Emanet nije poklon s kojim se može raspolagati, već stroga obaveza koja se mora izvršiti

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)

U ovom ajetu upotrijebljen je glagol: eddâ – jueddi (يؤدِّي –  أدَّى ), u značenju povjeriti, tj., ukazati povjerenje onome ko će odgovorno izvršiti određenu zadaću i preuzeti emanet, a nije upotrijebljen glagol: e’atâ – ju’ti (يُعطى – أعطى), u značenju: dati ili pokloniti, iz čega se jasno zaključuje da emanet nije sadaka ili poklon s kojim osoba raspolaže u skladu sa okolnostima i onda kada je u mogućnosti, bez obaveze njegovog izvršenja, već je to stroga obaveza koju je vjernik dužan izvršiti dajući svakome njegovo pravo, čak i ako se radi o njegovom neprijatelju, i bez obzira na okolnosti.

Ovaj ajet ukazuje na to da je jedan od uvjeta sudstva ispunjavanje emaneta, a izvršenje manjeg emaneta je uvod u izvršenje većeg ili velikog emaneta predstavljenog u vlasti (zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj). I onaj ko je navikao da ispunjava emanet i ko ljudima daje prava koja im pripadaju, on će i veliki emanet, emanet vođstva i vlasti, dosljedno izvršiti i pravedno suditi među ljudima bez obzira na njihovu vjeru, jezik, boju kože, nacionalnost, bliskost, udaljenost, ljubav i mržnju.

Poštenje je neodvojivo od pravde i pravda znači duševni mir i sigurnost za pojedince, društvo i vladare podjednako. Pravda je najjači, najiskreniji i najvjerniji čuvar svih vrsta i nivoa sigurnosti. Uz pravdu, vladar je oslobođen potrebe za silnim vrstama stražara i čuvara kojima je okružena većina današnjih vladara. Pravda oslobađa sve ljude, oslobađa pojedince od stalne kontrole vladara, oslobađa vladare straha od onih kojima vladaju, i pravda uspostavlja duh naklonosti, spokoja, saradnje i međusobnog savjetovanja između vladara i naroda.

A gdje ima emaneta i gdje vlada pravda, tamo vlada i mir, prosperitet i napredak. Poštenje (emanet), pravda, mir i razvoj (napredak) su integrisani sistem vrijednosti. Ne može se govoriti o istinskom miru i sigurnosti u nedostatku pravde, jer pravda i mir zajedno čini izvor čvrste i dugotrajne stabilnosti i sigurnosti.

A sigurnost u društvu je osnova za svaku vrstu napretka, na šta aludiraju i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko osvane zdrav, siguran i ko ima nafake onoliko koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk i sve njegove blagodati.” (Buharija u Edebul-mufredu)

No jedno je teoretizirati i pričati o emanetu i pravdi, a jedno je emanet i pravdu u praksi primjenjivati. Većina ljudi puno više priča nego što radi, a rad je zapravo živa riječ, ispunjavanje emaneta i uspostavljanje pravde je ideja koja daje prave plodove, dok su kreativnost, vještina, razvoj i napredak dokaz i kriterijum za kredibilitet vrijednosti i njihovu djelotvornost u izgradnji života i širenju horizonata progresa i prosperiteta.

Stoga, ne trči prije nego što naučiš hodati, ne trguj prije nego što upoznaš tržište i pravila trgovine i ne pričaj o poštenju (emanetu) i pravednosti prije nego što poštenje i pravednost potvrdiš u praksi, pogotovo ako se radi o političkoj praksi i onima koji obnašaju odgovorne funkcije na bilo kojem nivou vlasti.

I zapamti da je mudar onaj vjernik koji poznaje vrijeme u kojem živi i koji je ustrajan na istini, tako da ga ni bogatstvo, ni siromaštvo, ni vlast, ni ugled, ne mogu obmanuti i odvratiti od Pravog puta, jer on zna da ga čeka obračun na Sudnjem danu i da će se spasiti samo onaj ko Allahu čista srca dođe.(saff.ba)

akos.ba