Edin Fajković: Hifz je jedna od mnogih milosti moga Gospodara prema meni
Edin Fajković je rođen 08.07.1989. godine u Bihaću, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Njegova opredjeljenost ka vjerskim istinama i naučavanjima, javlja se u ranom periodu njegove mladosti. Svoj prvi susret sa islamskim učenjima doživljava u okviru mektepske pouke kod svog efendije prof. Remzije Baltića, kod kojeg je naučio arapsko pismo i počeo sa učenjem Kur’ana Časnog. Nakon perioda učenja provedenog pred prof. Fuadom ef. Baltićem, mujezinom u džamiji Fethiji, odlučuje se na hifzanje Kur’ana, nakon čega se njegova ljubav prema Allahovoj Knjizi sve više povećava. Danas je Edin hafiz Kur’ana iako će to stidljivo priznati jer, kako kaže, čeka da u septembru izađe pred Komisiju za hifz i ozvaniči svoju titulu.
AKOS: Edine, kaži nam otkud ideja o hifzu i kako si se odlučio za jedan tako velik korak u životu, obzirom da je obaveza i odgovornost naspram Kur’ana velika?
„Ispočetka mi je bilo neopisivo teško, jer kao početnik nisam imao dovoljno snage da prevaziđem greške i poteškoće koje sam imao tokom učenja Kur’ana, međutim, zahvaljući, prije svega, Dragom Bogu Koji mi je podario ljubav prema Kur’anu i upornost, uspio sam naučiti 5 džuzeva pred svojim prvim mualimima, braćom Baltić, tako da sam već poprilično bio upućen u učenje Kur’ana napamet. Nakon srednje škole, pošto sam već praktikovao vjeru i stekao određeno znanje, na prijedlog prof dr. Muharema Štulanovića odlučio sam uspisati Islamski pedagoški fakultet u Bihaću i u toku studija nastavljam svoj hifz sa mojim profesorom mr. Hajrudinom Hodžićem, kod kojeg sam aktivno učio do kraja studija i s ponosom mogu kazati, da sam prvi hafiz kojeg je ova Ustanova iznjedrila.“ priča nam Fajković.
AKOS: Mnogi kažu da glasom podsjećaš na poznatog učača i hafiza Mešari El Afasija (Mishary bin Rashid Alafasy). Možeš li nam kazati je li to božiji dar ili trud i upornost, i kako si to postigao?
„Prije svega, zahvalio bih se dragom Bogu na daru koji mi je dao i molim Ga da taj dar tj. glas i melodično učenje koristim isključivo u Njegovo ime. Zatim bih se zahvalio svima onima koji uživaju u mom učenju i porede me sa velikim Mešarijem, što mi zaista predstavlja istinsko zadovoljstvo. Mogu slobodno kazati da je to jedna od mnogih milosti moga Gospodara prema meni, Kojem dugujem sve što sam postigao „…A moj uspjeh zavisi od moga Gospodara, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam“ (Kur’an, 11:88). Da bi neko ostvario svoj san i naučio Kur’an napamet, treba, prije svega, uložiti puno truda, jer sve ovo ja ne bi postigao osim redovnim vježbanjem učenja Kur’ana“ kaže Fajković.
AKOS: Šta je po tebi presudno za nekog tko želi postati hafizi šta biste na kraju poručili mladim ljudima i onima koji se žele družiti sa Allhovom Knjigom?
„Ako bi neko htio da pođe putem Kurana i hifza, mora da shvati da je Kur’an nešto za što se cijeli ljudski život vezuje, zatim neminovno mora da zna, da je njegov početak gorak i težak, a njegov kraj sladak i plodonosan. Preporučujem svojoj braći i sestrama da se iskreno prhvate ovoga emaneta, putem kojeg Allah, dž.š, jedne ljude uzdiže, a druge ponizuje. Nek im cilj bude zadovoljstvo njihovog Gospodara i zelja za Njegovim licem, jer će hafizi Kur’ana Časnog biti prvaci Dženneta.“ kaže na kraju Fajković i dodaje kako mu je Kur’an najveća utjeha u vremenu nepravde i smutnje, stoga svima preporučuje što češće druženje s Kur’anom, kako bi njihove duše bile zdrave i optimistične.
Za Akos.bA razgovrao Fahrudin Vojić