Dozvolite djeci da iskažu svoja osjećanja i podijelite njihovu sreću i bol

Dozvoliti djeci da iskažu svoja osjećanja i podijeliti sa njima njihovu sreću i bol je veoma važan princip u od­goju djece. Ako roditelji uspješno dopuste djeci da is­kažu svoja osjećanja, ona će im se uvijek vraćati tražeći njihovu pomoć u vezi bilo kojeg problema. Kada ro­ditelji ne dozvoljavaju djeci da iskažu svoja osjećanja, tada djeca zadržavaju stvari za sebe i neće im otkriti nijednu informaciju.

Ovo je ozbiljna pogreška koju prave mnogi roditelji. Usljed nje nastaje komunikacijski jaz između djeteta i roditelja. Djeca moraju iskazati svoja osjećanja ro­diteljima, inače će ona naći nekoga drugog s kim će porazgovarati, kao što je učitelj, savjetnik, prijatelj ili čak neko od njihovih vršnjaka, koji će ga pogrešno us­mjeriti.

Ovo, također, može biti početak skrivanja svih svojih osjećanja od svojih roditelja, što može voditi ka ozbiljnom problemu — da djeca ne slušaju svoje ro­ditelje ili ih uopće ne konsultuju kada imaju nekakav problem oko kojega je potrebno prodiskutirati.

Posla­nik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je dozvoljavao maloj djeci da iskažu svoja osjećanja i nije im uskraćivao tu vrstu izražavanja. Ustvari, on je čak primao k zna­nju ta osjećanja i dijelio ih s djecom.

Prenosi se da je jednog dana Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao u kuću Ebu-Bekra, r. a., i našao kako Aiša, r. a., plače za vratima. Upitao ju je zašto plače, a ona se požalila na svoju majku. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zaplakao, saosjećajući s njom i porazgovarao sa njenom majkom kako bi se problem razriješio. Ovo pokazuje kako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dijelio osjećaje s Aišom, r. a., koja je imala svega šest godina u to vrijeme.

Kako vi možete primijeniti takav princip sa svo­jom djecom?

Dopustite da vam navedemo jednosta­van primjer, ilustracije radi. Zamislite da vaše dijete dođe kući iz škole lošeg raspoloženja, žaleći se da je imalo problema s nekim od svojih vršnjaka. Neki ro­ditelji će direktno odgovoriti svome djetetu: “To nije problem. Ti si sada veliki momak i ne trebaš se brinuti oko malih stvari!” ne dozvoljavajući djetetu da iskaže svoja osjećanja. Ovo nije ispravan pristup kojim bi se riješio problem. Kao roditelji, vi se trebate potruditi da upotrijebite Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, metod. Zatražite od djeteta da vam detaljno iznese problem i pokažite saosjećajnost prema njemu. Recite mu da biste i vi osjećali isto kada bi vam se desilo takvo nešto.

Upitajte ga da li želi da vi intervenišete i pomognete u rješavanju problema. Predložite nekoliko ideja kako bi se mogao riješiti problem, a njemu dopustite da, uz vašu uputu, izabere najpodesniju. Na ovaj način ste podijelili osjećanja s njim, pomogli mu da analizira problem i uoči prednosti i nedostatke sva­kog predloženog rješenja.

Ovo je vrijedna vježba za vaše dijete. Vrijeme koje provedete s njim je veoma dobro utrošeno vrijeme i ono će cijeniti vaše razumije­vanje i to što ste bili s njim kada mu je bilo teško. Ono što njemu najviše treba jeste to da osjeti vašu potporu i ohrabrenje.

Odlomak iz knjige:

Dr. Ekrem Bešir i dr. Muhammed Rida Bešir “Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta”

(sa praktičnim primjerima za razne uzraste)

Naslov originala: “Parenting Skills based on the Qur’an and Sunnah” Amana Publications, Beltsville, Maryland

Izdavač: Ilum Bužim 2007.