U Fokusu

Dan Armije RBiH: Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!

“Kad je riječ o odbrani Bosne i stvaranju Armije BiH, mi imamo običaj da kažemo da se dogodilo čudo. Ali, strogo uzevši, čuda ne postoje. Mi smo u ovoj borbi doživljavali i pobjede i poraze. Pobjeđivali smo kad smo učinili sve što je bilo potrebno da neka akcija uspije: kada smo se materijalno i psihološki pripremili, dobro procijenili naše snage i snage protivnika i proračunali sve što živ čovjek može da proračuna. Ako bi neko neopravdano zakasnio, ako bi se dozvolilo stvaranje glasina i panike, ako bi još radio alkohol, a svega toga je ponekad bilo, doživljavali smo poraze.” Tako je govorio prvi predsjednik iz reda Bošnjaka rahmetli Alija Izetbegović.

26 godina od osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine

Alija Izetbegović bio je vrhovni zapovjednik Armije Republike Bosne i Hercegovine, a mitove o jednonacionalnoj ili jednoreligijskoj armiji ruše imena i prezimena poginulih, preminulih i još uvijek živih boraca. Multietničnost je bila i ostala odlika Bosne i Hercegovine i ARBIH, pojedini Bošnjaci pokušavaju da homogeniziraju ARBIH na bošnjačko-muslimansku, a pojedini iz redova Hrvata i Srba da joj oduzmu multietnički karakter, ali uzalud.

Bila je sastavljena od sedam korpusa koji su obuhvaćali sljedeće regije: sarajevsku, zeničku, travničku, tuzlansku, područje Konjica, današnji Unsko-sanski kanton i mostarsku.

Svoju hrabrost koja je graničila sa ludošću pokazali su svi Bosanci i Hercegovci koji su stali odbranu domovine faktički goloruki, bez dostojnog oružja, u farmerkama, trenerkama, poderanim tenama i cipelama nasuprot moćne JNA.

ARBIH je spoj Bosanaca i Hercegovaca, istinskih patriota, bez obzira na religijska uvjerenja, koji su prije 26 godina formirani kao odgovor na zlo koje se spremalo. ARBIH je još uvijek, uprkos svim problemima sa kojim se susreće, multietnička zajednica koja stoji na raspolaganju stanovnicima Bosne i Hercegovine kako u vanrednim situacijama i elementarnim nepogodama, tako i u budućnosti, ako do rata dođe, a nadamo se da neće.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza

Povezani članci