Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Ekologija > Ekologija je sastavni dio islama kojeg su današnji muslimani zapostavili

Ekologija je sastavni dio islama kojeg su današnji muslimani zapostavili

Emisija “Šerijat i život” Al Jazeera

 

Poštovani gledaoci esselamu alejkum. Allah, dž.š., kaže: «… i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.!» (El-A'raf, 85.). 
Također, kaže: «Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da“ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.» (Er-Rum, 41.). Kada bi priroda mogla da govori naše uši bi ogluhule od njenih krikova kojim doziva u pomoć! 
Kakav je stav islama prema očuvanju prirode, i zašto vjernici zaboravljaju svoju vjersku obavezu prema ovom problemu, samo su neka od pitanja na koje ćemo večeras odgovoriti kroz razgovor sa našim gostom, doktorom Jusufom el-Kardavijem.
Doktore, nekima je čudno da islam obavezuje svoje sljedbenike po pitanju odnosa prema okolini i njenom očuvanju.

Hatidža ben Kanneh: Da li je pažnja prema prirodi sastavni dio naše vjere?

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na Njegovog miljenika, posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe i na sve one koji slijede put upute do Sudnjega dana. Onaj ko ne poznaje dobro propise islama iznenaditi će se kada čuje da islam propisuje vjernicima kako da se odnose prema prirodi, okolini u kojoj žive. 
Nažalost, imamo određen procenat vjernika koji smatraju da je šerijat skup propisa koji se odnose samo na obredoslovlje i da islam nema nikakve veze sa onim što je izvan toga. Smatraju da islam nema nikakve veze sa kosmosom, prirodom, niti životom kojeg svaki čovjek sebi uređuje po svom nahođenju?! Naravno da je ovako shvatanje islama jako usko i potpuno pogrešno. 
Islam je objava koja je sveobuhvatna, zadire u sve pore ljudskog života i određuje čovjekovu ulogu u okruženju u kojem se nalazi. Islam obuhvata vjeru i državu, akidu i pravo, dunjaluk i ahiret, poziv u vjeru i uređenje države, ponašanje pojedinca i organizaciju društva, obuhvata cijeli život čovjeka i kompletan kosmos koji ga okružuje. 
Osnova problema je što mnogi koji izučavaju vjeru produbljuju svoje znanje samo u jednoj oblasti vjere bez upoznavanja sa svim o čemu ona govori. Onaj ko je temeljito prišao izučavanju vjere saznao je da u islamu nalazimo osnovne ideje, filozofiju za sve što je bitno na dunjaluku. Naravno, islam ne ulazi u sitne rasprave po određenim problemima koje su inače rezervisane samo za stručnajake u toj oblasti, nego nam daje globalna upustva na kojima gradimo svoj odnos prema određenoj pojavi. 
Kada je u pitanju naš odnos prema okolini onda nam islam daje osnovne smijernice po tom pitanju. Onaj ko podrobnije izučava osnovne islamske nauke vidjet će da islam na akidi gradi odnos čovjeka prema prirodi, vjerovanju da je Allah, dž.š., Savršen Tvorac svega što postoji. U Njegovom stvaranju nema nedostataka niti grešaka, sve je u skladu i savršeno. To je Allahov poredak kojeg trebamo razumijeti i prema njemu se odnositi na način kako mu dolikuje. Svaki poremećaj u prirodi, svaka nepravilnost je rezultat pogrešnog djelovanja čovjeka, pogrešnog odnosa prema skladu kojeg je Allah uspostavio, a ne greška u njemu samome, odnosno u Allahovom stvaranju!
Također, kada pogledamo propise fikha naći ćemo ogroman broj propisa koji imaju za cilj očuvanje okoline u kojoj živimo. U poglavlju o čistoći nalazi se hadis u kojem Muhammed, s.a.v.s., zabranjuje mokrenje u stajaću vodu, jer bi se tako voda zagadila i ne bi bila pogodna za upotrebu. Muhammed, s.a.v.s., proklinje onoga ko vrši veliku nuždu u izvor vode, na mjestu kuda ljudi prolaze ili u hladu gdje se odmaraju, kako se okolina čovjeka ne bi zagadila i postala opasna po čovjeka. 
Također, sa ahlakskog stanovišta vjerniku je propisano da se prema bilo čemu odnosi sa ihsanom, tj. na najbolji mogući način. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: «Ihsan je propisan u svakom postupku!». 
Kada pogledamo u usuli-fikh vidjet ćemo da on veliku pažnju poklanja prema pet temeljnih stvari bez kojih živit ne bi bio moguć. To su: očuvanje vjere, života, razuma, potomstva i imetka. Svaka od ovih stvari su u uskoj vezi sa okolinom u kojoj se čovjek nalazi. Kako ćemo sačuvati svoje potomstvo ako svojim djelovanjem uništimo okolinu u kojoj treba da živi?! Allah, dž.š., kaže: «Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da pravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i potomstva – A Allah ne voli nered!» (El-Bekare, 205.) Dakle, mi se ne smijemo nemarno ponašati misleći samo na svoju korist zaboravljajući generacije koje dolaze poslije nas. Također, očuvanje razuma od svega što ga blokira, ili smanjuje njegovu funkicju je u direktnoj vezi sa našim odnosom prema okolini koja nas okružuje.
Primjera za ovo je zaista veliki broj, i samo onaj ko podrobno izučava vjerske znanosti može da razumije s kojom pažnjom islam govori o okolini i potrebi za očuvanjem iste. Ja sam napisao knjigu pod naslovom «Pažnja prema prirodi u islamu». Kada se govori o ovoj temi obično se upotrebljava izraz «očuvanje», međutim, smatram da ovaj izraz ne daje dovoljno snažnu poruku o ovoj jako bitnoj temi, te sam i pomenutu knjigu nazvao «Pažnja prema prirodi u islamu» kako bi upozorio da nam islam propisuje da se jako pažljivo odnosimo prema prirodi. Nije dovoljno samo usputno biti pažljiv prema okolini, nego maksimalan napor uložiti kako svojim djelovanjem ne bi ugrozili prirodu, odnosno sklad koji nas okružuje, a kojeg je Allah, dž.š., stvorio. 

Hatidža ben Kanneh: Glavni problem je što mi ne poklanjamo ni najmanji vid pažnje prema čovjekovoj okolini. Očuvanje prirode je potpuno zapostavljena tema na koju se gotovo da ne razgovara. Zbog čeka je u muslimanskim zemljama prisutan toliki gaflet po pitanje očuvanja okoline?

Dr. Kardavi: Tačno je da se jako malo poklanja pažnje ovom izuzetno bitnom pitanju i smatram da je glavni razlog tome slabost opće kulture, nerazvijena svijest svakog pojedinca po ovom pitanju. 
Naši obrazovni programi ne daju dovoljno pažnje ovoj temi koja bi se trebala izučavati u školama kao obavezan predmet! Također, očuvanje čovjekove okoline bi trebao biti i sastvani dio općeg vjerskog obrazovanja. Nažalost, naše vjersko obrazovanje je jako ograničeno i svedeno samo na jedan broj vjerskih pravila, a sve ostalo je zapostavljeno kao da vjera nema ništa sa tim problemima. Očuvanje okoline je vjerska dužnost, to naša djeca trebaju da uče u školama, trebaju da znaju da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Ko posječe sadnicu Allah, dž.š., će ga strmoglaviti u džehennem!». Učenjaci pojašnjavaju ovaj hadis pa kažu da je to zbog velike korisiti koju ljudi imaju od drveta poput plodova i hlada koji je neprocjenjive vrijednosti u pustinjskim vrelinama. 
Zašto našu djecu u školama ne učimo ovim stvarima? Zašto se mediji ne uključe u edukaciju širokih masa po ovom pitanju? Očito da postoji ogroman manjak svijesti, opće kulture. Iz života smo gotovo izgubuli razumijevanje prioriteta, koje podrazumijeva davanje svakoj stvari pravo koje joj pripada. Nećemo naglašavati stvari koje ne treba naglašavati, i nećemo zapostavljati ono što je od velike važnosti za naš život. Kod nas se ova tema razumije kao nešto što je na samom kraju bitnosti i ne zavrijeđuje posebnu pažnju. Ovakve navike hitno moramo mijenjati i podizati razinu svijesti kod ljudi po ovom pitanju. Dovoljan nam je samo jedan hadis, ako ga pravilno razumijemo, da potpuno promjenimo stav po ovom pitanju i da sve odgovorne pokrenemo na akciju koja će poboljšati stanje u ovoj oblasti, a Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Sadaka je i ukloniti sa puta ono što smeta prolaznicima!». Svi smo čuli ovaj hadis, ali kakvog je on odjeka proizveo kod nas?! Da li je ovaj hadis uvršten u osnove našeg bontona, naše kulture i obrazovanja mladih?! Ako pravilno razumijemo ovaj hadis dovoljano je da se čitave institucije, ministarstva i organizacije pokrenu kako bi se okolina zaštitila od naših negativnih utjecaja.

Hatidža ben Kanneh: Mi ne poklanjamo dovoljno požnje ovoj problematici, ali na Zapadu je to itekako aktuelno. Program zaštitie okoline je tolko bitan da je nezamisliva nijedna politička kampanja bez jasne vizije po ovom pitanju!
Dr. Kardavi: U mnogom državama Zapada imamo političke partije zelenih, razne pokrete za očuvanje prirode, koji imaju izuzetno velikog utjecaja na svijest ljudi i njihov izbor političkih predstavnika. To je primjerna razina svijesti po ovom pitanju. Međutim, kod nas nije tako. Mi se prema zelenišu još uvijek odnosima kao prema jeftinom resusru kojeg što prije treba iskoristiti. Ja pamtim mnoge zelene površine u raznim gradovima arapskog svijeta koje su sada pretvorene u građevinsko zemljište. Zelene površine su pluća svakog grada i imaju velikog utjecaja na zdrav život u gradu. Čovjek nije izumio bolje filtere za pročišćenje zaraka od zelenih površina. To je ravnoteža koju je Allah, dž.š., uspostavio i koju mi ne smijemo poremetiti ako želimo sebi dobro. 

Hatidža ben Kanneh: Postoje mišljenja da političke partije sa islamskim predznakom prednjače po pitanju slabosti programa zaštite životne okoline. Šta vi mislite po ovom pitanju?
Dr. Kardavi: Posljednjih godina se primjećuje određen napredak u ovoj oblasti, a posebno nakon što se počeo izučavati islamski stav po pitanju očuvanja okoline. Na ovu temu je održano i nekoliko međunardonih islamskih kongresa koji su donekle pokrenuli interesovanje političkih partija za ovu problematiku. Bili smo zapostavili ova jako bitna pitanja, ali neke organizacije, udruženja su dala svoj doprinos i već se polahko uočavaju pomaci po ovom pitanju. Ono što nam još uvijek nedostaje je opći pokret svih institucija i pojedinaca na polju zaštite ljudske okoline. Nadležna ministarstva, institucije, organizacije, pokreti i svi pojedinci se moraju aktivnije uključiti u rješenje ovih problema. Moramo dati svoj doprinos očuvanju okoline i popravci onoga što je uništeno od prirodnih dobara. Mi zagovaramo preventivno djelovanje, jer je bolje spriječiti katastrofu nego liječiti njene posljedice, ali i liječenje posljedica je metoda koju ne smijemo zaboraviti. Dakle, neophodan je veći angažman svih instistucija i pojedinaca kako bi imali bolje rezultate.

Hatidža ben Kanneh: U Kur'anu na nekoliko mjesta Allah, dž.š., nam pojašnjava da je cijeli kosmos potčinjen čovjeku: «Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivim i nevidljivom?» (Lukman, 20.). Šta sve podrazumije ovo potčinjavanje prirode čovjeku?
Dr. Kardavi: Potčinjavanje prirode čovjeku je ni'met kojim je Allah, dž.š., počastio čovjeka na Zemlji. On Kaže: «Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje. On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite, i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite, i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom, i daje vam od svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu nepravedan i nezahvalan.» (Ibrahim, 32. – 34.). Ovim ajetom nam Allah, dž.š., pojašnjava da sve što je stvoreno na Zemlji i u kosmosu je nama na usluzi, dato je nama na poklon od Stvoritelja svih svjetova. Naravno, na svaki poklon treba adekvatno odgovoriti. Zato je na nama da se zahvaljujemo Allahu, dž.š., i na najbolji način ophodimo prema Njegovim blagodatima kako nam ne bi bile uskraćene. 
Allah, dž.š., kaže: «I kada je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti!» (Ibrahim, 7.). Dakle, da bi i dalje uživali u blagodatima kojima nas je Allah, dž.š., obasuo neophodno je da se zahvaljujemo na njima i da se odgovorno prema njima odnosimo. Allah, dž.š., nam je dao svoje blagodati ispravne, čiste i na nama je da to ne remetimo, a On kaže: «I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.» (El-A'raf, 56.). 
Allah, dž.š., nam je dao Zemlju i na njoj su uspostavljeni zakoni, ona je bila uređena! Mi nemamo pravo taj poredak remetiti, to nije adekvatno postupanje sa ni'metima kojima smo počašćeni! Zemlja je bila čista, mi smo je zaprljali, vazduh nije bio zaprljan, to je rezultat našeg djelovanja. Dakle, poremećaj, nered koji primjećujemo i čije posljedice smo počeli osjećati je rezultat našeg neodgovornog odnosa prema Allahovim blagodatima. Zbog toga se trebamo bojati da nam ove blagodati ne budu uskraćene i da ne budemo kažnjeni zbog našeg neodgovornog postupanja. Ako ne promjenimo svoj odnos sami onda će nas žestina poremećaja u prirodi osvjestiti i primorati da više vodimo računa po ovom pitanju.

Hatidža ben Kanneh: U mnogim zemljama se otpadne vode usmjeravaju u rijeke, odnosno mora i na taj način zagađuju vodu koja je osnova života na Zemlji. Postoji li u šerijatu odgovornost za ovakve postupke?
Dr. Kardavi: Islam strogo zabranjuje zagađenje bilo kojeg dijela prirode i proklinje one koji zagađuju čovjekovu okolinu. Spomenuli smo da obavljanje nužde na određenim mjestima može biti razlog proklestva onoga koji to radi, samo iz razloga što svojim postupkom doprinosi zagađenju okoline! 
Zagađenje koje je danas aktuelno je neuporedivo opasnije od pomenutog, pa je i njegova zabrana još strožija i griješnost onoga ko to radi još veća. Zbog našeg nemara danas imamo kompletne rijeke čija voda je toliko zagađena da je nije moguće upotrijebiti za bilo šta. Interesantno je da od ove vrste zagađenja niko nije pošteđen i da je zagađenost veća što je industrija neke zemlje razvijenija. Znači, razvoj industrije ne prate adekvatne mjere za zaštitu okoline što ima za rezultat opću zagađenost do te mjere da je život u moru postao ugrožen. Iako je skoro tri četvrtine zemljine površine prekriveno vodom čovjek je uspio da je zagadi do te mjere da je život pojedinih životinjskih vrsta ugrožen. Ne treba posebno pojašnjavati koliki je značaj mora za ishranu čovjeka i u koliku opasnost sebe dovodimo ako dopustimo da se nekontrolisano zagađuje. 
Posebna vrsta zagađenja s kojom se susrećemo u našem veremenu je zračenje nuklearnog otpada, što je daleko najštetnije i zagađenje sa najdužim posljedicama. Skladištenje atomskog otpada je izuzetno komplikovano i skupo, te je posebna žalost što siromašne zemlje za jeftin novac prihvataju taj otpad i zakopavaju u zemlju. To su sve ogormne opasnosti koje zahtjevaju ozbiljniji pristup.

Hatidža ben Kanneh: Poznato je da Izrael zakopava nuklearni odpat u Palestini, ovakvih i sličnih primjera imamo mnogo. Sjetimo se samo zagađenja osiromašenim uranijem u Kuvajtu prilikom Zaljevskog rata, te velikog požara koji je izbio tokom okupacije Bagdada. To su sve ogromna zagađenja koja imaju strašne posljedice. Kakav je stav šerijata po ovom pitanju?
Dr. Kardavi: Šerijat je jasan po ovom pitanju! Strogo se zabranjuje bilo kakvo štetno djelovanje prema prirodi, a pogotovo ako to poprima globalni karakter. To je pravljenje nereda na zemlji što je kur'anskim tekstom strogo zabranjeno i što je sadržano u objavama svih poslanika koji su dolazili kroz historiju. 
Ovakva djela Allaha, dž.š., ljute i izazivaju Njegovu srdžbu na onoga ko je odgovoran za njih. Onaj ko to radi i naređuje je direktno odgovoran za to djelo, ali i ostali koji ne podignu svoj glas protiv tako gnusnih postupaka. Svaka država koja šuti u takvim situacijama snosi dio odgovornosti za taj zločin! Svi trebamo biti svijesni opasnosti i suprotstaviti joj se ma od koga dolazila. Jedan pisac je napisao knjigu «O učenjaci ujedinite se», u kojoj poziva na jedinstvo svih učenjaka svijeta u suprotstavljanju ovakvim postupcima. Nekada je Marks bio poznat po svojoj paroli «proleteri svih zemalja ujedinite se», danas nam je potrebno jedinstvo sve intelektualne snage radi suprotstavljanja opasnosti koja prijeti cijelom čovječanstvu.

Hatidža ben Kanneh: Neki tvrde da povećanje stanovnoštva na Zemlji neminovno dovodi do problema ove vrste, jer su resursi Zemlje ograničeni, te neće biti dovoljno za sve. Kako vi komentarišete ove tvrdnje?
Dr. Kardavi: Problem čovječanstva zasigurno nije u narastanju populacije, kao što to neki filozofi tvrde. Oni kažu da će se čovječanstvo u sljedećem stoljeću suočiti sa opasnosti istrebljenja zbog manjka izvora hrane, jer se resursi povećavaju matematičkim brojevima (1,2,3,4..), a čovječanstvo narasta daleko brže (2,4,8,..). Istraživanja su potvrdila da ova teorija uopšte nije tačna! 
Resursi Zemlje su ogromni, samo se prema njima treba odnositi na adekvatan način. Jako je puno primjera nemarnog odnosa prema resursima, kada se iskoristi samo mali dio a ostali bude uništen. Islam nas uči da se sa dobrotom odnosimo prema svakoj stvari i da ne smijemo upropaštavati blagodati koje su nam date. 
Jedne prilike je Sa'd bin Vekas, r.a., uzimao abdest pa mu je Muhammed, s.a.v.s., skrenuo pažnju na vodu riječima: «O Sa'de, ne rasipaj vodu!» A Sa'd upita: «Zar se i voda može rasipati!? A Muhammed, s.a.v.s., odgovori: «Da, pa i kada bi sjedio pored rijeke!». Muhammed, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe kako da koriste resurse na ispravan način. Koliko je ovo bitno u naše vrijeme kazuju nam nagovještaji da će se u ovom stoljeću voditi ratovi za vodu. Čiste vode je sve manje, i ako se nastavi sa namarnom eskploatacijom vrlo brzo će se pojaviti manjak vode zbog čega će biti ugroženi mnogi životi, što će biti razlog velikim sukobima. 
Vjenik mora dobro paziti kako se odnosi prema resursima. Muhammed, s.a.v.s., je za komadić hrane koji padne na tlo rekao: «Uzmite komadić koji je pao na zemlju, uklonite s njega prljavštinu i pojedite ga, kako ne bi ostao šejtanima!». Ni najmanji dio ni'meta ne smije biti upropašten! Naši preci su imali običaj poljubiti komadić hljeba kada ga nađu iz poštovanja prema Allahovom daru. Vjernik ne smije rasipati hranu, ostatak hrane treba iskoristiti na što bolji način, a ne pojesti samo jedan dio a ostalo baciti. To islam ne dozvoljava! 
Neko će prigovoriti da je ovo pretjerano, jer jedan komadić hrane nije neka vrijednost. Ummet danas broji preko milijardu stanovnika, šta bi se desilo kada bi svako bacio samo po jedan komadić hrane!? 
Pravilno iskorištavati resursa je daleko bitnije pitanje od planiranja potomstva, mada islam ne zabranjuje planiranje i ono se može uvrstiti kao metoda poboljšanja životnih uslova. 

Hatidža ben Kanneh: Na koji način da pojačamo svijest ljudi za očuvanjem okoline?
Dr. Kardavi: Neophodno je da lekcije o čuvanju prirode budu sastavni dio odgoja djece. Porodica treba da od ranog djetinjstva upoznaje dijete sa obavezama prema očuvanju okoliša. Čim se primjeti kod djeteta nemaran odnos prema okruženju, na roditeljima je da reaguju i da djetetu objasne da to nije ispravan postupak. Nakon toga je potrebno u školski program uvrstiti poseban predmet koji će upoznavati djecu sa obavezama prema okolini, ili ovu tematiku izučavati u sklopu vjerskog odgoja. Vjera nas uči da je zelenilo oko nas sastvani dio našeg života i da se moramo prema njemu odogovorno odnositi. Jedan ashab je posadio sadnicu oraha. Neko mu je prigovorio da neće dočekati njen rod, jer orah daje plodove tek nakon nekoliko godina. Na to je on odgovorio: «Zar niste čuli Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao da kada neko posadi sadnicu sve što od njenog roda iskoriste ljudi, životinje ili propadne bit će upisano kao sadaka onome ko je posadio!». 
Dakle, islam od nas traži da oplemenjujemo okolinu, sadimo drveće i ti poslovi u islamu se smatraju ibadetom. Sa ovim propisima trebamo upoznati našu djecu kako bi razvili svijest po ovom pitanju.

 

Iz emisije Šerijat i život sa dr. Jusufom Kardavijem na Al Jazeeri

Prijevod: Muharem Adilović

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top