Književni kutak

Gorico moja

Pjesma je u znak sjećanja na zločin nad Bošnjacima u selu Gorica, općina Konjic.

Gorico moja

Tvoje spaljene kuće
opet imaju crveni crijep
planinska voda sa česme
pred svakom hladna teče
I sunce u svanuće
zalazak nigdje tako lijep
kao stih čudne pjesme
spusti se na usne svako veče

Šehidske nišane sive
čuvam od onih koji sjećanje ruše
plač djece, pucnjava,  krv i dim

baš kao kupe oraha na cesti
djeci koje odavno tamo nije
Kriv sam
u meni slike isto žive
na sve ubijene goričke duše

i neću da zaboravim
jednom će i oni morati ih sresti
kad im se smrt nasmije

Gorico kriv sam što te istinom bojim
o tebi sve u mastilo točim
stopala puna trnja i prijetnji punih stomaka
prošlo je više od tri desetljeća
kad su ti vatrom ispisivali nestajanje
Sam sa Gospodarom svojim
stazama djetinjstva kročim
i ne bojim se babaroga ni mraka
Gorico moja,

meni si tuga i sreća
u tebi iznova život behara i kada prizivaju umiranje

 

Said Šteta, književnik i novinar

Povezani članci