Ekološka (ne)osviještnost hadžija: Zašto?

Hadž iz jednog sasvim drugog ugla

Vlasti su u posljednje vrijeme uložile puno napora u čišćenju grada. Ali da li su stanovnici odgovorili na adekvatan način? Da li su pokazali odgovornost? Ili imamo nedostatak poštovanja prema našoj okolini i odsustva kolektivne volje koja je stvorila ovu planinu od otpada? Ona neće nestati ako se sami ne disciplinujemo u skladu s našom vjerom, da budemo ljubazni prema našim susjedima i prema okolišu oko nas uvažavajući doktrinu čistoće u svakom svom postupku.

Većina nas je, ako ne i svi mi zajedno, svjesna važnosti čistoće u islamu. Nema nikakve sumnje da islam promovira tu kulturu čistoće u našem vjerovanju radilo se o ličnoj higijeni ili čistoći okoliša. Čitajući izvještaje o hadžu, bilo je uznemirujuće primjetiti da su se neki hodočasnici žalili na nehigijenske uvjete, bilo da se radi o toaletima u kampovima, ili o prostorima gdje su se obavljale vjerski obredi. Oni navode da su zbog manjka toaleta i dugih redova čekanja za WC mnogi koristili otvorene prostore gdje se obavljajuju obredi hadža kako bi odgovorili na poziv majke prirode.Drugi su se žalili na količinu smeća koja se gomilala i koja je posvuda bila razasuta, jer se nije dovoljno čistilo.

Kako god, moram da postavim pitanje svima ovima koji se žale na nečistoću: Ko je, zapravo, zaprljao taj prostor i bacao smeće? Jesu li to uradile vlasti, ili sami ljudi, koji iz nekog razloga smatraju da oni mogu praviti nered i bacati smeće, a da neko drugi treba da čisti ? Nijedna vlada na svijetu ne može napraviti red i čistoću ako sami ljudi nisu osvješćeni da pokupe svoj otpad i ostave čisto iza sebe.

Tokom revnosnog obavljanja obreda hadža punog žarke želje da se to što bolje uradi, ili tokom bilo koje druge vjerske aktivnosti, trebalo bi, također, zdušno nastojati da svoj okoliš sačuvaš čistim, da njime ne vrijeđaš onog do tebe. To je duh islama. To nije samo stvar ponašanja, nego i djelo činjenja dobrobiti drugima. A čistoća nije samo u nadležnosti tamo neke ugovorne azijske kompanije

Reporter iz Evrope izvještava danas iz Džede:"Gotovo svakodnevno prolazim ispred zgrade koja je bila sjedište gradonačelnika. Zgrada je lijepa, ali od dana kada je gradonačelnik preselio u novu zgradu, i zgrada i vrt oko nje su zapušteni.(…) U međuvremenu, stabla su se osušila, a trava i korov su porasli. Zašto se ne vodi briga o ovoj zgradi i zašto se ne koristi za nešto drugo, nego se ostavlja tek tako da propada ? Nasuprot te zgrade nalazi se park. Njega koriste roditelji sa djecom, ali je i on postao prilično opasno igralište za djecu zbog kamenja i razbijenog stakla okolo. Tu su i pokazatelji potpunog nedostatka pravilnog održavanja. Za lijepo uređen park je potrebno cvijeće, ali ljudi treba zajedno s vlastima dijele odgovornost za ovo stanje, jer je nesretna činjenica da ljudi cijeli grad tretiraju kao odlagalište za smeće.(…) Osim toga, nedostatak poštovanja se vidi posvuda, vozači često blokiraju pješake ostavljajući svoje automobile na trotoarima prisiljavajući tako pješake da hodaju ulicom. Ima li neko odgovoran da vidi ovo stanje na ulicama, pločnicima, parkovima i zgradama? Ili ti odgovorni ljudi samo sjede za svojim radnim stolovima?“ „Može li se išta učiniti na ovom polju nedostatka poštovanja i ljubavi za okoliš ? ", postavio je pitanje na kraju svog izvještaja ovaj reporter.
Vlasti su u posljednje vrijeme uložile puno napora u čišćenju grada.

Ali da li su stanovnici odgovorili na adekvatan način? Da li su pokazali odgovornost? Ili imamo nedostatak poštovanja prema našoj okolini i odsustva kolektivne volje koja je stvorila ovu planinu od otpada? Ona neće nestati ako se sami ne disciplinujemo u skladu s našom vjerom, da budemo ljubazni prema našim susjedima i prema okolišu oko nas uvažavajući doktrinu čistoće u svakom svom postupku.

Prijevod Ajša H.H.

preporod.com