Dr. Muharem Štulanović: Islam se oživotvorio u kulturi pamćenja i sjećanja gradeći identitet Bošnjaka
Povodom izlaska iz štampe njegove nove knjige „Vjera i tradicija u indentitetu Bošnjaka“ razgovarali smo sa prof.dr. Muharemom Štulanović o uticaju islama na identitet Bošnjaka, očuvanju tradicije utemeljene na islamskim dotkrinama, kulturi pamćenja i očuvanju pomenutih vrijednosti u vremenu rigidnog ateizma.
Akos.ba: Ovih dana je iz štampe izašla vaša nova knjiga za koju neki vole kazati da se radi o kapitalnom djelu kada je u pitanju bošnjački identitet i njegova protkanost vjerom. Da li se neko prije, i na ovaj način kako ste to vi uradili, bavio vjerom i tradicijom muslimana ovih prostora?
Dr. Štulanović: Knjiga „Vjera i tradicija u indentitetu Bošnjaka“ je moje životno djelo koje predstavlja intelektualni napor bavljenja korelacijskim odnosom i vezom vjere i tradicije u identitetu Bošnjaka od vremena kada sam radio doktorski rad na Pravnom fakultetu u Sarajevu sa tematikom u’rfa (pravni običaj) kao izvora šerijata sa osvrtom na BiH. Bit i srž rada je originalno, inovativno istraživanje koje na ovakav način nije radio do sada nijedan naš autor, tj., da se bavi teorijsko-doktrinarno-praktičnim konceptom kulture pamćenja i sjećanja u vjeri (islam) kroz izučavanje prvo onoga što je u vezi sa njegova dva osnovna vjerska izvora u teorijskom smislu, na temeljima metodologije islamske jurisprudencije, a u praktičnom onoga što je u svezi sa ruknovima ili temeljima vjerske prakse ili islamskim šartima, a onda i refleksiju toga na tradiciju Bošnjaka i njihov identitet.
Naravno, bilo bi pretenciozno od mene kazati kako se radi o kapitalnom djelu, jer to može reći ili to osporiti neko drugi, a ja sa svoje strane samo tvrdim da je to moje životno djelo jer predstavlja dugogodišnji intelektualni napor da na temelju svoga iskustva i poznavanja šerijata, pokušam prezentirati široj čitalačkoj publici segment i korelacijsku vezu vjere i tradicije u identitetu Bošnjaka. Cilj rada u ovom projektu koji je urađen enciklopedijski, sa širokim dijapazonom pitanja i mes’ela gdje mnogi naslovi mogu biti gotovo doktorski radovi jeste naglasiti i objasniti argument postojanja Božanskog, doktrinarnog sistema u islamu koji doktrinarnom sistemskom logikom, a onda i praktično, životno, dokazuju konstante pamćenja i stalnost sjećanja i svakodnevnog prakticiranja sistema vjere, koji je u historijskom momentu objavljivanja i zemaljske distribucije na prirodan način, nekad logikom stimuliranja a nekad prijetnjom, u skladu s čovjekovom prirodom, oživotvorio se u kulturi pamćenja i sjećanja gradeći identitet muslimanskih naroda, općenito, a dolaskom na Balkan i u Evropu, i identitet Bošnjaka, posebno.
To smo pratili, prvo kroz razumijevanje dva temeljna tradicionalna izvora islama: Kur’an i sunnet Muhammeda, a.s., a potom i kroz pet doktrinarnih, najvećih, vjerskih vrijednosti, ruknova i temelja islama, vezujući ih za koncept pamćenja, sjećanja i kolektivnog izvršavanja i prakticiranja u vidu evolutivne prakse koja se manefestovala u identitetu Bošnjaka. Kada bi to htjeli pojasniti samo na jednom reprezentativnom praktičnom primjeru onda bi naveli kao egzemplaran prvi rukn/šart islama u kojem se ,,brojčano“ najviše očituje kultura pamćenja i sjećanja kroz pet islamskih temelja: Svjedočanstvo da nema boga sem Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik…
Dakle, početak vjere nekog vjernika započinje sa Šehadetom u kojem se pamti i sjeća ime Muhammeda, a.s., spomenuto uz samo Božije ime. Ime Muhammeda, a.s., svakodnevno se pamti i sjeća ga se svaki musliman praktičar, izgovarajući u svojim dnevnim molitvama, kroz doktrinarne forme salavata, makar trideset pet puta dnevno, samo ako klanja obavezne farz/namaze, ili čak stotinjak puta ako klanja i namaske sunnete, kroz zikr i učenje Et-Tehijjatu i salavata koji se uče na sjedenju namaza, a što su zabilježili Buharija (3370.) i Muslim (406.) od Ka’ba b. A’džureta, r.a.
To svakodnevno sjećanje na ime i ličnost Muhammeda, a.s., započinje na sabahu, kada vjernik klanja namaz pa se onda nastavlja i na podne, ikindiji, akšamu i jaciji.
Pored spomenutog pamćenja i sjećanja čini se i dodatno, javno sa minareta kao simbol da je neko mjesto muslimansko, pet puta dnevno, u islamskim mjestima i gradovima kada se razliježu riječi ezana, a onda i u ikametu unutar džamije ili porodičnih kuća sa kojim starta farz namaz. Potom se ponovo ime Muhammeda spominje u dovi iza ezana.
Prema tome svaki musliman od vremena kada postane vjernikom, primanjem islama ili punoljetstvom ako je rođen u islamu, pamti, spominje i sjeća se Muhammeda, a.s., stotine puta, svakodnevno do svoje smrti. Pomnožimo ovo sa članovima islamskog ummeta, koji je najbrojniji ummet na zemaljskoj kugli. Rezultat je fantastičan! Zaista, ako znamo da je islamski ummet, najbrojniji na zemaljskoj kugli, onda možemo potvrditi da se ime Muhammeda, pamti, sjeća i spominje svakodnevno u desetinama ili stotinama milijardi puta. I to se ponavlja svaki dan, u historijskom rasponu već preko četrnaest vijekova. Nijedan smrtnik, nijedno stvoreno biće, nije predmet ovakve kulture pamćenja i sjećanja kroz historiju svijeta.
Akos.ba: Pretpostavljamo da ste dugo radili na ovoj knjizi. Možete li nam reći o kojem vremenskom periodu se radi?
Dr. Štulanović: Gledajući sa aspekta metodologije islamske jurisprudencije mnogobrojni običaji kojih smo se doticali, bez ikakve sumnje, predstavljaju pravne običaje u Šerijatu, čije sankcije mogu dostići stepen čak i smrtne kazne, kao što je apostazija i delikt prema vjeri. Međutim, za razliku od stavova šerijatskog prava, opće, konvencionalno pravo, u osnovi, neke od tih šerijatskih običaja uopće ne tretira pravnom oblašću nego etnološkom građom, tradicijom, običajem, moralom i sl.
Takođe, u šerijatskoj pravnoj grani i’badata (obredoslovlje) postoji tzv. te’abbud, tj. kultno, doktrinarno prihvatanje šerijatskih normi gdje čak ni u’rf kao suspsidijarni izvor ne posjeduje nikakvu pravnu snagu u reguliranju propisa, a sa aspekta konvencionalnog prava nije nikako predmet njegovog pravnog zanimanja. Međutim, ova grana šerijatskog prava najviše se primjenjuje u praktičnom životu muslimana, a njeni propisi ostaju pozitivni propisi koji se praktično poštuju, izvršavaju i primjenjuju dok god se neko iole računa muslimanom u ideološko-praktičnom smislu.
U primjeru muslimana naših krajeva desilo se da je efikasno, konstantno sukcesivno prakticiranje, upravo obredoslovne grane Šerijata, u muslimanskom društvu uslovilo nastajanje mnogobrojnih islamskih, šerijatskih običaja.
Tu se radi o tzv. Božijim hakkovima (dužnost prema Bogu) kao što su islamski ruknovi: šehadet, namaz, post, zekjat i hadždž. Pošto su ovo općepoznate vjerske dužnosti kod muslimanske populacije, naveli smo samo neke specifičnosti i odlike koje su ih, po našem mišljenju, kandidirale i učinile kroz dugotrajnu vjekovnu praksu općepoznatim običajima zabilježenim u narodnom stvaralaštvu.
Pošto su nastali pod utjecajem islama, odnosno kao šerijatsko-pravne norme i odredbe pretvorene u običaje i adete primjenom i praksom, ovi običaji i tradicija mogu se kroz literaturu pratiti i proučavati kao validno pravno ponašanje koje ima evolutivnu, nekada slabiju a nekada intenzivnu i efikasnu primjenu.
Naravno, u disertaciji koju smo radili na Pravnom, državnom fakultetu nismo se bavili prezentacijom, proučavanjem i klasifikacijom islamskih običaja na validne i bid’tske (novotarske), jer je takvo istraživanje moguće samo sa jednog čisto religijsko-obredoslovno-pravnog aspekta, odnosno upotrebom metodologije islamske jurisprudencije što je naravno, neprihvatljivo sa aspekta konvencionalnih pravnih sistema i njihove znanosti. Zbog toga smo to učinili u jednom ovakvom univerzalnom ,,slobodnom“ istraživanju, bez ideoloških zapreka.
Akos.ba: U vašoj novoj knjizi se, između ostalog, bavite teorijsko-doktrinarno-praktičnim konceptom kulture pamćenja u islamu s fokusom na identitet Bošnjaka. Na koji način se islam ugradio u bošnjačko biće i postao njegov sastavni dio?
Dr. Štulanović: U istraživanju smo sakupili određenu kulturološku, zabilježenu ili kazivanu baštinu, običaje, tradiciju, etnograđu, proučili je, verifikovali i klasificirali, posebno onu koja ima vezu s islamskom tradicijom, ili još preciznije koja ima vezu s dva tradicionalan izvora islama, Kur’anom i sa Poslanikom islama, Muhammedom, a.s., njihovom kulturom pamćenja i sjećanja, te sa doktrinarnim dijelom islamskih ruknova ili šarta, zatim smo to podredili ocjeni, valorizaciji i sravnjivanju na osnovama usulo-fikhske metodologije i historijske analize. Što se tiče uzorka on nije bio ograničen ni brojem ni geografskom pripadnošću i odnosi se na Bošnjake kao narod, njihovu tradiciju i kulturu koja ima svoju vezu sa islamom. Svi postupci, koraci, sakupljanje, verifikacija i proučavanje na temeljima analize i usulo-fikhske metodologije sistematizovani su u kritičko-analitičkoj identifikaciji tradicije Bošnjaka na temeljima metodologije islamske jurisprudencije.
Bitno je istaći da se može, po razuđenosti islamske tradicije i običaja, uočiti vitalnost, fleksibilnost kao i mogućnost adaptacije ili pozitivne integracije i opstojnosti islama kao vjere i Šerijata kao njegovog pravnog sistema u postojeće okruženje. A sve to je kreiralo poseban identitet Bošnjaka muslimana na ovim prostorima pa je ovo istraživanje kroz analizu tradicije i običaja muslimana BiH, osvijetlilo njihovu refleksiju na razne segmente kulture ponašanja kod nas, kroz evolutivnu praksu Šerijata i njegov put od zakonodavnog izvora pozitivnog prava, do vjersko-etičkog kodeksa, tradicije i običaja muslimana, koji će imati ako ne snagu državnog sistema, makar snagu personalne primjene i nakon pada islamske vlasti i pravnog sistema postupnim ograničavanjem ingerencija i konačnog gašenja šerijatskih sudova u BiH.
Ovakav evolutivni karakter islamske prakse nije samo proces slabljenja islama u primjeni, nego je omogućen strukturom i prirodom izvora islama kao pravnog i društvenog sistema, prirodom izvora koja potiče evolutivne promjene reformama prakse koja se mijenja i običajno ustrojava, čime se, na izvjestan način amortizuje zastarjelost i sprečava ukidanje i potpuna zamjena islamskog, šerijatskog sistema sa svojstvom konstantne, ,,nerevolucionarne” evolucije šerijatskih propisa što je u funkciji dinamike i održaja šerijatske i vjerske, makar običajne, odnosno evolutivne prakse. Na taj način islam od početka svoga postojanja u svojoj izvornoj osnovi baštini instrumentarij koji ga prilagođava i omogućuje njegov opstanak čak i u neislamskim, nešerijatskim, neprijateljskim porecima i/ili društvima jer se derivacija šerijatske i vjerske legislative uzima i iz promjenljivih, nekonstantnih izvora (‘urf , tradicija, običaji i neki drugi nesamostalni izvori) što islamu daje dinamiku i fleksibilnost u primjeni i opstanku.
S druge strane praksa islama, posebno kod gubitka državne islamske vlasti, vezuje se za svaku osobu ponaosob, za njegovu autonomiju ili heteronomiju volje, ličnu praksu i način življenja, te ne ovisi od države i islamske vlasti, koja ga u slučaju postojanja, naravno, štiti i kompletira, ali ne igra presudnu ulogu u njegovoj primjeni.
Ovo je logičko objašnjenje opstanka i održanja islamske, šerijatske prakse u vidu moralno etičkog kodeksa, ãdeta, običaja i tradicije, nakon povlačenja islamske vlasti iz BiH.
Akos.ba: Da li je to tajna očuvanja islama na ovim prostorima u vremenu agresivnog ateizma?
Dr. Štulanović: Metod koncipiranja ruknova islama koji se stimuliraju normama Kur’ana i sunneta, ili izražava prijetnja za njihovo neizvršavanje u tradicionalnim normama, njihova temporalnost, cikličnost, kolektivnost itd., nenadmašna je doktrina u teoriji, ali i praktična metoda kod izvršenja, stalnog pamćenja, sjećanja, obnavljanja i opstanka u primjeni. Ta činjenica govori o mogućnosti preživljavanja, obnavljanja i kompatibilnosti islamskog sistema sa principom pamćenja i sjećanja što rezultira najsnažnijim i najboljim sistemom i konceptom koji je jednostavno uveden u sve pore života, gdje se sveto prepliće sa profanim i ne može odvojiti od njega, tako da to gradi prepoznatljiv identitet muslimanskog društva. To je činjenica koja daje fleksibilnost i svojstvo opstanka vjere u svakom vremenu i prostoru. Da bi to razumjeli i shvatili naveli smo iz oblasti obredoslovlja i njegovih normi, ono što potvrđuje takvu tezu, ili još bolje činjenicu i istinu, kao argument postojanja Božanskog, doktrinarnog sistema koji doktrinarnom sistemskom logikom, a onda i praktično, životno dokazuju konstante pamćenja i stalnost sjećanja i svakodnevnog prakticiranja sistema vjere, koji je u historijskom momentu objavljivanja i zemaljske distribucije na prirodan način, nekad logikom stimuliranja a nekad prijetnjom, u skladu s čovjekovom prirodom, oživotvorio se u kulturi pamćenja i sjećanja gradeći identitet muslimanskih naroda. U ovoj knjizi mi smo to pratili prvo kroz razumijevanje dva temeljna tradicionalna izvora islama: Kur’an i sunnet, a potom i kroz pet doktrinarnih, najvećih, vjerskih vrijednosti, ruknova i temelja islama, odnosno hadiske norme koja spominje pet bitnih dijelova i temelja islama vezujući ih za koncept pamćenja, sjećanja i kolektivnog izvršavanja i prakticiranja.
Kako je i zbog čega moguć hiljadugodišnji, žilav, fleksibilan i neuništiv opstanak islama i njegove evolutivne prakse u kulturi ponašanja, pamćenja i sjećanja muslimanskih naroda, prvo kao kompletan autentičan sistem, a onda vremenom s evolutivnom praksom u njihovom identitetu kroz islamsku tradiciju, islamske adete, urf, običaje, čak i u sredinama i uvjetima agresivnog, neprijateljskog i nemuslimanskog okruženja?! Pa čak, kako historija svjedoči i u situacijma potpune devastacije, genocida, urbicida, kulturocida, sakralocida i svake druge neprimjerene destrukcije i uništenja muslimanskih naroda i njihovih država!
Odgovor leži u krajnje čudovišnom, božanskom, efikasnom i neuništivom sistemu islama koji je sa metodom sistemskog konstantnog pamćenja i sjećanja i odnosa prema vjeri sačuvao, izvore islama autentično, a zatim sistematizirao vjersku, ibadetsku praksu u harmonične, kolektivne i društvene obrede koja životno gradi, tvori i ovaploćuje identitet muslimanskih naroda i društava, gdje je svjetovno neodvojivo od profanog, kao što je i život neodvojiv od tijela…
Preneseno na naš slučaj čak i krnjavi vid opstanka islama i Bošnjaka u komunističko-socijalističkom sistemu, koji su u svom identitetu baštinili makar vjerske običaje, nastale primjenom islama, krucijalnog je značaja za opstanak, jer daje makar jedan vid orjentacije ukazujući na temelje i osnove njihovog islamskog identiteta, iako su mnogi vjerski instituti, i mnogi vjerski propisi bili potpuno zaboravljeni, nepoznati i izbačeni iz prakse.
Islam je u svom autentičnom izvornom obliku kompletan društvenopolitički i pravni system, a u svojoj historijskoj primjeni imao je i prešao evolutivni put dijalektičkih promjena. Pretpostavlja se da je na balkanskim prostorima u skoroj prošlosti socijalističko-komunističkog sistema, zbog ideološkog neprijateljstva prema vjeri, općenito, i prema islamu posebno, vjerska praksa pala do svoje najniže praktične razine i konačne transformacije iz kompletnog sistema življenja u primjenjeno, vjersko, moralno pravo ili kodeks vjerske etike koja se upražnjavala na nivou IVZ i na nivou pojedinačnog življenja islama od strane muslimana Bošnjaka, kao najniži stepen primjene. Mnogi vjerski instituti i vjerski propisi bili su potpuno nepoznati i van prakse. To je prirodni put Islama u vremenu, najavljen kroz hadiske norme koje proklamuju i navješćuju da će njegova primjena slabiti u jednom vremenu ali vraćati se i jačati u drugom, gubiti se na nekim prostorima, a na drugim opstajati. To je i priroda Božanske Misije, generalno, od nebeskih objava, zbog gubljenja njihove autentičnosti, iskrivljenja i čovječijeg upliva u svom istorijskom hodu do Posljednje objave kojoj je namijenjeno da derogira prethodno i predestinirano da opstane do Sudnjeg dana.
Akos.ba: S obzirom da je liječenje Kur’anom nešto po čemu ste vi inače prepoznatljivi i čime se naučno bavite već decenijama i ova knjiga sadrži neke činjenice vezane za tu oblast. Koliko se u praksi bosanskih muslimana izgubio običaj religijskog načina liječenja od duhovni bolesti i koliki je značaj oživljavanja te prakse danas?
Dr. Štulanović: S pravom možemo kazati da ova knjiga predstavlja čitavo jedno enciklopedijsko istraživanje različitih aspekata islama i razuđene vjerske tradicije u identitetu Bošnjaka. Što se tiče liječenja Kur’anom i eksplikacije metode zapisivanja to smo opširnije uradili u dvije knjige; jedna je o liječenju Kur’anom i univerzitetski udžbenik „Duhovno liječenje Kur’anom a druga je Fenomenologija zapisivanja“. U ovoj knjizi smo obradili obje ove tematike ali kroz eksplikaciju tradicije i običaja liječenja Kur’anom u kulturi pamćenja i sjećanja Bošnjaka, te tradiciju i običaje sihra i zapisa u kulturi pamćenja i sjećanja Bošnjaka.
Svjedoci smo, u savremenom svijetu, postojanja svih oblika društvenih bolesti, pošasti, praznovjerja, politeizma, širka, opće anarhične slobode i raspojasanosti do granice potpune negacije univerzalnih vrijednosti. Nije nikakvo čudo susresti se sa masovnom manifestacijom praznovjerja, polititeizma, širka ili rigidne, džahilijetske, sotonske religioznosti na ulici ili u medijima. Spomenute knjige kao i ovaj rad su pokušaj, odgovor i doprinos inicijativi u borbi za ispravno islamsko vjerovanje i njegovu praksu provedenu i kroz islamske informativne novine „Preporod” u pokušaju traganja za rješenjem iskorjenjavanja anomalija vezanih za rasprostranjenost duhovnih bolesti društva, bavljenje ezoterijom, okultizmom, sihrom, crnom magijom, astrologijom, spiritizmom, numerologijom i iskorištavanje neupućenog svijeta, provedenu u martu prošle godine.
U tom smislu, moj angažman i aktivnosti na tom planu sežu sve do vremena nakon završetka agresorskog rata u BiH, kada smo se prvi put praktično susreli sa metodom ispravnog, kur’anskog liječenja učenjem rukje, kao imam Islamskog centra u Beču 1995. g. Naime, jedan segment vjerskog zaborava u tom vremenu je svakako duhovno liječenje Kur’anom, zaborav vjerske istine da je Kur’an lijek, i da u vjeri postoji duhovna terapija i duhovno liječenje, ali se sjećanje i na njega održalo makar kroz formu šerijatski nedozvoljenog vida liječenja sihrima, crnom magijom, zapisima i zapisivanjem.
Poslije smo ovu metodu liječenja rukjom, prvi put od kako se ovo znanje zaboravilo na našim prostorima u prošlom sistemu, prenijeli kod nas u BiH te javno po džamijama demonstrirali u nekoliko krajiških gradova, na stotinama oboljelih, koji su se žalili na razne simptome duhovnih, psihičkih ili džinskih bolesti.
Međutim, sve ovo je bilo na jednom personalnom nivou, nesistematski, od slučaja do slučaja, iako je ovo iznimno važno pitanje pravazilazilo taj personalni, nesistematski nivo svojim društvenim javnim značajem kao i vrijednosti i snagu pojedinca, zaslužujući i tražeći društvenu pažnju, tako da se došlo do parcijalnog, institucionalnog riješenja uvođenjem predmeta „Duhovna terapija” koji se izučava u šestom semestru odsjeka „Socijalna pedagogija i duhovna skrb” na IPF u Bihaću.
Cilj ovog predmeta je da se upozna sa duhovnom prevencijom i terapijom, u ovom slučaju sa islamskim vidom liječenja od raznih vrsta duhovnih bolesti prouzrokovanih od duhovnog, nematerijalnog svijeta, koji živi paralelno s čovjekom kao specifični, nevidljivi svijet gajba.
U skladu s predviđenim planom i programom predmeta data je šira šerijatsko-pravna eksplikacija islamskog pogleda na pitanje djelovanja duhovnog, nevidljivog, tajanstvenog svijeta u vidu raznih bolesti, načina njihove preventive i liječenja islamskim tradicionalnim načinom učenja rukje, koja je ispravna vrsta preventive i duhovnog liječenja, u skladu sa islamskom, originalnom, autohtonom, duhovnom, efikasnom metodom liječenja ili iscjeljenja kao i ispravnoj šerijatski utemeljenoj duhovnoj terapiji, na način i prema metodologiji islamske jurisprudencije, koju tako autohtono i superiorno baštini islamska kultura i civilizacija kao posjednica jedine originalno sačuvane Božije Objave u vidu nedostižnog čuda, Božanskog Kur’ana, posljednjeg pečata svim nebeskim Objavama.
Akos.ba: Hvala vam na izdvojenom vremenu!
Dr. Štulanović: Hvala vama!
Za Akos.ba razgovarao Fahrudin Vojić
Napomena redakcije:
Knjiga se može nabaviti kod autora u Bihaću. Kontakt telefon: 061 710 712
Cijena u maloprodaji: 35 KM
Za inostranstvo: 20 €
