Gdje je granica?
“Možda će zvučati čudno ali ovog jutra nisam imao mobitela u džepu, nisu me zanimale sve te vijesti, notifikacije, poruke, dešavanja virtualnosti, koje sam imao priliku čitati, gledati, odgovarati uz jutarnju kahvu. Počeo sam da primjećujem neke nove detalje, gledao sam prirodu oko sebe, gle čuda, kakvih sve ptica leti naokolo? Mirisi se šire avlijom, u nama stvaraju osjećaje slobode, oči bolje gledaju, fokusirane na ovo jutro. Gle čuda ponovo. Nisam znao da babo dolazi tim putem i da poznaje kako se kalemi voćka. Mama je spremala jelo, veoma zanimljivi pokreti, važna saznanja. Neke nove zanimljivosti. Zvuči smiješno ali ovo su neki novi detalji, koje insan i ne primjeti.„
Zamislimo samo jedan dan ne postoji mobitel. Internet je isključen, serveri su pokvareni. Kako bi sve oko nas funkcionisalo, da li bi bili normalniji ili previše nervozni? Danas posmatrajući djecu i u radu sa djecom vidim da je veličina telefona, veća od njihovih šaka. Bore se oni da sve to savladaju, uče se kako da drže te veličine u svojim rukicama, zaboravljajući da gledaju malo oko sebe i da vide ruke koje im pružaju prijatelji. Prijatelji žele samo da se igraju. Igra je stvar odrastanja, upoznavanja svijeta oko sebe, važan segment odgoja i discipline. Tu smo se učili šta znači pobjediti i izgubiti. Shvatali šta je odgovornost. Radili u timu. A danas… Svako za sebe ima neki svoj svijet, gdje se krije, pokušava da bude nešto što nije. Svako od nas ima problema, ali svi ti problemi se mogu riješiti, ne preko noći, ali konstantnim radom i aktivnostima sve se da poravnjati u harmoniju ljudskog življenja. Smiješno je vidjeti jednu grupu kako sjedi, kao izašli su zajedno a opet se dopisuju u svojim grupama. Postoji problem da buduće generacije neće moći znati socijalno komunicirati, jer vlastite ekspresije i stanja izražavaju brzim kucanjem slova sa mobitela, laptopa, tableta i svih drugih čuda tehnologije.
Hajde sada da ostavimo barem za jedan trenutak mobitel, ostavimo ga negdje po strani. Težak zadatak je li tako? Zamisli samo da ostaviš mobitel na sedmicu dana ili mjesec. Postavimo sebi granice, uživajmo u ljepoti dana, večeri. Osmijesima vraćajmo nadu u bolji život u prave istinske ljudske vrijednosti. Prestanimo biti ovisni o stvarima od kojih nemamo velike koristi. Za kraj i hadis Božijeg Poslanika Muhammeda a.s., koji je uzor cijelom čovječanstvu i lijek za naša srca.
Ebu Umame kaže da je Muhammed, a.s., rekao: “Ako ti nešto dušu tišti, napusti to.” (Ibnu Hibban, Hakim i Ahmed)
Piše: Zinaid Granić
Akos.ba
