Daniel Goleman: Imamo dva uma – Racionalni i emocionalni
U najdoslovnijem smislu, rječnik „Oxford English Dictionary“ riječ emocija definira kao “svaku uzbuđenost ili uznemirenost uma, osjećaja, strasti; svako žestoko ili uzbuđeno mentalno stanje”. Ja se riječju emocija koristim kada želim označiti osjećaj i izrazito njegove misli, psihološka i biološka stanja te niz sklonosti djelovanju. Postoje stotine emocija, kao i njihovih mješavina, varijacija, mutacija i nijansi. Štaviše, puno je više suptilnih razlika među emocijama nego što za njih imamo riječi.
Sve su emocije zapravo impulsi koji nas navode na djelovanje, trenutačni planovi za suočavanje sa životnim izazovima. Čak i u samome korijenu riječi emocija riječ je motere, glagol koji na latinskome znači “kretati se”, dok prefiks “e-“ ukazuje na odmicanje, što znači da svaka emocija podrazumijeva sklonost djelovanju. Činjenica da emocije dovode do određenih postupaka najočitija je pri promatranju životinja ili djece. U čitavom životinjskome carstvu samo kod “civiliziranih” odraslih osoba tako često uočavamo tu veliku anomaliju, to da su emocije – temeljni poticaji za djelovanje – razdvojene od očitih reakcija.
Primjer svrhe emocija
Jednog dana u rano proljeće vozio sam se autocestom preko nekog planinskog prijevoja u Koloradu, kada je zapuh snijega iznenada posve prekrio automobil koji se nalazio malo ispred mene. Dok sam tako virio prema naprijed, nisam mogao razabrati apsolutno ništa; vrtlozi snijega sada su me zasljepljivali posvemašnjom bjelinom. Dok sam pritiskao kočnicu, osjećao sam kako mi čitavo tijelo preplavljuje tjeskoba i jasno sam čuo udaranje srca. Tjeskoba se potom pretvorila u pravi strah: zaustavio sam se uz rub ceste, čekajući da se vrtlozi snijega smire. Pola sata kasnije snijeg je prestao padati, vidljivost je ponovno postala uobičajena i nastavio sam put – a ponovno sam se zaustavio samo nekoliko stotina metara dalje, gdje je medicinska ekipa ukazivala pomoć putniku u automobilu koji je udario u stražnji kraj sporijeg vozila ispred sebe; zbog sudara, promet autocestom je prekinut. Da sam nastavio voziti u zasIjepljujućoj vijavici, vjerojatno bih bio udario u njih. Usađeni oprez i strah možda su mi spasili život. Kao u zeca paraliziranog strahom na znak prolaska lisice – ili kakva prasisavca koji se skriva od strašnog dinosaura – vlast nada mnom preuzelo je jedno unutrašnje stanje koje me natjeralo da se zaustavim, postanem oprezan i analiziram opasnost.
Dva uma: Racio i emocije
Jednom mi je prijateljica pričala o svome razvodu, bolnome odvajanju. Njezin suprug zaljubio se u neku mlađu ženu s posla i odjednom objavio da je napušta kako bi počeo živjeti s tom drugom ženom. Uslijedili su mjeseci ogorčenog natezanja oko kuće, novca i starateljstva nad djecom. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, pričala mi je kako joj se nova neovisnost sviđa, kako je sretna zbog toga što je sama. “Jednostavno više ne mislim na njega… uistinu mi nije stalo,” rekla mi je. Ali, dok je to izgovarala, oči su joj se u trenu ispunile suzama. Takav trenutak sa suzama u očima lako bi mogao proći neopaženo. Ali suosjećajno razumijevanje činjenice da nečije suzne oči znače da je ta osoba tužna, unatoč tome što vas uvjerava u suprotno, čin je razumijevanja jednak postupku otkrivanja značenja u riječima otisnutim na stranici knjige. Jedno je djelo emocionalnog uma, drugo racionalnog uma. U jednom vrlo stvarnome smislu, imamo dva uma, jedan koji misli i drugi koji osjeća. Ova dva iz temelja različita načina spoznavanja kroz međusobno djelovanje čine ono što zovemo mentalnim životom. Jedan, racionalni um, način je shvaćanja kojeg smo obično svjesni: kod njega su izraženiji svijest, promišljenost, razmatranje i analiziranje. No uz njega postoji i drugi sistem spoznavanja: impulzivan i snažan, katkada i nelogičan – emocionalni um.
Izvor: Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
