Doprinos dr. Ahmeda Smajlovića znanosti akaida (vjerovanja)

Kada sam 1995. godine upisivao medresu u Zagrebu koja nosi ime “Dr. Ahmed Smajlović”, nisam ni slutio da ću jednog dana pisati diplomski rad o ovom velikom islamskom znastveniku.

Zapravo, tada sam, kao softa, malo znao o dr. Ahmedu Smajloviću. S vremenom, počelo me zanimati tko je ovaj čovjek i po čemu je bio toliko velik da ga i danas mnogi pamte po veličini njegovih djela.

Mojim dolaksom na Fakultet islamskih znanosti u Sa­rajevu moje interesiranje za dr. Smajlovića još se više in­tenziviralo, pogotovo zbog činjenice da je on predavao na tom istom fakultetu i bio omiljen, među studentima i me­đu kolegama profesorima. U razgovorima s njegovim su­vremenicima i najbližim suradnicima te njegovim studen­tima koji su danas i sami profesori na Fakultetu, osjećao sam posebnu obvezu da dam svoj skromni doprinos u rasvjetljavanju ove velike islamske ličnosti. No, već sam se u početku susreo s određenim poteškoćama, zbog nemogućno­sti da dođem do Smajlovićevih djela, i zbog činjenice da se na njegovu personu baca sje­me zaborava. Očito da je nekima stalo da se dr. Ahmed Smajlović potpuno zaboravi i da ljudi nikada ne saznaju istinu o grandioznosti njegove lič­nosti.

Dr. Ahmed Smajlović je rođen 17. lipnja 1938. godine u Tokoljacima kod Srebrenice kao najmlađe, sedmo dijete uglednog alima toga kraja Ali-efendije Smajlovića. Osnov­nu školu je završio u Krnjićima (Srebrenica), zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1959. godine. Potom je studirao pravo u Ljubljani (Slovenija) i na kraju je od strane Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice bio upu­ćen na studij islamskih znanosti na Sveučilište El-Azhar u Kairo 1962. godine.

Na ovom Sveučilištu studirao je arapski jezik i studij je uspješno okončao 1967. godine na Odsjeku za književnost i književnu kritiku, koji po El-Azharovom programu pruža najširi uvid u više islamskih znanstvenih oblasti (arapskog jezika, arapske književnosti, Kur’ana, filozofije i dr.).

Slijedeće, 1968. godine, na istom Sveučilištu upisuje postdiplomski studij, te potom magistrira 1970. godine na temu Muhammed ‘Abduhu i njegov utjecaj na moder­nu književnu arapsku renesansu. Stepen doktora islam­skih nauka, prvog na prostorima bivše SFR Jugoslavije, stekao je 1974. godine odbranivši doktorsku tezu pod na­slovom Filozofija orijentalistike i njezin utjecaj na suvre­menu arapsku književnost.

Kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci i vjerski ljudi i dr. Smajlović je bio ucjenjivan i proganjan od strane tadašnjeg komunističkog režima samo zato što je promicao ideje islama i slobode vjeroispovijesti.

Početkom 1975. godine dr. Ahmed Smajlović se uklju­čio u rad Islamske zajednice obnašajući dužnost šefa Ka­bineta reisul-uleme hadži Sulejman-efendije Kemure, a nedugo iza toga od strane Vrhovnog sabora Islamske za­jednice izabran je za predsjednika Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sje­dištem u Sarajevu. Na toj dužnosti je ostao punih deset godina, unaprijedivši u tom razdoblju rad Islamske zajed­nice na mnogim poljima djelatnosti. Nakon otvaranja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. godine, za čije osnivanje je imao velikih zasluga, izabran je za van- rednog profesora na predmetima Akaid i Islamska filozo­fija i te je poslove obavljao uporedo s dužnošću predsjed­nika Starješinstva.

 

Godine 1985. potpuno se posvećuje profesuri na Islam­skom teološkom fakultetu. Studentima i ovom Fakultetu ne- poštedno je davao sebe kao profesor, znanstveni radnik i pe­dagog. Nije samo vodio i održavao svoju katedru na potreb­noj visini, nego je svestranim zalaganjem sudjelovao u podi­zanju, konsolidaciji i preoblikovanju cjelokupne znastvene fizi­onomije ovog fakulteta i doprinosio njegovoj reputaciji.

Za vrijeme predavanja bilo mu je stalo najviše do toga da svojim studentima probudi želju za pronicanjem u ne­izmjerne dubine vjere i islamskog naslijeđa. Godine 1986. izabran je za redovnog profesora na toj jedinoj visokoš­kolskoj ustanovi Islamske zajednice.

U naponu snage, kada je najviše obećavao na polju znanosti, islamskog rada i djelovanja, od posljedica srča­nog udara, umro je 11. kolovoza 1988. godine u Saraje­vu. Dr. Ahmed Smajlović je bio jedan od zaslužnijih ljudi Bosne i Hercegovine XX. stoljeća na polju islamskog rada. Imao je veliku energiju i takt u radu. To potvrđuje na tisu­će održanih vazova i predavanja, svakodnevni obilasci džemata i islamskih institucija na terenu, susreti s ljudima iz krugova znanosti, vjere, kulture i umjetnosti, učešća na brojnim znastvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, na­pisani i objavljeni mnogi radovi i knjige, te prijevodi sa arapskog na bosanski jezik i obrnuto.

Dr. Ahmed Smajlović je mnogo htio, mnogo započeo, ali mnogo i uradio. Njegova biografija govori o uzoritom čovje­ku, muslimanu, znanstvenom radniku i nepokolebljivom islamskom borcu. Kada je stao na pozornicu vjerskog lidera bosanskih muslimana i Bošnjaka te svojim vanrednim ora­torskim sposobnostima zapalio žar vjere na ovoj balkanskoj vjetrometini, počeli su skoro svakodnevni njegovi sudari s komunističkom vlašću, politikom i ideologijom¹.

Kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci i vjerski ljudi i dr. Smajlović je bio ucjenjivan i proganjan od strane tadaš­njeg komunističkog režima samo zato što je promicao ideje islama i slobode vjeroispovijesti. Mnogi naši muslimanski i bošnjački intelektualci su prijevarama i ucjenama bili primo­ravani davati kojekakve informacije i odlaziti na nekakve raz­govore koji su imali za cilj inkriminiranje svega musliman­skog i bošnjačkog, jer je muslimansko i bošnjačko stanovniš­tvo uvijek za režim predstavljalo stanovitu “sigurnosnu pri­jetnju”. Dr. Ahmed Smajlović je imao dosta neprijatelja u vlasti, ali i u samim redovima Islamske zajednice čiji je jedan dio bio u direktnoj svezi s tadašnjim režimom².

Od 1985. godine, do iznenadne smrti, dr. Ahmed Smajlo­vić se posvetio svojim studentima koji ga se i danas rado sjećaju. Jedan od njih pripovjeda ka­ko ih je bilo stid izaći pred svog dragog profeso­ra, a da ne nauče i ne pripreme se za ispit. Priča se da je bio izvrstan pedagog i da je studente učio i prilikom polaganja ispita³.

Mudrim i promišljenim koracima dr. Smaj­lović je izbjegavao razapete zamke i nezau­stavljivo išao naprijed. Zahvaljujući njegovom radu i inici­jativi, pokrenuta je mjesečna revija za islamistiku, teologi­ju i vjersku informatiku pod naslovom Islamska misao, kojoj je jedno vrijeme bio glavni urednik. Oko ovog lista okupila su se najbolja pera bošnjačkog i uopće musliman­skog naroda. Samo u ovom časopisu napisano je preko 50 obimnih radova i prijevoda iz akaida, islamske filozofi­je, islamske književnosti, tesavvufa i drugih oblasti. Tako­đer je jedan od pokretača Zbornika radova Islamskog teo­loškog fakulteta, u kome je također surađivao. Njegovi radovi su objavljivani i u drugim časopisima i publikacija­ma na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku. Zapaže­ni su mu znastveni radovi u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva, u Preporodu – islamskim informativnim no­vinama, u kojima je također bio urednik, te u Takvimu, godišnjaku Udruženja Ilmijje Bosne i Hercegovine.⁴

Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radova koji svojim obimom prelaze pet tisuća stranica. Njegovo najpo­znatije i najobimnije djelo je Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-‘arabijjil-mu’asiri, objavljeno na arapskom jeziku. I danas je univerzitetski udžbenik u svijetu. Na bosanski je­zik, između ostalog, preveo je i objavio od dr. Mustafe Ma- hmuda Dijalog s prijateljem, od Rože Garodija Islam, kultu­ra i socijalizam, od Ebu Vefa Taftazanija Filozofija Ihvanus- safa i njihov doprinos islamskoj filozofskoj misli, od dr. ‘Abdulaziza Kamila Islam i rasna diskriminacija, od dr. Ibra- hima Makdura Islamko-arapski utjecaj na evropsku rene­sansu na polju filozofije, Dijalog islamskih i evropskih nauč­nika, od dr. Muhammeda Halefullaha Ahmeda Islamsko- arapski utjecaj na evropsku renesansu, od dr. Muhammeda el-Behija Ahmed ibn Tejmijje, Muhammed ibn ‘Abdulveh- hab i Muhammed ibn Ali es-Senusi.

Također je preveo Međunarodni kongres o islamskom radu, od Ebul-Dža’fera et-Tahavija Tahavijev akaid, od Imama Ebul-Hasana el-Eš’arija Vjerovanje ehlus-sunneta, ehlul-hadisa i ehlus-selefa, od Dželaludina es-Sujutija Na­uka o osnovama vjere, od Imama Ahmeda ibn Hanbela Odgovor džehmijama i zindicima, od Imama Ahmeda ibn Tejmijje Kitabu et-tevhid, od Imama Muhammeda ibn Ju- sufa es-Senusija Ummul-barahin i mnoge druge. Na arap­ski je s bosanskog jezika preveo, zajedno sa dr. Huseinom Abdullatifom, poznato djelo bosanskohercegovačkog pis­ca Meše Selimovića Ed-Dervišu vel-mevtu (Derviš i smrt) koje je objavljeno u Kairu 1970. godine i u Tripoliju 1981. godine. Također je na arapski jezik preveo poznatu poe­mu Hasanaginicu. U njegovoj ostavštini ostalo je nekoliko knjiga pripremljenih za tisak od kojih je najznačajnija Hi­storijski razvoj akaidske nauke i njezini glavni predstavnici i Hrestomatija akaidskih tekstova.

Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radova koji svojim obimom prelaze pet tisuća stranica. Njegovo najpoznatije i najobimnije djelo je Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-‘arabijjil- mu’asiri, objavljeno na arapskom jeziku.

Svojim pregalačkim radom dr. Ahmed Smajlović je že­lio  oživjeti neke od klasičnih obrazaca nekadašnjih velikih, univerzalnih ličnosti, pomiriti politiku i znanost, pisanje i oratorstvo, rukovođenje i neposrednu djelatnost i sve to

objediniti u svojoj ličnosti. U velikoj mjeri on je u tome uspijevao, a to je mogao postići zahvaljujući snazi i erudi­ciji njegovog duha i tjelesnoj kondiciji. Njegov znastveni opus ugrađen čvrsto u temelje bosanskohercegovačke i svjetske islamologije i islamistike uvrstio ga je u red velika­na ovih prostora i šire. U bosanskoj i muslimanskoj povi- jesti dr. Ahmed Smajlović će ostati neprolazan i nazaobi- lazan zahvaljujući čvrstini građe od koje je satkao svoje djelo i bogatsvo misli koje ono sadrži.

On predstavlja simbol stvaralačkog rada znastvenika koji je cijeli svoj život uložio u otkrivanje, traganje, prou­čavanje i nalaženje. On simbolizira univerzalnog islam­skog borca kakav se jednom u sto godina rađa.

Njegova velika želja za islamskim radom ogleda se i u či­njenici da je on jedan od nazaslužnijih ljudi za izgradnju Za­grebačke džamije i Islamskog centra u Zagrebu. Također je posebno zaslužan za organiziranje i kupnju mnogih vjerskih objekata Islamske zajednice u Hrvatskoj, posebice mesdžida i prostorija u Splitu, Dubrovniku, Puli i dr. Neosporna je či­njenica da je dr. Smajlović ovim zadužio muslimane i Islam­sku zajednicu u Hrvatskoj i oni su mu zbog toga zahvalni.

Veličinu lika i djela dr. Smajlovića potvrđuje i činjenica da je on jedan od rijetkih bosanko-hercegovačkih alima čija su biografija i životno djelo našli mjesta u kapitalnim bio­grafskim djelima kao što je Ziriklijev Al-A’lam. Također, ime dr. Smajlovića se našlo i u Islamskoj enciklopediji koju je 2001. godine izdao Mešihat Republike Turske. Tu se na dvi­je stranice govori o životu i djelu dr. Ahmeda Smajlovića.

Možemo slobodno zaključiti da je dr. Ahmed Smajlo- vić tijekom svoga života doista mnogo toga napisao i ura­dio. Iako je on među svjetom bio poznat i kao vrstan va’iz, govornik i orator, njegovo pisano naslijeđe govori o čo­vjeku širokih nazora i iznimno velikog iluma.

Dr. Ahmed Smajlović napisao je stotine tekstova, znan­stvenih eseja, komentara iz različitih oblasti islamske zna- nosti, islamske kulture i civilizacije, tekstove o odnosima Istoka i Zapada, odnosa kršćanskog i muslimanskog svije­ta. Također je pisao o fenomenu orijentalizma i njegovim reperkusijama na razvoj suvremenog islamskog mišljenja, kako u svijetu tako i kod nas.

O velikom znanstvenom opusu dr. Smajlovića najbolje svjedoče njegovi radovi, objavljeni u našoj domaćoj, islamskoj periodici i u međunarodnim znanstvenim časo­pisima.

Mi ćemo usmjeriti našu pažnju na autorska djela dr. Smajlovića iz oblasti akaida i islamske filozofije. Zato će­mo ih i kraće predstaviti:

1. Muhammed Abduhu ve eseruhu fin-nehdati’l- edebiyyetil-hadiseti

Magistarska teza dr. Ahmeda Smajlovića na 140 stra­nica naslovljena Muhammed ‘Abduhu i njegov utjecaj na modernu književnu arapsku renesansu. Disertacija nije objavljena. Primjerak ove disertacije se nalazi u njegovoj privatnoj biblioteci u Sarajevu čiji je vlasnik njegova su­pruga Munira Smajlović

    2. Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil- ‘arabijjil-mu’asiri

Doktorska disertacija dr. Ahmeda Smajlovića pod nazi­vom Filozoija orijentalizma i njeni tragovi u suvremenoj arapskoj književnosti. Knjiga je na araspkom jeziku tiska­na u Kairu 1980. godine i još uvijek nije prevedena na bosanski jezik. Prijevod knjige se uskoro očekuje u izdanju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Mi u svojoj privat­noj biblioteci imamo primjerak ove disertacije do koje smo također došli uz velike mapore.

3. Historijski razvoj akaidske nauke i njezin! glavni predstavnici؛

Ovaj materijal dr. Smajlovića predstavlja zbir njegovih predavanja studnetima Islamskog teološkog fakulteta u vrijeme kada je on bio profesor akaida. Materijal je bio pripremljen za tisak. Ima 200 stranica A4 formata. Origi­nalni rukopis nalazi se u njegovoj privatnoj biblioteci čiji je vlasnik njegova supruga Munira Smajlović koja živi u Sa­rajevu. Materijal pripremljen za tisak nalazio se u Vjersko- prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu⁶

         4. Hrestomatija akaidskih tekstova

Ova hrestomatija akaidskih tekstova je u potpunosti objavljena. Tekstovi su objavljivani većinom u Glasniku, službenom glasilu Islamske zajednice i u reviji Islamska misao. Tematika ovih tekstova je prikaz velikana islamske misli i njihov doprinos islamskoj kulturi i civilizaciji⁷.

5. Muhammed Ibn Abdulvehhab⁸

Dr. Smajlović Muhammeda Ibn Abdulvehhaba stavlja u  grupu novostoljetnih tvoraca islamskog buđenja ili reformatorstva u islamu⁹.

6. Abbas Mahmud el-Akkad i njegovo poimanje Allaha, dž.š.¹⁰

U današnje vrijeme El-Akkad predstavlja, kako ističe dr. Smajlović, jednu od najinteresantnijih osoba za istraži­vače suvremene islamske misli.

Ako tomu još dodamo njegov buran znanstveni život, samoobrazovanje, podneblje i vrijeme kada je djelovao, on­da je sigurno da se susrećemo s jednom od naprivlačnijih osoba našega doba, jer pred sobom imamo izuzetnog pje­snika, povjesničara, filozofa kritičara, akademika i znanstve­nika dvadesetog stoljeća. El-Akkad je iza sebe ostavio preko devedeset djela iz različitih oblasti svoga interesiranja¹¹.

7. Muslims in Yugoslavia¹² (Muslimani u Jugoslaviji)¹³

8. Vjerovjesništvo i vjerovjesnici¹⁴

9 Fahrudin Er-Razi¹⁵

Dr. Smajlović Fahrudina Er-Razija ubraja u obnovitelje islamske misli (mudžeddidud-din) po hadisu Muhamme- da, a.s., u kojem je rekao da će se svakih stotinu godina pojavljivati po jedan čovjek koji će svojim radom i zalaga­njem zaslužiti naziv “obnovitelj vjere”.

Također, Smajlović navodi broj od 119 do sada otkri­venih djela Er-Razija te da je njegovo djelo od povijesnog značaja za cjelokupnu islamsku misao.

10. Maturidi – povjesnost i aktuelnost njegove misli¹⁶

Kako ističe dr. Smajlović Imam Maturidi se ubraja u red velikih islamskih mislitelja akaida, zagovaratelja sunneta i branitelja Serijata. Po dr. Smajloviću Imam Ma­turidi je jedan od velikana islamske akaidske misli koji ne samo da je tu misao obogatio, razradio i unaprijedio, ne­go ju je i inaugurirao u posebnu akaidsku školu poznatu pod imenom Maturidijska akaidska škola, kojoj pripadaju svi muslimani hanefijskog pravca u fikhu, a među njima svoje mjesto su našli i muslimani naših krajeva.

11. Djela Ebu Dža’fera et-Tahavija ponovo u žiži naučnih interesa¹⁷

Učenjaci su naslijednici božijih poslanika, kako kaže Muhammed, a.s. Stoga su se islamski mislioci nastojali potvrditi upravo na polju istraživanja imana (vjerovanja), objašnjavajući ga, prenoseći i utemeljivajući ga. Jedan od tih velikih učenjaka po dr. Smajloviću je svakako i Imam Ebu Dža’fer Ahmed b. Selame el-Ezdi, el-Hanefi, et-Taha- vi, čija je selefistička akaidska misao ponovo postala predmetom mnogih proučavanja, a Tahavijevo djelo El- Akidetut-Tahavijje je doživjelo mnoga nova otkrovenja privlačeći tako muslimane našega vremena željne da se upoznaju s istinskim islamskim vjerovanjem i njegovim temeljima.

12. Temelji islamskog vjerovanja od Imama Ebu Dža’fera et-Tahavija¹⁸

Proučavanjem Et-Tahavijevog djela i njegovih komentara, dolazi se do zaključka da se radi o sistematiziranom i izvor­nom akaidskom djelu koje je proizašlo iz autorovog promišlja­nja kur’ansko-sunnetskih odrednica vjerovanja i njegovog pre­zentiranja na temeljima osnivača hanefijske tendencije.

13. Imam Ebu el-Hasan ibn Ismail el-Eš’ari¹⁹

Rijetka su imena u islamskoj povijesti koja zauzimaju takvo mjesto kakvo zauzima Imam Eš’ari. Po dr. Smajlovi- ću Imam Eš’ari je neupitni Imam ehli-sunnetskog i džema- atskog akaidskog učenja.

14. Osnovni dokazi islamskog vjerovanja²⁰

U ovoj studiji objavljenoj u Zborniku Islamskog teološ­kog fakulteta dr. Smajlović prvenstveno govori o šehade­tu. Islamsko vjerovanje i islamsko postojanje se potvrđuju riječima šehadeta

15. Imam Ahmed ibn Hanbel²¹

U plejadi velikih islamskih znanstvenika, imama i uče­njaka Imam Ahmed b. Hanbel zauzima posebno mjesto, na području fikha i hadisa i u oblasti zuhda i tesavvufa, a posebno na polju akaida. Njegovo imamsko opredjelje­nje, fikhska principijelnost i akaidsko učenje odigrali su, po dr. Smajloviću, odlučujuću ulogu u očuvanju izvorno­sti ehlisunnetskog i džema’atskog vjerovanja, što nepobit­no svjedoče povijest islama i povijest njegove misli.

16. Akaid – definicija, uzroci nastanka i discipline²²

BILJEŠKE:

¹  Muharem Omerdić, Ibid

²   Prof. dr. Jusufa Ramića u tekstu Bošnjaci na El-Azheru, objavljenom u Glasniku, Rijaset, LIX/97., br. 1-2., str. 151-156., kaže da je početkom 1985. godine pokrenut postupak za smjenu dr. Ahmeda Smajlovića s položaja predsjednika Starješinstva Islamske zajednice. Dr. Ramić tvrdi da se radi o montiranom procesu. Optuživali su dr. Smajlovića za garan­ciju Starješinstva Islamske zajednice Odboru Islasmke zajednice Zagreb za dobivanje kredita za izgradnju džamije u Zagrebu. Dr. Ramić navodi činjenicu da je garancija bila fiktivnog karaktera, jer nije bila potvrđena od poslovne banke kod koje je Starješinsvo držalo svoja sredstva.

Druga optužba koju navodi dr. Ramić jeste tiskanje doktorskih disertaci­ja Ahmeda Smajlovića i Jusufa Ramića u Kairu. Sredstva jesu išla preko Starješinstva, ali Starješinsvo nije bilo opterećeno tim troškovima. Troš­kove oko tiska ovih disertacija snosila je organizacija Rabita iz Mekke, kaže dr. Ramić.

³   Iz sjećanja njegovih suvremenika doznajemo da je dr. Smajlović svake nedjelje iza podne-namaza držao predavanja u Begovoj džamiji u Sara­jevu. Priča se da je Čaršija zastajala kako bi slušala predivne pouke i po­ruke tog izvrstnog vaiza.

⁴  Muharem Omerdić, Ibid.

⁵   U razgovoru s mr. Muharemom Omerdićem saznao sam da je jedini primjerak ovog rada bio pripremljen za tisak na ITF-u u Sarajevu. Odatle je taj primjerak otišao u ruke dr. Ismeta Kasumovića na recenziju. Među­tim, nakon njegove smarti gubi se svaki trag ovom materijalu tako da on do dan danas nije vidio svjetlo dana.

⁶  Jedno poglavlje ovog djela je objavljeno: Akaid – definicija, uzroci na­stanka i discipline, Takvim, Rijaset IZ BiH, Sarajevo, 1998., str. 277-308.

⁷   Prijmerak pripremljen za tisak ima 140 stranica formata A4 i nalazi se u Vjersko-prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu. Mi ćemo u redovima koji slijede reći ponešto o svakom od ovih tekstova.

⁸  Glasnik, XXXIX/1976., br. 6, str. 580-592

Kako ističe dr. Smajlović Abdulvehhab je sve svoje snage usmjerio ka prvom principu vjere islama, prema šehadetu “la ilahe illallah”, kojem su pozivali svi božji poslanici, a zadatak Muhammeda, a.s., je bio da do kraja objasni i to prenese ljudima. Po Abdullvehhabu ono što je dovelo da islamski svijet skrene s “pravog puta” a ujedno u ruci ima knjigu kao što je Kur’an je mnogoboštvo ili politeizam.

¹   Po njemu muslimani su se sve više okretali evijama, tražeći od njih pomoć i potporu, sve je više bilo turbeta koje su ljudi obilazili. Drugi razlog je bio zatvaranje vrata idžti- hada, carevala je imitacija, oponašanje ili taklid je zagospodarilo a slo- bodoumnost je gušena svugdje gdje god je to bilo moguće. Muhammed Ibn Abdulvehhab je za ove probleme imao rješenje, a to je potpuno i bezpogovorno vraćanje kur’ansko-sunetskim načelima, otva­ranje i oživljavanje idžtihada. Po Abdulvehhabu, treba naučiti i usvojiti nekoliko osnovnih pitanja, a to su: upoznati Boga, dž.š., Muhammeda, a.s., i vjeru islam; raditi po islamu; pozivati u islam; biti strpljiv u teško­ćama na ovom putu. To su bili principi koje je zastupao i čvrsto propagi­rao veliki islamski učenjak i reformator Muhammd Ibn Abdulvehhab.

²    Islamska misao, I/1979., br. 2, str. 14, 15 i 20

³    U ovom radu dr. Smajlović pojašnjava El-Akkadove pokušaje da čovjeku pomogne u razumijevanju Allaha, dž.š. jer je on smatrao da je čovjek uvijek okrenut, okupiran i naklonjen Bogu. Po Akkadu najveći problem današnjice je vjerovanje, čovjekovo negiranje Božjeg postojanja i autorite­ta. To je i zbog toga, kako on ističe, što su se neki ljudi previše oslonili na um vjerujući da če snagom njega naći odgovore na sva pitanja i rješenje za sve probleme. Ljudi promatraju Allaha, dž.š. kao “predmet”, a ne kao Biće. Otuda Akkad zagovara “apsolutnu individualnost” Allaha, dž.š., koji predstavlja vrhunac ljudske spoznaje. Kod Akkada ez-zatijjatu je vrhunac savšenstva u svako pogledu, kako i treba biti po dr. Smajloviću.

⁴    Journal-Institute of Muslim minority affairs, King Abdul-Aziz Universi­ty, II, No. I, Jeddah, 1980., str. 132-144

⁵     Dr. Ahmed Smajlović je za svoga života imao priliku i učestvovao na raznim stručnim i znanstvenim seminarima i simpozijumima diljem arapsko-islamskog svijeta. Na tim skupovima iluma on je sretao mnoge islamske učenjake i prenosio im prikaz stanja islama i muslimana u ta­dašnjoj SFRJ. Takav je i ovaj prikaz dr. Ahmeda Smajlovića o položaju i stanju muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji. Tekst je objavljen u časopisu Instituta za manjinska pitanja muslimana, Sveučilište Kralj Abdul-Aziz, u Džeddi, Kraljevina Saudijska Arabija, 1980. godine na 12 stranica. Tekst je objavljen na engleskom jeziku i preveden je i objavljen na bosanski jezik u Glasniku VIS-a XLI, br. 6, 1978. godine, strana 548 do 582.

⁶     Ovaj tekst predstavlja prikaz djela pod istoimenim naslovom od prof. Adema Abdullaha el-Elurija koje je izdano 1983. godine u izdanju naklad­ničke kuće “Vehbe” u Kairu. Djelo je prikazano u nekoliko brojeva revije Islamska misao i prikazuje razmišljanja jednog od najznačajnijih i najplod­nijih suvremenih nigerijskih islamskih znanstvenika. On u ovom djelu po­kušava razmotriti i prezentirati jedno od najaktuelnijih pitanja cjeloku­pnog islamskog i moglo bi se s pravom reći orijentalističkog razmišljanja. Djelo je prevodio Ibrahim Omerdić, a fragmente je u Islamskoj misli prika­zao naš dr. Smajlović. Islamska misao, VI/1984., br. 68, str. 8, 9 i 10

⁷    Islamska misao, VI/1984., br. 70, str. 3 i 4

⁸     Poslije prikaza života i djela Imama Maturidija, dr. Ahmed Smajlović govori o njemu kao o jednom od trojice genijalnih islamskih istraživača koji su djelovali na polju akaida.

Glavna znanstvena preokupacija Imama Maturidija bila su akaidska pita­nja i on je činio sve, kako ističe Smajlović, da sačuva izvornost, čistoći i originalnost islamskog vjerovanja. Na tom zadatku Maturidi se sukobio s mnogim sektama, posebice mu’tezilijama, keramijama, rafidijama i drugim. Imam Maturidi proučava mnoga akaidska djela, podučava dru­ge osnovama islamskog učenja i vjerovanja, participira u znanstvenim dijalozima svoga vremena ubacujući se tako u žarište znanstvenih ra­sprava, dijaloga i proučavanja, prateći sva misaona kretanja svoga vre­mena. Sve će ovo, kako kaže dr. A. Smajlović, omogućiti Maturidijevom geniju da napiše djelo Kitabut-tewhid koje s pravom predstavlja temelj­no djelo proučavanja maturidijske akaidske škole. Na kraju dr. Smajlović ističe da je Imam Maturidi bio ne samo racionalniji, nego i bliži ehli- sunnetskom i džema’atskom vjerovanju islamskog poimanja imana od Imama Eš’arija što je po njegovom mišljenju i uočljivo i razumljivo. Islamska misao, VII/1985., br. 76, str. 13-18

⁹  U ovom tekstu dr. Smajlović prvo govori o životu, misli i djelu Imama Tahavija (kako je on poznatiji kod nas pod ovim skraćenim imenom, nap. autora.) napominjući kako je Imam Tahavi u svojom velikoj žeđi za znanosti učio pred tri stotine šejhova, muderrisa i predavača. Kako ističe dr. Smajlović veliki znanstveni opus Tahavija, a posebice njegovo djelo Akidetut-Tahavijje, je okupirao pažnju i nekih naših alima poput u svjie- tu čuvenog Hasan Kjafije El-Akhisarija Prušćaka. Dr. Smajlović potom navodi djela Imama Tahavija, poseb­no Tahavijev Akaid, koji se, kako kaže, djelomično izučava na našem Islam­skom teološkom fakultetu iako je ta­da po Smajloviću bio ponovo u žiži znanstvenih interesiranja.

Kasnije će dr. Smajlović u narednom godištu Islamske misli donijeti i prije­vod i  komentar Tahavijevog Akaida, kako smo i naveli u njegovoj biblio­grafiji na kraju našega rada. Islamska misao, VII/1985., br. 77, str. 15-17

¹⁰    Govoreći o djelu i doprinosu Imama Tahavija akaidskoj znanosti dr. Smajlo­vić ističe da je on naveo šest temelja islamskog a i svakog drugog vjerova­nja. Da bi netko uopće bio musliman, po Imamu Tahaviju, on mora pojedi­načno i zbirno vjerovati u ovih šest te­melja. O ovim temeljima svakako go­vori i Kur’an a i Poslanik, a.s., u svojim hadisima. Prvi temelj i osnova je vjero­vanje u tewhid – Allahovo jedinstvo i kompletna islamska vjera zasniva se na ovom temnelju. Imam Tahavi tewhid grana na nekoliko grana, a to su: tew- hidur-rububijjeti – kategorički vjerovati da je samo Allah Rabbul-alemin i nitko drugi; tewhidul-uluhijjeti – kategorički vjerovati da se samo Allahu može kla­njati i pokoravati; tewhidu esmaillahi ve sifatullahi – kategorički vjerovati da samo Allahu pripadaju svojstva savr­šenstva i čistoće i da samo Allah ima potpuno savršena Imena.

Nasuprot kategoričkog vjerovanja u ove vrste tewhida, musliman po Taha- viju mora kategorički poricati širk – politeizam, koji također ima nekoliko vrsta: širku rububijjetu, širku uluhijje- tu i širku esmaillahi ve sifatullahi.

Na kraju ovoga rada dr. Smajlović ističe veliku zaslugu Imama Tahavija, velikog selefističkog znanstvenika, u zaštiti mu­slimana od krivovjerja, griješenja i zablu­da. On je, neosporno, po dr. Smajloviću u ovome imao veliku ulogu. Islamska mi­sao, VIII/1986., br. 85 i 86, str. 3-5

¹¹  Znanosti je naučio kod i’tizalskog imama Džubbaija, koji mu je pomo­gao da izraste ne samo u jednog od najvećih mislioca svoga doba, nego i    da postane jedan od najvećih islamskih teoretičara svih pokoljenja. Po riječima dr. Smajlovića teško je proniknuti u prave razloge njegovog pre­laska iz mu’tezilizma u ehli-sunnet i džemaat, ali je taj prelazak snažno utjecao na kasnije tokove islamske filozofske i akaidske misli.

Navodeći djela Imama Eš’arija dr. Smajlović navodi da mu njegovi učeni­ci pripisuju više od tri stotine djela, drugi mu pripisuju pedeset i pet, a čuveni Ibn Asakir devedeset i devet djela teološkog i dijalektičkog karak­tera, koja je u najviše slučajeva pisao kao odgovore mu’tezilijama razot­krivajući tako njihova akaidska zastranjivanja. Dr. Smajlović u ovom pri­kazu posebno ističe neka od Imamovih djela, kao što su: El-Mudžez, Ki- tab el-Lumma, Kitab Idah el-Burhan, El-Ibana an usuli dijana, El-Muhta- zen, Maqalat el-islamijjin i druga. Islamska misao, IX/1987, br. 101 i 102,

^{12   Z}bornik radova, ITF, Sarajevo, 1987., br. 2, str. 59-74

¹³    Islamska misao, IX/1987, br. 105 i 106, str. 14-18

Ovaj tekst predstavlja jedno poglavlje Smajlovićevog djela Historijski razvoj akaidske nauke i njeni glavni predstavnici. Tekst je objavljen u Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH u 1998., str. 277-308. Tekst je pripremio mr. Muharem Omerdić.

Piše: Saudin ef. Subašić (bivši učenik Medreseu Zagrebu)

(Izvadak iz diplomskog rada, Fakultet Islamskih nauka, Sarajevo, 2004.) BEHAR ČASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVIII • 2009. • BROJ 87/88 Zagreb akos.ba