Historija i tradicijaU Fokusu

Džamija Fethija u Bihaću – biser grada na Uni

Kratka historijska crtica

Piše: Mr. Mirza Ahmetbašić

Fethija džamija u Bihaću podignuta je u drugoj polovini XIII stoljeća, tačnije 1266. godine . Bila je katolička bogomolja, odnosno crkva svetog Antuna Padovanskog o čemu danas svjedoči tek portal i rozeta iznad. Padom Bihaća pod osmansku vlast 1592. godine pretvorena je u džamiju.

Prozvana je Fethija – Osvojena (fetehe-osvojiti). Izgled građevine bitno je promijenjen rušenjem apside, a posebno rušenjem zvonika i kasnije zidanjem minareta.

Radoslav Lopašić, spominjući jednu sliku grada Bišća iz 1592. godine i jedan bakrorez, na kojem se dobro vidi građevina o kojoj je riječ, zapisao je sljedeće: „Po slici se dobro poznaje, da je crkva bila građena u gotskom slogu sa šiljastimi prozori i visokim krovom. Zvonik je bio na osam kutova, veoma visok, imao je gore u viencu više zidanih tornjića na sominu (Erker) i u mjesto krovova veoma visok, šiljasti tulac od kamena“. Zatim je dodao: „Velika džamija Bihaćka „Fetija“ bila je katolička crkva posvećena sv. Antunu, uz koju imahu dominikanci već od 13. vieka manastir u zgradi, što postoji do današnjega dana te se za turskoga vladanja kao i sada upotrebljavala ko vojarna. Poznaje se na sjevernom zidu Fetije, da je bila do nje dozidana neka sgrada, bez sumnje rečeni manastir dominikanski. Kad su Turci crkvu pretvorili u džamiju, činila im se odviše visoka, pa zato napraviše iznutra ispod svoda novi strop, nad kojim je još danas prostor do svoda“.

          Godine 1863. nepoznati klesar urezao je arapskim krasnopisom u podnožju minareta sljedeće: „U zdravlje Njegova Veličanstva, našeg cara sultana Abdulaziza, koji je poglaviti član visoke porodice otomanskog doma, zaštitnik vjerozakona i popravitelj, urednik i uzdržavatelj gradova…jest ova munara sagrađena, a džamija popravljena i u blagostanje dovedena tako, da se rečena munara broji među tvorine, kojima primjera ne ima“. Navedeni kaligrafski napis stoji i danas, a ispod njega, na drugom kamenu, zapisano je i sljedeće: „Napisao kajmakam Bihaćki Hilmi“. A ko je bio klesar koji je urezao riječi? To je tajna, kao što je i tajna gdje je nestao kamen koji je ranije stajao iznad vrata, onaj na latinskom što je tekst imao. Što se tog kamena tiče, smatra se da je ugrađen u rakovičku župnu crkvu. Poznati historičar Ivan Kukuljević navodi da je natpis na rakovičkoj crkvi urezan oko 1400. godine i da je, bez sumnje, istovjetan sa onim što je skinut sa Crkve sv. Antuna, odnosno Fethije.

          Prilikom popravke koja je izvršena 1894. godine u predvoruju ove građevine pronađeno je sedam nadgrobnih ploča hrvatskih plemića koje potiču iz XVI stoljeća. Fethija džamija je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i smatra se jednom od najstarijih građevina gotičkog arhitektonskog stila na teritoriji naše zemlje.

Izvor: Husein Dervišević, Ulicom Bišća, Bihać 1997.

Izvor fotografije: Mirza Ahmetbašić

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button