‘Fikhus-sunne’ Sejjida Sabika enciklopedija fikha na bosanskom jeziku

“FIKHUS – SUNNE” Es-Sejjid Sabik, 5 tomova, tvrdi uvez, 2675 str. 24 cm, Bookline, Sarajevo, 2008.7

Djelo obuhvata fikhska pitanja poduprta dokazima iz Kur’ana, vjerodostojnog sunneta i konsenzusa islamskog umeta, idžmaa. Pitanja koja se tiču svakog pojedinca izložena su na lahak i pristupačan nacin i to o raznim bitnim temama. Ovo djelo ljudima otvara vrata razuma i svega onoga što je došlo od Allaha i Njegovog Poslanika, te ih ujedinjuje oko Kur’ana i sunneta, a potiskuje razilaženje i novotariju pristrasnosti mezheba.

Imam Hasan el-Benna je uvidio problematiku (ne)poznavanja fikha kod muslimana Egipta početkom prošlog stoljeća, te je Sejjidu Sabiku naredio da napiše kompletan fikh stilom koji je prilagođen najširim muslimanskim masama za praktične svrhe.

 

PREDGOVOR IZDAVAČA

Dragi čitaoci!

Posljednjih godina, hvala Allahu, dž.š., u prijevodu na bosanski jezik možemo naći kapitalna djela iz svih islamskih znanosti. Imamo tefsire: Ibn Abbasa, Ibn Kesira, Sejjida Kutba, Muhammeda el-Gazalija; temeljne hadiske zbirke u cijelosti ili djelimično prevedene: El-Buharija, Muslima, Et-Tirmizija i En-Nesaija; potom kapitalno djelo islamske duhovnosti Oživljavanje vjerskih znanosti Ebu Hamida el-Gazalija, kao i El-Kušejrijevu Risalu; ali i djela iz šerijatskog prava Multekal-ebhur i Hanefijski fikh… itd.

Želeći našim čitaocima ponuditi više informacija i upoznati ih sa širinom islamskih propisa, uz postojeći Hanefijski fikh, odlučili smo se za prevođenje djela Es-Sejjida Sabika Fikhus-sunne.

S obzirom da je na našim prostorima šerijatsko pravo, posebno ibadat, stoljećima prakticiran po hanefijskoj pravnoj školi, želimo skrenuti pažnju  čitaocima da će u djelu Fikhus-sunne često naći rješenja i stavove šerijatskih pravnika koji se ne podudaraju s kod nas uobičajenim prakticiranjem vjerskih propisa. U svim tim slučajevima, kada se pročita određeni stav koji se čini drukčijim u odnosu na ono što se u životu prakticira, očekujemo od cijenjenih čitalaca da se obrate na djela Hanefijski fikh, Multekal-ebhur, Fikhul-ibadat i druga slična djela koja isključivo nude stavove hanefijske pravne škole.

Uzimajući u obzir zrelost naših čitalaca smatramo da će pojava djela Fikhus-sunne na bosanskom jeziku doprinijeti samo boljem sagledavanju širine pogleda islamskih znanstvenika i njihovom uvažavanju, a ni u kom slučaju dovesti do novih konfrontacija pripadnika različitih mezheba ili usmjerenja, ili pak do sumnjičavosti i rezerviranosti prema šerijatskoj pravnoj školi koja se slijedi. Smatramo da u sučeljenju sa stavovima drugih pravnih škola hanefijski mezheb, koji stoljećima prakticiramo na ovim našim prostorima, dobiva samo veću autoritativnost i dignitet.

S tom namjerom toplo preporučujemo djelo suvremenog šerijatskog pravnika Es-Sejjida Sabika kako muslimanima, tako i pripadnicima drugih religijskih tradicija koji se detaljnije žele upoznati sa šerijatskim pravom.

Izdavač

 

Predgovor imama Hsana el-Benne

U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnoga!

Allahu pripada svaka zahvala, Allah blagoslovio i spasio našeg dragog Muhammeda, njegovu časnu porodicu i ashabe.

“Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (Et-Tevbe, 122.)

Najbolje čime bismo se približili Allahu jeste širenje Allahove vjere i njenih propisa, a posebno onih koji su u vezi s ovim fikhskim granama. Cilj toga jeste to da ljudima vjera bude jasna, kako u obredoslovlju, tako i u njihovim drugim radnjama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Kome Allah želi dobro poduči ga i uputi ka spoznaji vjere. Znanje se stječe samo izučavanjem. Vjerovjesnici, Allahov blagoslov i mir na njih, nisu ostavili iza sebe dinara niti dirhema, već su ostavili znanje. Svako ko uzme udio u tome stekao je veliko dobro.”

Najbolji i najkorisniji način, te najprihvatljiviji srcu i umu prilikom izučavanja islamskog prava, a posebno kad se radi o obredoslovlju ili općim istraživanjima koja se iznose pred ljude, jeste izbjegavanje stručnih termina, sporednih stvari i hipotetičkih pretpostavki, te crpljenje dokaza iz Kur’ana i sunneta na što lakši i jednostavniji način, a potom uzimanje pouke i mudrosti iz toga, kad god se pruži prilika, tako da oni koji to budu čitali uvide da su povezani s Allahom i Njegovim Poslanikom. Tako će se okoristiti, kako na ahiretu, tako i na dunjaluku, a to bi ljudima trebao biti najveći poticaj da istražuju i iščitavaju još više.

Allah je počastio našeg brata profesora i šejha Es-Sejjida Sabika ovim potezom, te je napisao ovo lahko i pristupačno djelo u kojem se krije velika korist. U njemu je, lijepim i lahkim načinom, pojasnio fikhske propise. Time je, ako Bog da, zaslužio Njegovu nagradu i divljenje svih onih koji su željni ove vjere. Allah ga nagradio zbog vjere, umeta i njegovog poziva u vjeru najboljom nagradom. Allah ga učinio korisnim i uzrokom mnogog dobra za njega i za druge. Amin!

Hasan el-Benna

 

U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnoga!

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je blagoslov i mir na našeg uvaženog Muhammeda, uzora prvih i posljednjih generacija, te na njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe i sve one koji hode njegovim putem do Sudnjeg dana!

Ovo je prva knjiga djela Fikhus-sunne, koje obuhvata fikhska pitanja poduprta dokazima iz Kur’ana, vjerodostojnog sunneta i konsenzusa islamskog umeta, idžmaa.

Pitanja koja se tiču svakog pojedinca izložena su na lahak i pristupačan način i to o raznim bitnim temama. Razilaženja smo nastojali izbjeći, osim kad to situacija iziskuje, što smo i učinili.

Prema tome, ovo djelo ocrtava pravu sliku islamskog fikha s kojim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i poslan. Ono ljudima otvara vrata razuma i shvatanja svega onog što je došlo od Allaha i Njegovog Poslanika, te ih okuplja i ujedinjuje oko Kur’ana i sunneta, a potiskuje razilaženja i novotariju pristrasnosti mezheba. Također potiskuje i izmišljotinu u kojoj se kaže: “Vrata idžtihada zatvorena su.”

Ovim smo djelom pokušali učiniti uslugu našoj vjeri i pomoći našoj braći. Molim Allaha, dž.š., da ga učini korisnim i da naše djelo učini iskrenim u Njegovo ime. On nam je dovoljan i najbolji oslonac.

Kairo, 15. šabana, 1365. god. po H.

Es-Sejjid Sabik

 

UVOD

OPĆENITOST MISIJE ISLAMA I NJEN CILJ

Allah, dž.š., poslao je Muhammeda, s.a.v.s., s čistom i tolerantnom vjerom, sa sveobuhvatnim vjerozakonikom koji ljudima garantira častan i uredan život, koji će ih dovesti do najvećih i naj savršenijih stepeni. U periodu od 23 godine, otprilike, koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u pozivanju u Allahovu vjeru, postigao je željeni cilj u dostavljanju vjere i okupljanja ljudi oko nje.

OPĆENITOST ISLAMSKE MISIJE

Islam nije ograničen na jednu generaciju ili narod, kao što su to bila prijašnja poslanstva. Znači, ovo poslanstvo došlo je općenito svim narodima, i tako će biti sve dok na Zemlji bude naroda. Ova misija nije specifična za jedno podneblje ili vrijeme. Svevišnji kaže:

“Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1.)

 Na drugom mjestu kazao je: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ.” (Sebe, 28.)

Također je kazao:

“Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravom putu bili!’” (El-E’raf, 158.)

U vjerodostojnom hadisu kaže se:

“Svaki je poslanik poslan svome narodu, a ja sam poslan svim narodima, crvenim i crnim.”

Sljedeće stvari potvrđuju općenitost i sveobuhvatnost islamske misije:

1. U njoj ne postoji nešto u što je teško povjerovati, niti nešto što je teško uraditi. Svevišnji je kazao:

“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 287.)

Na drugom mjestu kazao je: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekare, 185.)

Također je kazao:

“U vjeri vam nije ništa teško propisao.” (El-Hadždž, 78.)

El-Buhari prenosi hadis:

Ebu Seid el-Makburi veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Doista je ova vjera lahka, i niko se nije nadmetao s vjerom, a da ga nije nadvladala.”

Muslim bilježi hadis u kojem stoji: “Allahu najdraža vjera jeste ona koja je čista i tolerantna”; ono što se ne mijenja promjenom vremena i mjesta, kao što je vjerovanje i obredoslovlje, objašnjeno je potpuno i detaljno, te je objašnjeno odgovarajućim tekstovima. Niko nema pravo nešto dodati na to ili oduzeti od toga.

2. Ono što se mijenja promjenom vremena i mjesta, kao što je opća korist, diplomacija i ratne okolnosti, dato je sažeto i općenito kako bi odgovaralo interesima ljudi u svakom dobu, kako bi vlast mogla uspostaviti istinu i pravdu; 

3. Sva islamska učenja imaju za cilj očuvanje vjere, života, uma, potomstva, imetka, i neosporno je da to odgovara zdravoj ljudskoj prirodi i razumu. Ona idu ukorak s napretkom i odgovaraju svakom vremenu i mjestu.

Svevišnji je kazao:

“Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.’ Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.’” (El-E’raf, 32-33.)

Također je kazao:

“I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, mi se, vraćamo Tebi!’ – ‘Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću’, reče On, ‘a milost Moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, koga oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća, koje su imali, osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.’”  (El-E’raf, 156-157.)

 

CILJ ISLAMSKE MISIJE

Cilj islamske misije jeste čišćenje duša putem spoznaje Allaha, dž.š., i ibadeta Njemu. Zatim, jačanje veza među ljudima i njihovo uspostavljanje na temelju ljubavi, milosti, bratstva, jednakosti i pravde. Na taj će način čovjek osjetiti sreću na dunjaluku, a i na ahiretu. Svevišnji je kazao:

“On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje, i da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (El-Džummua, 2.)

Još je kazao:

“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)

U hadisu se kaže:

“Ja sam podarena milost.”

 

FIKH (ISLAMSKO ZAKONODAVSTVO)

Islamsko zakonodavstvo veoma je bitna grana islama, a predstavlja naučni aspekt ove misije. Čisto vjerski propisi, kao što su propisi obredoslovlja, izviru iz Allahove Objave Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., tj. iz Kur’ana i sunneta, ili su dokazani putem idžtihada Poslaniku je bilo naređeno da to samo prenese i pojasni. Svevišnji kaže:

“On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (En-Nedžm, 3-4.)

Međutim, kada se radi o zakonodavstvu koje se tiče dunjalučkih stvari, kao što je, naprimjer, presuda u sporovima, rukovodstvo i ratna taktika, u takvim je slučajevima Poslaniku naređeno da se posavjetuje s drugima. Zauzimao je određeni stav, ali bi ga ponekad promijenio i prihvatio stav svojih drugova. Tako se desilo u bitkama na Bedru i Uhudu. Ashabi, r.a., pitali su Poslanika, s.a.v.s., ono što ne znaju. Tražili su značenje riječi koje ne bi razumjeli. Govorili bi šta su oni od toga razumjeli, te bi ispravno potvrdio, a ukazao bi na eventualnu grešku u razumijevanju.

Postoje opća pravila koja je postavio islam kako bi se muslimani po njima vladali. Zabranjeno je istraživati pojave koje se još nisu desile, dok se one ne dogode

Svevišnji je kazao:

“O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kuran objavljuje, objasnit će vam se, ono ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta i blag je.” (El-Maida, 101.)

U hadisu se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio el-uglutat, a to su pitanja o stvarima koje se još nisu desile.

 

Suzdržavanje od pretjeranih i zamršenih pitanja

U hadisu stoji:

“Allah mrzi ‘rekla-kazala’, pretjerano zapitkivanje i rasipanje imetka.”

Također se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:   

“Doista je Allah propisao farzove, ne propuštajte ih! Odredio je granice, ne narušavajte ih! Zabranio je neke stvari, ne činite ih! Neke je stvari prešutio, iz milosti prema vama, a ne iz zaborava, ne istražujte ih!” Još je kazao:

“Najgori su oni koji upitaju za nešto što nije zabranjeno, te to bude zabranjeno zbog njihovog pitanja.”

 

Udaljavanje od razilaženja i dijeljenja u vjeri

Svevišnji kaže:

“Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (El-Muminun, 52.)

“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu-Imran, 103.)

“Ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46.)

“Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.” (El-En’am, 159.)

“…i u stranke se podijelili.” (Er-Rum, 32.)

“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, njih čeka patnja velika.” (Alu-Imran, 105.)

 

– Sporna pitanja treba rješavati pomoću Kur’ana i sunneta, a ovo zaključujemo iz ajeta:

“A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.”’ (En-Nisa. 59.)

“Ma u čemu se razilazili, presudu treba dati Allah.” (Eš-Šura, 10.)

Razlog tome jeste i činjenica da je Kur’an sve objasnio, kao što Svevišnji kaže:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” (En-Nahl, 89.)

“U Knjizi Mi nismo ništa izostavili.” (En-En’am, 38.)

Kur’an je pojašnjen praktičnim sunnetom, kao što se u ajetu kaže:

“A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje.” (En-Nahl, 44.)

Svevišnji veli:

 ‘‘Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje” (En-Nisa. 105.)

Time je izvršio svoju misiju i islamska načela bila su jasna, a o čemu se govori i u ajetu:

“Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”   (El-Maida, 3.)

“A neslozi onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.” (El-Bekare, 176.)

Imajući u vidu da su vjerska pitanja pojašnjena na ovaj način, i da je prilikom presude sud poznat, u tom slučaju razilaženju nema mjesta. Svevišnji kaže:

“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa. 65.)

Ashabi i druge dobre generacije poslije njih ponašali su se i vladah u duhu ovih pravila, i među njima nije bilo razilaženja, osim u nekoliko slučajeva, i to zbog različitog shvatanja dokaza. Neki su od njih poznavali ono što drugi nisu znali.

Kad su došli osnivači četiri poznata mezheba, slijedili su put svojih prethodnika. Neki su bili bliže sunnetu, kao naprimjer oni iz Hidžaza, gdje je bio veliki broj prenosilaca hadisa i raznih predanja. U drugu grupu spadao je misaoni pravac, kao što su bili Iračani, i gdje je bilo malo hafiza Hadisa, jer je Irak bio daleko od mjesta Objave.

Osnivači mezheba (pravaca) uložili su veliki trud kako bi ljudima pojasnili ovu vjeru i uputu. Zabranjivali su slijepo slijeđenje govoreći da nikom nije dozvoljeno slijediti njihov stav ako ne poznaje i dokaz na kojem se bazira taj stav. Tvrdili su da je njihov mezheb ono na što ukazuju vjerodostojni hadisi, i nisu imali za cilj da budu slijeđeni kao i sam Poslanik, s.a.v.s. Sav je njihov trud i cilj bio pomoći ljudima da lakše shvate Allahove propise.

Međutim, nakon perioda osnivača mezheba, zanimanje za slijeđenjem dokaza nije bilo izraženo, već su ih slijepo slijedili, tako da je svaka grupa pristrasno slijedila jedan mezheb prema kojem se vladala i u čije je širenje ulagala maksimalan trud, a ono što kaže osnivač tog mezheba kao da je kazao i sam Zakonodavac (Allah ili Njegov Poslanik). Takve pristalice mezheba ne smatraju da je dozvoljeno izdavati fetvu mimo onog što smatra osnivač njihovog mezheba. Toliko su pretjerali u tom slijeđenju da je El-Kerhi rekao: “Svaki ajet, ili hadis, koji se kosi s onim što naše vođe smatraju treba adekvatno protumačiti ili je derogiran.”

Slijepo i pristrasno slijeđenje mezheba zasjenilo je Kur’an i sunnet, a rezultat je bilo zatvaranje vrata idžtihadu, a Šerijat je postao skup mišljenja fakiha, i svako ko ne bi prihvatao stav fakiha smatrao bi se novo tarom (mubtediom) i njegove riječi više ne bi imale težinu, niti bi se njegove fetve prihvatale.

Širenju duha stagnacije pomogli su vladari i bogataši osnivanjem medresa u kojima se izučavao jedan ili više određenih mezheba, što je rezultiralo prihvatanjem tih mezheba, a zapostavljanjem truda u rješavanju novih pitanja (idžtihad), kako bi se očuvala primanja određena toj ulemi. Ebu Zur’a upitao je svoga šejha El-Belkinija: “Zašto se šejh Tekijjuddin es-Subki suzdržava od idžtihada, a dostigao je taj nivo?” El- Belkini je prešutio, a Ebu Zur’a nastavi: “Ja mislim da je to samo strah od gubljenja položaja koji su učenjaci četiri mezheba dobili. Izgubili bi te položaje u slučaju da iziđu iz tih okvira, a uskratilo bi im se zvanje kadije. Ljudi ih više ne bi pitali za fetve, a prozvali bi ih novotarima (,mubtedijama).” El-Belkini se nasmijao podržavši ga u tome.

Slijepim slijeđenjem, te gubljenjem veze s Kur’anom i uvjerenjem da su vrata idžtihada zatvorena, umet je zapao u veliko zlo i nevolju, koji su se uvukli u svaku poru islamskog tijela, a upravo nas je na to upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Sve je to rezultiralo time da se umet podijelio na razne pravce, i toliko su daleko otišli da se postavljalo pitanje da li je dozvoljena udaja pripadnici hanefijskog mezheba za pripadnika šafijskog mezheba! Neki su kazali da nije, jer on sumnja u svoj iman. Drugi smatraju da je dozvoljeno, jer se takav može smatrati kao zimmija, Također, rezultat navedenog jeste i širenje novotarija, neprakticiranje sunneta, nezainteresiranost za korišćenje uma, nerazmišljanje i nedostatak samostalnosti u izučavanju. Sve je to doprinijelo slabljenju ugleda umeta, njegovoj neproduktivnosti, pasivnosti i nezainteresiranosti. Na taj su način neprijatelji dospjeli do same suštine islama.

Prošle su godine i stoljeća, i u svakom periodu Allah je ovom umetu slao nekog ko će mu obnoviti vjeru, probuditi ga iz sna i uputiti ga u pravom smjeru. Međutim, samo što bi se umet probudio, opet bi utonuo u isti ili još dublji san.

Na kraju je došao red i na islamsko zakonodavstvo (Šerijat), pomoću kojeg je Svevišnji doveo u red život cijelog čovječanstva i učinio ga oruđem na ovom i onom svijetu, a spao je na najniže ljestvice kojima nema kraja i na kojima nikad nije bio. Smatralo se da je izučavanje Šerijata zaostalost, primitivizam, gubljenje vremena, i da to uopće ne koristi Allahovoj vjeri ili ljudskom poretku, životu.

Šerijat je ostao na tom nivou, a učenjaci su ponavljali samo već napisane tekstove, i nisu znali ništa do pisati napomene ispod teksta koje su sadržavale pojašnjenja, replike, nejasne zabilješke i neke zaldjučke, dok se Evropa okomila na Istok, kojem zadaje udarce svim raspoloživim sredstvima. Kad su se muslimani počeli buditi od tih udaraca, shvativši gdje se nalaze, uvidjeli su da su daleko zaostali iza drugih. Dok karavan prolazi, oni stoje u jednom mjestu. Tako su uvidjeli da se oni ustvari nalaze naspram drugog svijeta, koji je pun života, energije i napretka, te su se počeli diviti i čuditi onome što su vidjeli. Oni koji su odbacivali svoju historiju i bili nepokorni svojim precima, te oni koji su zaboravili svoju vjeru i običaje počeli su uzvikivati: “Ovo je Evropa, o istočnjaci! Ugledajte se na njih! Slijedite ih u dobru i u zlu, u vjeri i nevjeri, u dobrom i lošem!” Oni ravnodušni bili su neutralni. Jedino što im je preostalo bile su riječi: “La havle ve la kuvvete illa billah” (“Nema snage niti moći osim kod Allaha”), i to su često ponavljali. Oslanjali su se na sebe povučeni u svoje kuće.

Zavidnicima na islamu ovo je bio samo argument više da Serijat ne ide ukorak s civilizacijom, niti s vremenom. Vrhunac svega bio je da su istočnjaci u stranom vjerozakoniku našli utjehu, iako on ne odgovara njihovoj vjeri, običajima i navikama. Pored toga, Evropa zaposjeda kuće, ulice, sastajališta, škole i institute. Ona je jačala i njen talas napretka preplavio je sve, a Istok je gotovo zaboravio svoju vjeru i običaje, tako da je izgubio sponu između sadašnjosti i prošlosti. Međutim, na zemlji će uvijek biti grupa koja primjenjuje Allahove zakone. Daije u Allahovu vjeru navalili su plašiti i počeli su upozoravati sve one koji su prevareni od zapadnjaka, jer je njihov moral toliko zao da mora imati ružnu završnicu, i sva njihova naučna dostignuća bit će uzrok njihove propasti i stradanja. Njihovi lijepi gradovi postat će pakao koji će ih gutati sve do posljednjeg.

“Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj s Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palača na stupovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo, i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i faraonom, koji je šatore imao – koji su na zemlji zulum sprovodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, jer Gospodar je tvoj, zaista, u zasjedi.” (El-Fedžr, 6-14.)

Također su i one neutralne i nezainteresirane pozivali: “Crpite vjeru s čistog izvora i plemenitog puta, izvora koji je Kur’an, i puta koji je sunnet. Samo odatle vjeru uzimajte i druge time obradujte. Samo će u tom slučaju ovaj dunjaluk imati smisla, i samo će tako ovaj umet biti radostan.

‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El.Ahzab, 21.)

Allahovom milošću ovom su se pozivu odazvali čestiti ljudi koji su to prihvatili čista srca. Također se i omladina odazvala tom pozivu i podarila mu ono najvrednije što posjeduje, a to su imeci i životi.

 Je li Allah Svome nuru dozvolio da ponovo zasija na zemlji?! Je li poželio da čovjek ponovo počne živjeti lijepim životom?! Životom kojim upravlja čisto vjerovanje, ljubav, dobročinstvo i pravda. Ovo nam potvrđuju sljedeći ajeti:

“On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok!” (El-Feth, 28.)

“Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilet, 53.)

***

 

Izdavač: Bookline d.o.o.                    

Prijevod djela: Fahrudin Smajlović, Muharem Hrvačić            

Urednik: Haris Grabus     

Redaktura prijevoda:  Dr. Šefik Kurdić, Hfz. Dževad Hrvačić          

Lektor: Dr. Ismail Palić             

Korektori: Dr. Zuhdija Hasanović, Fatima Zimić              

Stručni konsultant: Dr. Sulejman Topoljak             

Tehničko uređenje: Muharem Hrvačić         

Dizajn korice: Suhejb Džemaili           

Štampa:  „Bemust“          

 

Komplet možete naručiti na e-mail kupiknjigu@live.com

– jednokratno plaćanje 160KM

– plaćanje u 4 mjesečne rate 200KM

Akos.bA