Gdje su ashabijke današnjice?!
Vraćajući se sa fakulteta odmah planiram ostatak dana, pa pomislih, malo sam umorna, trebala bih prvo leći, malo se odmoriti, a onda, na um mi pade jedna predaja. Jednom prilikom pitali su sluškinju hz. Aiše o njenim hz. Aišinim) mahanama. Za ženu koja je cijeli život provela uz hz. Aišu to je bilo teško pitanje, duboko se zamislila pa je pripovidila: ”Ponekada je znala kuhajući hljeb zaspati”. Sjetivši se ove predaje suze mi nakvasiše lice. Pitam se a gdje sam ja, čime li sam se ja toliko zamorila.
Zar ljepšeg i boljeg primjera od nje, hz. Aiše, hanume Božijeg Poslanika, imamo. Cijeli život je neumorljivo radila i islamu doprinosila. Od kako je dijete bila pa do posljednjeg daha. Još kao dijete, za vrijeme hidžre dok su se Poslanik i Ebu Bekr krili u pećini Sevr ona im je hranu nosila, dijete a toliki teret, napor, i volju uložila. Hanuma Poslanika i jedan od največih poznavalaca islama, ujedno i jedan od največih prenosilaca hadisa i tumača islama.
I nikada nije govorila da je se umorila. Svaki trenutak je koristila da bi islamu doprinijela. Bila je neumorljiva, bila i ostala primjer svim ženama, za vijeke vijekova.
A gdje smo mi?! Gdje su ashabijke današnjice?! Kuda nas vode koraci naši, putem islama ili razonode?!
Ovo je samo jedan primjer iz njenog života, a ima ih bezbroj. Svako vrijeme zahtjeva svoje ashabijke, one koje će se za islam žrtvovati. To žrtvovanje ne predstavlja samo fizički napor već i umni. Moramo učiti, saznavati, spoznavati i rokovođene time raditi. Teško da će neko dostići stepen ashabijke, ali mi se moramo truditi. Budimo dostojni naziva što nam islam dade, s ponosmo odgovorimo nazivu muslimanke.
Za Akos.ba piše: Alma Kubura
