki potencijal i mogu pomoći svojoj zemlji. Smatram da se udruženim, konstruktivnim i dobro osmišljenim strateškim djelovanjem može napraviti mnogo pozitivnih stvari. Šest godina sam proveo van države i vratio se u Bosnu i Hercegovinu, a u periodu čekanja prevođenja diplome dobio sam priliku raditi za Ujedinjene nacije u Holandiji.

Činjenica da sam dobio poziv da radim za sud u Hagu, u sudskom vijeću broj 1, značila je da ću direktno raditi na optužnici protiv Ratka Mladića. To je bio veoma kompliciran slučaj koji se privodio kraju, zbog čitave situacije vezane za Haški tribunal, koji se nalazio pred okončanjem svog mandata. Šest mjeseci proveo sam u Hagu radeći na ovom veoma kompliciranom i zahtjevnom slučaju, što mi je u konačnici puno pomoglo pri usavršavanju. Imao sam priliku učestvovati u nečemu što će kasnije imati značajne tragove, kako po pitanju uspostavljanja istine o onome što se desilo u bivšoj Jugoslaviji, ali i po pitanju uspostavljanja normalizacije odnosa i procesa pomirenja naroda na ovim prostorima. Bilo je prilika za ostajanje i u Holandiji, ali sam ponovo odlučio vratiti se u domovinu i djelovati na pravi način”, ističe Mak Selimović.

PREDNOSTI ŽIVOTA U BOSNI I HERCEGOVINI

Iskustvo stečeno tokom angažmana u Hagu, ali i poslovne preporuke koje je dobio od ICTY, omogućilo mu je da nakon povrataka u Sarajevu započne projekt pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, a koji je posvećen mladima. Kao najveći motiv za povratak u Bosnu i Hercegovinu ističe mnogo ležerniji život nego što je slučaj na Zapadu ili Istoku. Dobar balans između vremena rada i odmora, kao i želja da svoje znanje i iskustvo ponudi zemlji u kojoj je rođen bili su presudni pri odbijanju poslovnih ponuda u Kataru i Holandiji.

“Nakon okončanja mandata, vratio sam se u Sarajevo, gdje smo osnovali Bosanskohercegovačku asocijaciju za Ujedinjene nacije. Glavni cilj jeste rad s mladima i proces njihovog osnaživanja. Projekt ‘Sarajevo Model United Nation’ okuplja oko 100 mladih ljudi koji su budući nosioci promjena u našoj domovini. Osim učesnika iz naše zemlje, na ovoj konferenciji učestvuju mladi s tri kontinenta, što govori o kvaliteti i nivou ovakve konferencije. Život u Bosni i Hercegovini mnogo je ležerniji, i to treba istaći kao veliku prednost. Naša radna etika još nije došla na taj neki zapadnjački kolosijek. Ovdje postoji veoma dobar balans između rada i vremena koje želite posvetiti sebi. Posebno mislim na duže odlaske na planine ili more, jer geopozicija Bosne i Hercegovine nudi fleksibilniju organizaciju. I prirodne ljepote koje ima naša domovina Bosna i Hercegovina omogućavaju kraće predahe, što, npr., u Kataru nije slučaj zbog geopozicije”, objašnjava Mak Selimović.

Tvrdi da razloga za povratak i ostanak u Bosni i Hercegovini ima iako ekonomska situacija nije dobra. Smatra da konstruktivna rješenja, koja će doprinijeti jačanju domovine i pozitivnim promjenama, mogu donijeti upravo studenti koji se nakon završetka školovanja odluče vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Kako kaže, priče o onima koji se vraćaju i ostaju u našoj domovini treba da budu u fokusu, jer je riječ o pozitivnim i poticajnim pričama.

“Ima razloga za ostanak i povratak. Ekonomska situacija nije dobra, ali onima koji žele da naprave promjenu u društvu, posebno mislim na studente koji se sa stranih univerziteta vraćaju u našu domovinu, otvoren je put. Konstruktivna rješenja mogu ponuditi studenti koji imaju iskustvo življenja na Zapadu. Oni koji se vraćaju i žele mijenjati stvari u svojoj domovini su ustvari heroji. Isto mislim i o onima koji ne žele otići iz Bosne i Hercegovine. Oni trebaju biti u fokusu, mora im se pružiti prilika i doći će se do željenih promjena koje svi želimo”, ocijenio je Selimović.

Stav.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.